Uz prvo crnogorsko izdanje Đilasove "Nove klase": Nije ljudski biti rob i slijepac

Čuvena (i kontroverzna) knjiga Milovana Đilasa “Nova klasa - jedna analiza komunističkog sistema” objavljena je nedavno u Podgorici (Izdavač “Fokalizator” - Podgorica.) Ovo je prvo crnogorsko izdanja knjige koja je gotovo kopernikanski uticala na smjer razvoja kumunizma u Jugoslaviji i svijetu.

Stoga, ne bez razloga, ova knjiga je od strane referentnog “Oksfordskog foruma” iz Londona, uvrštena na veoma visoko 27. mjesto od 100 knjiga koje su bitno uticale na razvoj politike i razvoj modernih društava u Evropi i u svijetu. (Na prvom mjestu je knjiga Karla Popera “Otvoreno društvo” a na 43, na primjer, knjiga L. Kolakovskog “Glavni tokovi marksizma”.)

Knjiga “Nova klasa” prvi put je objavljena u SAD daleke 1957. godine. U vrijeme objavljivanja knjige, njen autor je već robijao u Sremskomitrovačkom zatvoru zbog slobode govora.

Knjiga je prokrijumčarena iz Beograda posredstvom nedavno preminule novinarke Katrin Klark. Knjiga je preko Beča dospjela kod izdavača lijeve orjentacije “Pregera” u Njujorku. Ubrzo se knjiga raširila širom svijeta. Veoma brzo je postala svjetski best-seler. Prodata je u preko 3 miliona primjeraka. Gotovo da nije bilo uglednijeg intelektualca u svijetu a da ovu knjigu nije komentarisao.

Novac dobijen od prodaje ove knjige je bio ogroman. Procjenjuje se na više tadašnjih miliona, pa i desetina miliona dolara. Sav taj novac autor knjige je namjeravao da pokloni Njemcu dr Albertu Švajceru u Južnoj Africi koji se tamo bavio zbrinjavanjem napuštene djece. Uspostavljen je i kontakt sa njim. No, brzi i promućurni lijevi izdavač, prije svega biznismen, preduhitrio je namjeru autora. Brzo je režirao bankrot firme i Đilasu ostavio - 0 (nula) dolara.

Knjiga međaš kominističke istorije

Ne bismo se ogriješili ako kažemo da je ova knjiga međaš komunističke istorije. Do pojave ove knjige, komunizam je išao cik-cak uzlaznom linijom. Poslije pojave ove knjige moć komunizma cik-cak opada, da bi se survao krajem 80-tih godina XX vijeka. Normalno, knjiga nije srušila komunizam. Daleko od toga. Ali je Đilas svojom razornom analitikom, realnim, hrabrim i vizionarskim pogledom na komunističku stvarnost i vlast te stvarnosti, znatno doprinio i ubrzao da “savršeno društvo” (komunizam) što prije postane - istorija.

Pri tome, važno je naglasiti da Milovan Đilas nikada nije bio antikomunista.

I prije ove knjige bilo je puno odličnih analiza i kritika u prikazu komunističkih ideja i stvarnosti. Ali ova knjiga je posebna, jedinstvena i velika zbog - autora.

Naime, autor ove knjige je bio jedan od članova tzv. “velike četvorke” jugoslovenske revolucije i vlasti. Ova četvorka je gradila ideološki i društveni sistem u Jugoslaviji. Tu četvorku su činili: Tito, Ranković, Kardelj i Đilas.

Milovan Đilas je jednim dijelom uticao ili bio direktno upoznat sa mnogim bitnim aspektima i pravcima izgradnje “komunističkog” društva u Jugoslaviji. Dakle, on je bio “unutrašnji svjedok” i graditelj “savršenog društva” u Jugoslaviji. Ali i u komunističkom svijetu koji je po svojoj ideološkoj i globalističkoj matrici pokušao stvoriti: raj na zemlji, beskonfliktno, srećno, humano, besklasno društvo itd. (Naučnu osnovu realizaciji ove utopije su činila prvenstveno djela K. Marksa i kasnije V.I. Lenjina. Pa i J. V. Staljina, jednim dijelom. Tito se nije ozbiljno bavio teorijom.)

