CIN-CG: Nedovoljno medijatora za romsku i egipćansku zajednicu - bez podrške nema napretka

Crna Gora trenutno ima samo 46 saradnika u oblasti socijalne i dječje zaštite, zapošljavanja, zdravstva i obrazovanja. Iako godinama razne domaće i međunarodne institucije upozoravaju da bi taj broj trebalo da bude veći, nijedna vlada se do sada nije ozbiljnije bavila ovim problemom

22982 pregleda10 komentar(a)
U Podgorici živi oko četiri i po hiljade Roma i Egipćana: Vrela ribnička, Foto: Boris Pejović

Sanja Selimović radi kao medijatorka za romsku i egipćansku zajednicu u oblasti socijalne zaštite u Bijelom Polju i Beranama. Tu svakodnevno pomaže korisnicima da ostvare pravo na materijalno obezbjeđenje porodice, ličnu invalidninu i druga socijalna davanja. Osim toga, olakšava im i zakazivanje zdravstvenih pregleda, nabavljanje dokumentacije, školske obaveze… Dnevno pomogne do petoro ljudi. U ovim gradovima, kao i u ostalim krajevima Crne Gore, nema dovoljno medijatora, a mnogo je onih kojima je potrebna pomoć.

“Najveći je problem što u Bijelom Polju nema nijedan medijator za zdravstvo, pa i taj posao obavljam ja”, kaže Selimović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

U Crnoj Gori, prema posljednjem Popisu stanovništva iz 2011. godine, živi oko šest hiljada Roma i dvije hiljade Egipćana. Od toga, u Bijelom Polju i Beranama živi nešto manje od hiljadu pripadnika ovih zajednica.

U gotovo svim izvještajima Evropske komisije o Crnoj Gori posljednjih godina napominje se potreba da se sistemski riješi nedostatak medijatora, odnosno da se oni uvedu u sistem javne uprave. Ipak, nijedna vlada se do sada nije ozbiljnije bavila ovim problemom, iako iz pojedinih ministarstava najavljuju povećanje broja medijatora. Ovako mnogi i ne znaju da postoji ovaj institut.

Prema podacima NVO HELP, od 34 osobe koje su prošle njihovu sertifikovanu obuku za medijatore, njih 21 je angažovano u institucijama na lokalnom nivou (centrima za socijalni rad, zavodima za zapošljavanje i domovima zdravlja) u devet crnogorskih opština.

Od toga je u centrima za socijalni rad anagažovano sedam medijatora, u biroima rada njih šest, a u domovima zdravlja - osmoro. Po okončanju HELP-ovog projekta obuka krajem 2022. godine, medijatori su od januaru ove godine angažovani preko Ministarstva ljudskih i manjinskih prava na period od godinu dana.

I Sanjina sestra Tanja je medijatorka u socijalnoj zaštiti u Beranama i Bijelom Polju. One žive na relaciji Bijelo Polje - Berane i od minimalne plate (450 eura) plaćaju prevoz i smještaj.

U Beranama mnogi Romi i Egipćani govore albanskim ili sintskim romskim jezikom, koji sestre Selimović ne razumiju, što im otežava posao.

“Trebalo bi da se poveća broj medijatora u svim institucijama u Crnoj Gori, to bi nam dosta olakšalo, a i tako bi se stvorila mreža koju bismo koristili da pomognemo svim korisnicima”, navodi Tanja Selimović.

Iz NVO HELP za CIN-CG ističu da je, zahvaljujući medijatorima, građanima ovih zajednica olakšan pristup obrazovanju, zapošljavanju, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti.

“Povećan je broj korisnika zdravstvenih usluga... Veći broj njih je registrovan u zavodima za zapošljavanje i angažovan na raznim obukama za prekvalifikaciju i brži dolazak do posla. Osim pomoći za ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu, medijatori veoma često pružaju i dodatnu podršku najugroženijim ili disfunkcionalnim porodicama”, objašnjavaju iz ove organizacije.

Mnogi čekaju na pomoć, a neki je nikad i ne dobiju

Arnela (pravo ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta) ima sedmoro djece. Živi na Koniku u Podgorici, u improvizovanoj kolibi, bez osnovnih uslova za život, sa mužem i sedmoro djece. Neka od njih školskog su uzrasta, ali u školu ne idu. Zbog životnih okolnosti prinuđena su da prose sa majkom. Izgledaju izgladnjelo i zapušteno. Svaki cent koji dobiju moraju da prijave i daju ocu. Svakodnevno trpe razne oblike nasilja.

