Milioni potrebni za spas Instituta, rokovi ističu

Najveći privatni akcionar Instituta “Simo Milošević” iz Igala Žarko Rakčević ponudio je da državi proda svoj udio od 27,5 odsto akcija za pet miliona eura, odnosno po istoj cijeni po kojoj je on sa češkim partnerom “Philibert” 2019. godine na tenderu ponudio da kupi državni paket akcija, saznaju “Vijesti”.

Rakčević, koji posjeduje akcije Instituta preko svoje firme “Vila Oliva”, prije tri dana je na sastanku u Uniji slobodnih sindikata o sudbini kompanije iz Igala kazao da je njegova tadašnja ponuda odbijena uz obrazloženje da je ponudio nisku cijenu za akcije.

“Ako država želi da postane stopostotni vlasnik Instituta i to vidi kao način rješavanja problema, spreman sam da državi prodam svoj udio po istim cijenama koje su državi prije četiri godine bile niske”, kazao je Rakčević na sastanku.

“Vila Oliva” je ovaj paket stekla kupujući 2018. godine akcije koje su bile u posjedu Vlade Srbije, a zatim još nekoliko precenata u više navrata na Montenegroberzi. Ukupno su sve te akcije tada koštale oko 3,5 miliona eura, a Rakčević je kazao i da ako bi se na taj iznos za pet godina računala inflacija i obezvređenje novca ponovo se dolazi do fer ponude od pet miliona eura.

Takođe po toj cijeni od pet miliona za 27,5 odsto akcija, cijeli Institut bi vrijedio manje od 20 miliona eura.

Svi predlozi saopšteni na sastanku, pa i ovaj Rakčevića, ušli su u dopis koji je poslat premijeri Dritanu Abazoviću uz molbu da do kraja iduće sedmice organizuje sastanak na kojem bi se već donijele neke mjere i smjernice za pomoć Institutu.

Da se mjere moraju hitno donijeti i da su u pitanju dani a ne sedmice, pokazuje i jučerašnji razgovori uprave Instituta i norveškog Fonda zdravstva. Kako je saopšteno nakon sastanka, ukoliko Institut za narednu godinu želi da zadrži goste iz Norveške, koji mu donose četvrtinu prihoda, mora da se u roku od 30 dana javi na tender i ispuni više uslova - potpisan kolektivni ugovor što znači i veće zarade zaposlenima, garancije za poboljšanje uslova boravka i da Institut neće imati ovogodišnjih problema sa blokadama računa i pružanjem usluga.

Da bi sve to ispunio Institut već u narednih 15-ak dana mora da ima riješene probleme - potpisan kolektivni ugovor, obezbijeđen novac za investicije u poboljšanje usluga i rast zarada, izmirenje makar dijela dugova prema dobavljačima kako bi osigurao stabilnost rada za narednu godinu... To znači i da akciju spašavanja Instituta mora da sprovede sadašnja Vlada a ne neka buduća.

Direktor Instituta Savo Marić juče je nakon sastanka kazao da za ugovor sa norveškim fondom nisu diskvalifikovani za 2024. godinu, već da šansu mogu tražiti na tenderu koji će biti raspisan za 15 dana, a na kojem ponudu mogu predati za najkasnije 30 dana.

“Molio sam ih, ako osim finansijske situacije, imaju još neke sugestije prema nama, da nam kažu, da to popravimo i eventualno smanjimo broj razloga zašto ne bismo bili domaćini. Optimizam još uvijek postoji”, kazao je juče Marić a prenosi RTV Herceg Novi.

On je naveo i da delegacija iz Norveške nije imala primjedbe na medicinski dio, koji je prema anketama ocijenjen sa 4,55, već da je potrebno riješiti finansijske probleme, odnosno poboljšati uslove rada, obezbijediti redovna primanja i potpisati kolektivni ugovor.

“Ako prihvatimo kolektivni ugovor i riješimo dug prema Jugobanci, dosta smo promijenili”, kazao je Marić.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović juče je na sjednici Vlade najavio da bi sljedeće sedmice mogao biti potpisan ugovor između Agencija za osiguranje depozita Srbije, Jugobanke u stečaju i Instituta “Simo Milošević” u Igalu.