Normalno, “uobraženi” komunisti zagledani samo u budućnost u tome nijesu uspjeli. Niti su mogli uspjeti.

“Glupi Crnogorac”

Prvi iz vrha jugoslovenske vlasti koji je “spustio pogled” na zemlju i koji je vidio nemogućnost realizacija ideja komunizma bilo je Milovan Đilas. On je svojom refleksijom, moralom, hrabrošću vidio odmah po osvajanjem vlasti 1945/6. g. diskrepancu između realnog i mogućeg. Prevjerio se koju godinu kasnije. Uskoro se otvoreno pobunio protiv utopije na vlasti tj. Tita i njegove “nove klase”.

“Glupi” Crnogorac se pobunio ili tačnije rečeno, krešendo svoje pobune objelodanio već početkom 50-tih godina. I to onda kada je Titova vlast bila na vrhuncu moći i slave. Napomenimo. to je vrijeme kada je Tito, tako-reći “u paketu” pobijedio i Hitlera i Staljina.

Dakle, Đilas se pobunio kada je Broz bio planetarno slavna i važna ličnost.

I baš tada, Đilas je vidio da je “u jabuci crv”, da (državna) trulež samo što nije krenula, da se društvima sa komunističkim ideološkim predznakom širom svijeta ne piše dobro, “danski Hamlet” samo što se nije probudio. A tamo i mrtvaci znaju da hodaju.

Sloboda otkrivena u zatvoru

Na početku, Đilas se pobunio svojim (crnogorskim) moralom. A to znači da nije normalno i ljudski biti rob i slijepac. Ideologiju je zamijenio analitikom “novo-klasne” jugoslovenske realnosti.

Tito je hitno reagovao. Zamijenio mu je vlast kućnim pritvorom i eskomunikacijom. A od 1956.godine (19. XI 1956. g.) poslao ga je u zatvor.

Tada počinje Đilsov treći (zatvorski) život.

U zatvoru je pronašao i čuvao individualnu slobodu. Jer u totalitarnom društvu sloboda se “čuva” jedino u zatvoru. Nigdje drugo. (Da napomenem, Đilas je poslije rata u dva navrata u zatvoru preko 9,5 godina, od čega oko dvije godine u samici. Zbog ove samice Nehru, Rasel, Malro i kasnije Margaret Tačer su pisali Titu da nije čovječno tako postupati prema ovom čovjeku.)

Dok je bio u Titovom zatvoru, u SAD-u je objavljena knjiga “Nova klasa”. Gotovo promptno, knjiga je dobila planetarni značaj i slavu. Prevedena je na preko 30 najvažnijih jezika svijeta. Napisano je samo u SAD na desetine doktorata, bezbroj magistarkih i seminarskih radova. Lešek Kolakovski, Karl Poper, Ž. P. Sartr, Bertrand Rasel - da pomenem samo ovu “veliku četvorku” - o “Novoj klasi” su govorili sa visokim naučnim uvažavanjem.

Za sve to vrijeme, njen autor je bio utamničen u Sremskomitrovačkom zatvoru. Tito i njegova “nova klasa” su nastojali da se Đilas moralno unizi u jugoslovenskom - a posebno u crnogorskom društvu - fikcijskim pričama o njegovim “Lijevim greškama” u Crnoj Gori. (Da napomenem, u vrijeme eskalacije “Lijevih grešaka”, Milovan Đilas nije bio u Crnoj Gori. Čak je sredinom marta 1942. g vraćen u Crnu Goru da upravo suzbije “Lijeve greške”.)