“Nijesam čula ni za kakve medijatore koji bi mi mogli pokazati izlaz iz ovakvog života. Ne znam ni kako bih im se obratila ni šta bih im rekla. Odakle bih počela”, kaže Arnela, koja je u ranim tridesetim godinama.

Medijatora malo, nijedna vlada se nije ozbiljno bavila tim problemom (ilustracija)foto: Shutterstock

Do sada je 10 puta bila trudna, a tri trudnoće nije iznijela. Sve je ovo ostavilo velike posljedice na njeno zdravlje.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja (MRSS) za CIN-CG kažu da je samo devet medijatora zapošljeno u sistemu socijalne i dječje zaštite u Crnoj Gori.

Istraživanje Agencije DeFacto Consultancy iz 2020. godine, rađeno za potrebe Strategije socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine (Strategija), pokazuje da skoro polovina Roma i Egipćana koristi usluge i pomoć centara za socijalni rad, dok jedna trećina prima materijalnu pomoć svakog mjeseca. Ovo istraživanje ukazuje i na to da se procenat korisnika usluga ovih centara povećava.

Odsustvo informacija o službama i socijalnim davanjima, jezičke barijere, kao i višestruki vidovi diskriminacije, važne su prepreke zbog kojih mnogi Romi i Egipćani ne ostvaruju socijalna prava, navodi se u Strategiji.

Iz Centra za romske inicijative Nikšić (CRINK) u studiji “Sprečavanje dječjih brakova u Crnoj Gori” iz 2017. godine ukazivali su na važnost uloge medijatora i u rješavanju problema dječjih ugovorenih brakova.

“Procenat dječjih brakova značajno je veći u romskoj i egipćanskoj zajednici u Crnoj Gori, gdje više od jedne četvrtine žena (28,1 odsto) i 16,5 odsto muškaraca u dobi 15-19 godina živi u braku ili u zajednici. Bilo bi važno nastaviti s promovisanjem angažovanja romskih/egipćanskih medijatora/medijatorki i uključivanje u kampanje za podizanje svijesti”, navodi se u ovoj studiji.

U CRINK-u imaju i svoju mrežu medijatora/medijatorki širom Crne Gore. Jedna od njih je i Zena Dubović iz Berana, koja godinama radi u domenu dječje zaštite, a puno pomaže i ženama iz svoje zajednice kojima je potrebna podrška.

“Učestvovala sam u sprečavanju brojnih slučajeva ugovorenih brakova. Bilo je raznih problema i otpora zajednice prema onome što radim. Mnogo bi doprinijelo kada bi bilo više medijatora koji bi raspodijelili posao”, kaže Dubović.

Dubović je mnogo radila i na upisu djece u škole.

“To mi je možda i najteže išlo, uglavnom zbog toga što su mnoga djeca apatridi”, navodi ona.

Arnela kaže da trenutno njena porodica preživljava od socijalne naknade koju dobija njen suprug i od onoga što isprose. Željela bi da radi, ali ne zna kome da se javi.

U Crnoj Gori se, prema podacima iz Strategije socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, na evidenciji Zavoda za zapošljavanje godišnje prosječno nalazi oko 800 osoba koja se deklarišu kao pripadnici romske i egipćanske populacije. Među njima, najviše je žena. U ukupnoj registrovanoj nezaposlenosti romska i egipćanska populacija učestvuje sa oko dva odsto. Preko 90 odsto registrovanih iz ovih zajednica čine osobe bez zanimanja i stručne spreme. U većini domaćinstava (čak 56,6 odsto) ne radi nijedan član domaćinstva, dok u 31,3 odsto radi svega jedna osoba.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja za CIN-CG kažu da će Zavod za zapošljavanje Crne Gore u narednom periodu poraditi na tome da sistem socijalne i dječje zaštite približi mladima iz romske i egipćanske zajednice.

U Podgorici tek tri medijatora u zdravstvu

Iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a koliko je medijatora u zdravstvenom sistemu Crne Gore.

Prema podacima iz Strategije socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, osim u Beranama, jedan takav medijator radi i u Nikšiću, gdje živi oko hiljadu Roma i Egipćana.

“Njihov broj treba povećati kako bi se olakšao pristup zdravstvenim uslugama, posebno raseljenim i interno raseljenim Romima i Egipćanima koji se suočavaju s posebnim poteškoćama u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu”, piše u ovom dokumentu.

Saradnica u socijalnoj inkluziji romske i egipćanske zajednice za oblast zdravstvene zaštite Milica Vujadinović, koja živi i radi u Podgorici, za CIN-CG kaže da glavni grad trenutno, pored nje, ima još dva medijatora za zdravstvenu zaštitu.