Vlada je juče na taj nacrt dala saglasnost. Institut je izgubio spor sa Agencijom za osiguranje epozita koja je zastupala Jugobanku u stečaju i mora da vrati sporni kredit od 40 godina, koji je sa ostalim troškovima narastao na oko devet miliona eura. Ova Agencija je zbog toga ove godine u julu blokirala račun Instituta na iznos od 7,5 miliona eura, koja je zatim povučena nakon razgovora Damjanovića sa predstavnicima Vlade Srbije.

“Na ovaj način će se umanjti dug Instituta za 30 odsto, a koji sada iznosi oko 30 miliona eura. Dajemo konkretan doprinos u rješavanju duga Instituta koji je ova Vlada naslijedila od svojih brojnih prethodnika”, rekao je Damjanović na sjednici Vlade.

Premijer Dritan Abazović je sa sjednice poručio radnicima Instituta da im je Vlada najveći prijatelj u ostvarivanju prava i u namjeri da se problemi riješe.

Ministar zdravlja Dragoslav Šekić je kazao da je Vlada učinila sve da se riješe problemi Instituta i pozvao premijera da organizuje tematsku sjednicu Komisije za ekonomsku politiku u vezi sa Institutom, gdje bi se vidjela jasne namjere izvršne vlasti da sačuva ovu instituciju i da bi se preduprijedili medijski spinovi.

Kako Vlada može da kupi akcije malih akcionara

Marić je juče kazao da je Vlada bliža odluci da otkupi dio akcija manjinskih akcionara, jer bi tako imala načina i pravo da pruži značajniju finansijsku injekciju Institutu.

“Onda bi određena sredstva utrošili za vraćanje dugova, a drugi dio za renoviranje kapaciteta. Govorimo stalno o podizanju cijena, ali moramo biti realni, ponuda mora da bude kvalitetnija da bi cijene bile više”, kazao je Marić.

Da bi Vlada mogla da “pruži značajniju finansijsku injekciju Institutu” morala bi prethodno da obezbijedi dvotrećinsku većinu akcija, a da zatim donese odluku o dokapitalizaciji u vrijednosti potrebnog iznosa za plaćanja nužnih dugova i modernizaciju Instituta.

Vlada i njeni fondovi sada posjeduju 54 odsto akcija Instituta. Ukoliko bi kupila akcije koje nudi Rakčević imala bi 81 odsto akcija i mogla bi sama da donese odluku o dokapitalizaciji i da je sprovede.

Kada Vlada kupuje dodatne akcije u svojim preduzećima nema zakonsku obavezu da objavi preuzimanje ostalih akcija po istoj cijeni, već bi na primjer akcije od Rakčevića mogla da kupi direktno na berzi ili kroz blok trgovinu bez ograničenja cijena. Vlada bi mogla i, kao u slučaju Luke Bar da ponudi i ostalim akcionarima da im kupi akcije po istoj cijeni.

Nakon toga bi se moglo odmah ići na zakazivanje skupštine akcionara koja bi donijela odluku o dokapitalizaciji. Mali akcionari bi na sjednici mogli glasati protiv i iskoristiti pravo da budu “nesaglasni akcionari” i da od Instituta traže da im otkupi akcije.

Ukoliko bi država sve akcije Instituta kupila po cijeni koju nudi Rakčević, taj paket od 46 odsto kapitala bi je koštao oko devet miliona eura. Ukoliko bi se potpisivanjem najavljeni ugovora i Institut oslobodio obaveze duga prema Jugobanci, preostali dio dugova iznosio bi oko 23 miliona eura, računajući i dugove prema državi, Elektroprivredi, Opštini, dobavljačima,...

Svi dužnici bi u dokapitalizaciji imali pravo da svoja potraživanja pretvore u akcije Instituta.

Država sada u budžetu nema stavku sa koje bi mogla platiti akcije i dokapitalizaciju, ali postoji predlog da se višak državnog zemljišta u krugu Instituta proda a da se taj novac iskoristi za kupovinu akcija i dokapitalizaciju.

Naravno sve ovo bi moralo da se “odradi” u vrlo kratkim rokovima.

( Goran Kapor )