Kolašin: Kombiji van funkcije, djeca do škole i pješke

Đaci iz više udaljenih kolašinskih sela nemaju obezbijeđen prevoz, škole nemoćne da riješe problem

4570 pregleda12 komentar(a)
OŠ “Risto Manojlović”, Foto: Dragana Šćepanović

Učenici iz kolašinskih sela Gornje Lipovo, Blatina i naselja prema Mušovića Rijeci ove školske godine nemaju obezbijeđen prevoz, pa većina roditelja prinuđena da uz velike napore nalazi načine da djeca redovno dolaze na nastavu.

Da OŠ “Risto Manojlović” trenutno nije u mogućnosti da obezbijedi prevoz do tih djelova kolašinske opštine “Vijestima” je potvrdila i direktorica Nataša Peković.

Kako je kazala, kombi koji je korišćen za tu namjenu pokvaren je i neupotrebljiv, a drugi, dobijen kao poklon od škole u Rijeci Crnojevića, nije prošao tehnički pregled. Pored kombija, jedina kolašinska osnovna škola ima i autobus, koji je angažovan za prevoz učenika iz drugih sela. Zbog razuđenosti kolašinske opštine, to jest udaljenosti pojedinih sela, organizovanje prevoza đaka godinama je veliki organizacioni izazov.

“Situacija je takva da sada ne možemo obezbijediti prevoz do Gornjeg Lipova, Blatine, kao i za one učenike koji žive u naseljima prema Mušovića Rijeci. Nemamo kombi, a ni dugorčnu mogućnosti da plaćamo privatnike koji bi prevozili učenike iz tih sela, jer su troškovi oko 70 eura dnevno, što je nemoguće dugoročno finansirati. Razmatramo nekoliko mogućnosti, a jedna od njih je i dobijanje saglasnosti Ministarstva da kupimo kombi na lizing. Međutim, kako to podrazumijeva kupovinu u inostranstvu, procedure koje prate takvu nabavku mogu potrajati dugo, to jest, postoji mogućnost da ne budu završene do kraja ove školske godine”, kazala je Peković.

Prevozom, koji je ranije obavljan kombijem, obuhvaćeno je oko 30 djece, među kojima su i neki srednjoškolci. Masovnijih odsustava sa nastave, za sada, nema pa, kako kaže Peković, većina roditelja uspijeva da nađe način da djeca dolaze na nastavu. Međutim, kada je riječ o nekolicini učenika koji žive u Gornjem Lipovu i koji do škole imaju i više od 12 kilometara, uočen je neredovniji dolazak u školu. Pojedinoj djeci iz tog sela čak i do lokacije do koje je ranije saobraćao školski kombi, trebalo je nekoliko kilometara pješačenja.

Povodom činjenice da nema prevoza za određeni broj osnovaca i srednjoškolaca sa seoskog područja kolašinske opštine regovali su i iz Savjeta roditelja OŠ “Risto Manojlović”.

“Nezadovoljstvo roditelja je veliko. Trenutna situacija iziskuje velike materijalne i organizacione napore za porodice tih učenika. Dešava se i da neka djeca ne mogu doći na nastavu, što je nedopustivo. Savjet roditelja apeluje na nadležne organe, prije svega Ministarstvo prosvjete, da preduzmu aktivnosti kako bi se na kvalitetan način riješio prevoz učenika”, kazali su “Vijestima” iz Savjeta roditelja.

Na području kolašinske opštine nema ni drugog vida javnog prevoza. Brojnim mjerama, čije je sprovođenje planirano, zaključno sa 2025. godinom planirano je rješavanje tog višedecenijskog problema, no do sada nije bilo konkretnih poteza.

Način realizacije i rokovi aktivnosti, koje bi trebalo da doprinesu tom cilju, definisani su Planom urbane mobilnosti, koji je izrađen još prije tri godine.

“Javni prevoz putnika unutar opštine Kolašin ne postoji već duži niz godina. To predstavlja ogroman izazov za mobilnost, posebno onih koji žive izvan urbanog područja grada… Takođe, ni u gradskom području ne postoji odgovarajuća infrastruktura, poput uređenih autobuskih stajališta ili mjesta za zaustavljanje i parkiranje autobusa”, piše, između ostalog u tom dokumentu.

Nepostojanje javnog prevoza do kolašinskih sela, zaključuju u Planu, izazov je i iz ugla socijalne jednakosti, “s obzirom na to da u ruralnim područjima uglavnom živi starija populacija, koja često nije u prilici da vozi automobile”. Prema zacrtanim ciljevima iz Plana već je trebalo da bude urađena Studija javnog prevoza. Do ove godine trebalo je da bude uspostavljena “bar jedna linija jedna redovna linija javnog gradskog prevoza od grada do ruralnih područja”.

Prema Planu, na području grada do 2025. godine trebalo bi da budu uređena po najmanje tri stajališta i parkirališta za javni prevoz.