“Kolege iz drugih oblasti pružaju pomoć kada im se korisnik obrati. Svi funkcionišemo na način da ih ne odbijamo ma kakav vid podrške traže”, objašnjava ona.

U Podgorici, prema posljednjem Popisu stanovništva iz 2011. godine, živi oko četiri i po hiljade Roma i Egipćana.

Najveći problem je, ističe Vujadinović, što većina korisnika nema regulisan pravni status u Crnoj Gori, a to znači i da nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu.

“Naš sistem zdravstva dosta je otvoren kada su u pitanju pregledi za djecu, žene… Osim toga, često pripadnici/pripadnice iz romske i egipćanske populacije imaju problem da razumiju i da se snađu oko zakazivanja i dolaska na preglede, a često su i u nemogućnosti da kupe terapiju. Zato smo mi tu da pratimo sve i da djelujemo”, kaže o svom poslu Vujadinović.

Skoro trećina Roma i Egipćana, kako piše u Strategiji, rijetko koristi zdravstvene usluge. Među onima koji ne posjećuju ljekara, određeni broj je kao razloge, osim nedostatka ličnih dokumenata, naveo i neljubaznost i nepristupačnost zdravstvenih radnika.

“Značajno je ukazati i na mali procenat Roma i Egipćana koji su upoznati s tim da u njihovoj zajednici postoji saradnik u socijalnoj inkluziji ovih zajednica u oblasti zdravstva. Oni koji znaju da postoji, uglavnom smatraju da je to veoma ili donekle korisno za njih”, navodi se u ovom dokumentu i ističe da je samo petina Roma i Egipćana koristila usluge saradnika, odnosno medijatora.

U obrazovnom sistemu 25 medijatora, po jedan na 70 učenika

Veljbana Naza radi u OŠ “Mileva Lajović Lalatović” u Nikšiću, kao jedna od dvije medijatorke na oko 200 učenika i učenica iz romske i egipćanske populacije koji pohađaju nastavu u ovoj školi.

Prema podacima Ministarstva prosvjete, medijatora u obrazovnom sistemu Crne Gore ima 25. Trenutni uslov za angažovanje medijatora za obrazovanje je kvota - 70-oro djece na jednog medijatora. Ovoliki broj medijatora je određen prema aktuelnom Pravilniku o normativima i standardima za sticanje sredstava iz javnog prihoda za ustanove koje realizuju javno važeće obrazovne programe.

“Bilo bi dobro da dobijemo makar još jednog medijatora/medijatorku, a idealno kada bi na svakih 30 učenika bio po jedan. Ovako, trudimo se i radimo koliko možemo. Učenicima pomažemo u prevođenju gradiva, izradi zadataka, ali i drugom što zatreba. Redovno roditelje obavještavamo o napretku djece, pa je tako i saradnja sa školama mnogo bolja”, objašnjava Veljbana.

Dvije medijatorke na oko 200 učenika: OŠ “Mileva Lajović Lalatović”foto: Facebook

Iz Ministarstva prosvjete za CIN-CG najavljuju da će u narednom periodu raditi da se broj medijatora poveća.

“Praksa je pokazala da je rad medijatora izuzetno koristan… Dopisima pojedinih škola tražena je nova sistematizacija u cilju povećanja broja medijatora, što ćemo u narednom periodu razmotriti”, navode iz ovog Vladinog resora.

Iz HELP-a ističu da je dobro što se uviđa važnost medijatora, ali da problem ostaje kvota.

“Prosto, jedan medijator ne može na kvalitetan način brinuti o tolikom broju djece, a osim toga, u mnogim školama nije moguće zadovoljiti kvotu od 70 učenika na jednog medijatora, pa tamo gdje je manje đaka iz ovih zajednica, djeca ostaju bez potrebne pomoći i podrške”, upozoravaju iz ove organizacije.

Iz UNICEF-a su ranije ukazivali na to da jednostavne intervencije, poput besplatnog prevoza i uključivanja medijatora, mogu značajno povećati broj u obrazovnim ustanovama u kratkom vremenskom periodu.

Prema podacima Strategije, stopa završavanja osnovne škole kod romske djece iznosi 56 odsto, a srednje svega tri odsto. Najveći procenat anketiranih roditelja romske i egipćanske zajednice, kako se navodi u ovom dokumentu, nema informaciju o tome da li u njihovoj zajednici postoji saradnik u obrazovanju.

“Oni koji su upoznati s ulogom medijatora veoma su zadovoljni. Skoro polovina njih koristila je te usluge. Većina smatra da je medijator u nastavi bio koristan”, navodi se u ovoj Strategiji.