Pisac “Nove klase” i pobunjenik protiv Titove vlasti se, dakle, morao kazniti na sve moguće načine (politički, moralno, materijalno). Pa čak i komšije u zgradi u kojoj je stanovao u Beogradu kad nije bio u zatvoru nijesu smjele imati kontakta sa njim.

Stalnim laganjem o Đilasovim navodnim “Lijevim greškama” se nastojalo ne samo da narod povjeruje u laži, već da se narodu oduzme kapacitet za liberalnu pobunu protiv vlasti i akciju. Drugim riječima, nastojalo se da se narodu oduzme kapacitet da misli svojim glavom i vidi društvo svojim očima. Tako je Đilas postao objekat vlasti.

Niko nije smio odlučivati o sudbini MĐ, osim J.B.Tito lično.

Takao je “osinje gnijezdo”

Siguran sam da u tom naopakom naumu, Tito bi teško uspio da mu nije pomogla njegova “nova klasa”. Ona je bila vjerni oslonac njegove vlasti. (Podsjetimo, ukratko: “nova klasa” je sloj visokih opštinskih, državnih, partijskih, vojnih, policijskih i drugih funkcionara i “feudalaca” koji su činili osnovu Titove vlasti. To je prekopirani Lenjin-Staljinov model vladanja.)

Pobuniti se protiv Tita i njegove “nove klase” bilo je izuzetno “glupo”. Pa i ludo. Đilas je ovom knjigom “takao” to osinje gnijezdo. Dakle, Đilas je bio crnogorski i “glup” i “lud” i hrabar da se tako postavi. A to znači da se suprotstavi i da ga pregazi “crveni točak istorije” (A. Solženjicin).

Mada, sa druge strane, da nije bio takav “ne bi valjao ništa” kako je sebe i svoju pobunu kasnije opisao i objasnio.

Na kraju još i ovo o knjizi. Ali bez namjere da se knjiga sadržajno predstvi crnogorskim čitaocima. Neka to sami urade, ako budu imali hrabrosti da se pogledaju u Đilasovom “ogledalu” koje se zove “Nova klasa”.

Zaključimo.

Crna Gora u svemu zaostaje u XX vijeku. A izgleda i u XXI. Reklo bi se da crnogorsko društvo nije obrazovano, vaspitano i doraslo u prihvatanju brzine i izazova modernog doba. To crnogorsko društvo danas skupo plaća. A nema ni elitu koja bi narod “zakačila” na novo vrijeme i uzdigla crnogorsko društvo na nivo (moderne) politike.

Pojavljivanje danas ove knjige u nas - čak poslije 66 godina od njenog prvog objavljivanja - je očit dokaz našeg civilizacijkog kaskanja i zaostajanja za svijetom. I ko zna, možda i isključenja crnogorskog društva i “tihog nestajanja” (Č. Miloš) iz istorije.

Dakle, da ponovim. Knjiga “Nova klasa” se pojavljuje u Crnoj Gori 66 godina poslije njenog prvog objavljivanja. To znači da smo toliko vremena izgubili u (prvenstveno) mentalnom ali i moralno drugim učenjima i navikavanju crnogorskog društva na moderan društveni razvoj. Razvoj koji podrazumijeva analitiku, (samo)kritiku, pravičnost i još puno toga drugog kako bi sloboda pojedinca pobijedila i postala “ulaznica” za svaki prirodan društveni razvoj i rast. Samo sloboda razvija i unapređuje društvo.

I iza kraja još nešto: knjiga “Nova klasa” je (metodološki) “slabija” Đilasova knjiga. Ali, ova knjiga je - preko Deng Ksiao Pinga - bitno uticala na reforme i smjer razvoja moderne “komunističke” Kine. To je gotovo nepoznato kod nas.

Jasno je da je ovom velikom kineskom reformatoru knjiga poslužila da vidi kuda njegovo društvo ne smije da ide.

( Veselin Mitko Pavlićević )