Učiti na primjeru Jugoslavije?

Koliko brzo neka tektonska pomjeranja koja su se dogodili na periferiji Evrope (iz ugla Zapada) mogu da padnu u zaborav, pokazuje i primjer rata u Jugoslaviji. Nakon ruskog napada na Ukrajinu početkom 2022, njemački mediji, a i neki političari, uporno su ponavljali kako je rat u Ukrajini „prvi krvavi sukob na području Evrope nakon Drugog svjetskog rata“. I to uprkos činjenici da događaji u Jugoslaviji devedesetih nikome u Njemačkoj nisu mogli da promaknu, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog stotina hiljada izbjeglica koje su početkom devedesetih velikim dijelom završile u Njemačkoj.

Ponavljanje grešaka?

Sada se Njemačkoj događa isto, ali sa izbjeglicama iz Ukrajine kojih je više od milion stiglo u Njemačku od početka ruske agresije. Da li će njemačko društvo da ponovi iste greške kao i devedesetih kada je njemačka vlada nakon završetka rata (na papiru) preko 350.000 izbjeglica iz bivše Jugoslavije potjerala u svim smjerovima, uprkos činjenici da se mahom radilo o dobro integrisanim članovima društva koji su u kasnijim godinama itekako nedostajali, prije svega njemačkom tržištu rada?

I danas ojačala desnica u Njemačkoj traži povratak izbjeglica kućama i zatvaranje granica. Da li će i ova vlada da popusti pod pritiskom s desnog spektra? Organizatorima 6. Berlinskog jesenjeg salona pozorišta „Maksim Gorki“ iz Berlina stalo je do toga da se greške ne ponove.

„Pogled unazad na rat u Jugoslaviji pruža nam mogućnost da govorimo o onome što se događa danas oko rata u Ukrajini, o mogućim posljedicama i o tome kako ćemo mi kao društvo prema tim promjenama da se odnosimo“, kaže u razgovoru za DW Šermin Langhof, upravnica pozorišta „Maksim Gorki“ i uz reditelja Olivera Frljića jedna od organizatorki ovogodišnjeg salona koji nosi tematski orijentisan naslov „Lost – You Go Slavia“.

„Long live the War!“

Od 28. septembra do 10. decembra u zgradi pozorišta „Maksim Gorki“ u sklopu 6. Berlinskog jesenjeg salona mnogi umjetnici povezani s područjem bivše Jugoslavije daće svoj doprinos traženju pouka iz post-jugoslavenske traume: Oliver Frljić, koji je od prošle godine jedan od umjetničkih voditelja pozorišta „Gorki“, u sklopu salona predstavlja svoje dvije premijere. Umjetnice Danica Dakić i Milica Tomić izlažu svoja djela vezana za sudbinu Jugoslavije. Umjetnik Siniša Labrović, koji od 2018. živi u Berlinu, svojim performansom „Long live the war!“ ukazaće na apsurdnost vojničkih rituala u svakodnevici. Početkom novembra u sklopu salona će po prvi put nakon dužeg vremena koncert održati i slovenački bend „Lajbah“, možda najpoznatiji kulturni izvozni događaj s prostora bivše Jugoslavije.

Kako je rečeno na konferenciji za novinare uoči otvaranja Salona, predviđena su i brojna gostovanja pozorišnih trupa i umjetnika s prostora bivše Jugoslavije, a biće prikazana i serija jugoslovenskih i postjugoslovenskih filmova koji su retko dostupni njemačkoj publici. U sklopu salona izložen je i legendarni rad hrvatskog konceptualnog umjetnika Mladena Stilinovića „Pjevaj!“ iz 1980. koji je postao i vizuelni simbol ovogodišnjeg Salona.

Berlin je, kako vjeruje Langhof, idealna tribina za suočavanje sa sudbinom jedne nestale zemlje. „Mi živimo u Berlinu gdje je dom pronašlo mnogo ljudi koji iza sebe imaju iskustvo patnje i progona, stradanja i rata. ’You Go Slavia’ će biti prilika i za njih da se suoče sa sličnim iskustvima“, rekla je upravnica pozorišta „Gorki“.

Njoj je, kaže, posebno važno da istakne da se pritom ne radi o nekakvoj nostalgiji i dodaje da je, pored istorijskih radova, poput spomenutog Stilinovićevog „Pjevaj“, festival prilika da se upozna i sa radovima mnogih mladih umjetnika koji su rođeni nakon rata, poput rediteljke Selme Spahić.

„Ti umjetnici se bave i razmišljaju o konfliktima u svojoj domovini, ali i drugim, aktuelnim sukobima. Jugoslavija je samo jedan fokus koji smo odredili i stalo nam je ne toliko da se shvati pojam Jugoslavije, nego da kroz iskustva Jugoslavije pokušamo da shvatimo svijet“, zaključila je Langhof.

Jugoslavija kao utopija i tamna avangarda

Umjetnica Danica Dakić, koja u Berlinu izlaže svoje djelo „Zenička trilogija“, kaže da nije frustrirana ponekad pogrešnim percepcijama Jugoslavije i prostora koji je nastao njenim raspadom. „Te drugačije interpretacije ponekad otvaraju prostor za nove rasprave koje onda vode do novih rješenja“, kaže Dakić.

Ona smatra da pojam „Jugoslavija“ ponovno postaje privlačan upravo zbog svoje utopijske dimenzije. „Jugoslavija je bila Evropa prije Evrope. I pokret Nesvrstanih danas fascinira mnoge, jer se radilo o konstrukcijama koje su bile okrenute budućnosti“, rekla je Dakić za DW.

I njena koleginica, beogradska umjetnica Milica Tomić, koja trenutno predaje u Gracu, primjećuje da pojam „Jugoslavija“ stalno izaziva interesovanje javnosti, ali se on ujedno istorijski dekontekstualizuje: Jugoslavija ne postaje pozitivna utopija, već nego neka vrsta upozorenja.

„Uništenje Jugoslavije, tj. njen nestanak, postalo je kao neka tamna avangarda Evropi“, zaključuje Tomić. Ona u sklopu Salona izlaže umjetnički projekat „Četiri lica Omarske“, koji se bavi sudbinom jednog od najmračnijih toponima rata u devedesetima, koncentracionog logora u kojem su srpski vojnici držali ne-srpske stanovnike Prijedora i okoline.

( Nenad Krajcer, Deutsche Welle )