Medijatori utiču i da se smanji broj onih koji prekidaju školovanje, ističu iz HELP-a.

Nedostatak medijatora usporava socijalnu uključenost romske i egipćanske zajednice

Posljedice nedovoljnog broja medijatora pogubne su po romsku i egipćansku zajednicu, upozoravaju još iz HELP-a. Socijalna uključenost ovih zajednica u društvo još je daleko od zadovoljavajuće, a i dalje je prema njima etnička distanca ogromna.

Pozicije medijatora u oblasti zdravstvene i socijalne zaštite, kao i zapošljavanja još nijesu sistematizovane, kao što je to slučaj sa medijatorima u obrazovanju. Zato je, smatraju u HELP-u, rješenje ovog problema u sistematizaciji instituta medijatora u sistemu javne uprave u svim oblastima.

Država bi trebalo i da radi na poboljšanju uslova rada medijatora.

Oni su se u toku COVID-19 krize našli pred velikim izazovima, ali su i potvrdili značaj uloge koju obavljaju. Neki od njih su nekoliko puta u toku dana morali da obilaze različite škole i domaćinstva, često udaljena od grada. Za te potrebe nijesu imali obezbijeđene uslove.

“Osim izdatka za prevoz, tu je i komunikacija s učenicima i roditeljima putem telefona koju medijatori takođe finansiraju, budući da mnoga djeca nemaju internet. Ako imamo u vidu da medijatori brinu o 70 djece i da u nekim slučajevima ta djeca pohađaju različite škole koje su prilično udaljene, pa imaju obavezu i da im dostave materijal za nastavu, onda nadležno Ministarstvo u što skorijem roku treba da opredijeli dodatna sredstva za saradnike”, ukazivali su tada iz NVO Mladi Romi.

U razgovoru s nekolicinom medijatora, CIN-CG je utvrdio da većina i dalje radi po ugovorima na određeno i prima minimalnu platu, od koje često najveći dio odvaja za prevoz do posla.

Veljbana kaže da joj je žao što je država tek u njenoj 50. godini prepoznala da bi ona mogla da doprinese zajednici.

“Bila sam jedina Romkinja u svojoj generaciji koja je u roku završila školu.”

Voljela bi, kaže, da medijatori u školi gdje radi mogu koristiti prevoz koji je obezbijeđen djeci iz romske i egipćanske zajednice do škole, kako ne bi morali da plaćaju iz svog džepa.

“To je nekad bilo besplatno za sve”, navodi ona.

Iz Kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) upozoravano je da bi medijatori trebalo da dobiju stalno, a ne privremeno zaposlenje, jer se tako podstiče i stabilnost porodica iz romske i egipćanske zajednice.

Koliko je važna uloga medijatora lijepo ilustruje jedan radni dan 25-ogodišnje Denisone Beriše, medijatorke za socijalnu zaštitu, koja živi i radi u Nikšiću. Ona svojim sugrađanima pomaže i u raznim drugim oblastima. Često joj radni dan traje duže od osam sati.

“Baš mi se prije neki dan obratila za pomoć korisnica koja treba da uradi kateterizaciju srca. Nije imala potrebnu dokumentaciju, a rok je bio veoma kratak… Šta ako ne mogu svima da izađem u susret. Opašće povjerenje zajednica u nas…”, upozorava Beriša.

Mnogi ostaju bez te pomoći jer ne znaju da postoje ove službe. Arnelin bi život možda izgledao drugačije da ima dovoljno medijatora da se brinu o svima kojima je podrška potrebna. Ovako, Arnela prosi, a njena djeca ne idu školu, jer niko nije stigao do njih da im kaže šta su sve njihova prava.

Crna Gora bez statistike o doprinosu rada medijatora

Na Kosovu je prije gotovo 10 godina rađena analiza Uloga posrednika u integraciji Roma, Aškalija i Egipćana u obrazovnom sistemu.

Najveći broj slučajeva u kojima je pružena podrška medijatora podrazumijevali su poboljšanje pohađanja škole (475 slučaja), povratak učenika u škole (321), podizanje nivoa svijesti ili pomoć za upis na programe intenzivne nastave (134). Od ukupnog broja zaključenih slučajeva, kod gotovo 78 odsto pomoć i podrška su uspješno pruženi.

U Srbiji, prema analizi Lica u riziku od apatridije Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID) iz 2020. godine, među faktorima koji su najviše pomogli romskoj i egipćanskoj zajednici lokalni zdravstveni medijatori nalaze se ispred centara za socijalni rad.

U Crnoj Gori nema ovakve statistike ni za jednu oblast medijacije potrebne za romsku i egipćansku zajednicu.

foto: VectorStock.com/33645389