STAV
Napušteni u nemoći
Pored toga što nemamo dovoljan broj stručnjaka za mentalne bolesti, savjetovališta i bolničkih kapaciteta, nijedna institucija u državi ne raspolaže podacima o broju mentalno oboljelih građana i iznosu novčanih sredstava koja se za njihovo liječenje troše
Promocija mentalnog zdravlja kao prevencija mentalnih poremećaja i bolesti sastavni su dio Agende održivog razvoja, usvojene od strane Generalne skupštine UN 2015. godine. Na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), 10. oktobar se obilježava kao Svjetski dan mentalnog zdravlja, u cilju podizanja svijesti o pitanjima mentalnog zdravlja širom svijeta i mobilizacije napora u podršci i prevenciji mentalnom zdravlju.
Mentalni poremećaji su jedan od najznačajnijih javnozdravstvenih izazova, koji opterećuju ne samo javne zdravstvene sisteme, nego i finansije država, te zahtijevaju preventivno djelovanje na više nivoa, uključujući i političko. U EU mnogo ulažu u projekte za poboljšanje i prevenciju mentalnog zdravlja. Predsjednica Evropske komisije, Ursula fon der Lajen, najavila je za 2023. godinu “novu inicijativu o mentalnom zdravlju”, uz ulaganja od 1,23 milijarde eura za njegovo unaprijeđenje u državama EU. Problemi sa mentalnim zdravljem, prije pandemije korona virusa, uticali su na oko 84 miliona ljudi, što je izazvalo ekonomske troškove oko 600 milijardi eura godišnje, odnosno 4 odsto BDP-a EU. Oko 450 miliona ljudi u svijetu boluje od mentalnih bolesti, od kojih u zemljama u razvoju oko 75 odsto ostaje neizliječeno.
Na mentalno zdravlje utiče mnogo činilaca: mikro i makro okruženje, obrazovni, ekonomsko-socijalni i porodični status, pol, profesionalni problemi i loši radni uslovi, nezaposlenost i nesigurno radno mjesto, finansijske poteškoće, loši stambeni uslovi, osjećaj stigmatizacije i diskriminacije, loše fizičko zdravlje, usamljenost, nisko samopouzdanje, loši životni uslovi, starenje, negativni životni doživljaji i sl.
Za uspješno poboljšanje i promovisanje mentalnog zdravlja, te sprečavanje mentalnih tegoba, potreban je složen i multidisciplinaran pristup, koji treba čvrsto ugraditi u oblikovanje politika na nivou države. Posvetiti se prevenciji, prepoznavanju i ranom otkrivanju mentalnih bolesti. Osigurati da niko ne bude zapostavljen, da građani imaju jednak pristup programima prevencije i liječenju mentalnih oboljenja. Omogućiti psihoterapiju i rehabilitaciju pacijentima sa mentalnim poremećajem i psihološkim invaliditetom, te njihovu socijalnu uključenost na temelju poštovanja ličnog dostojanstva, ljudskih prava, sloboda i jednakosti. Eliminisati stigmatizaciju i diskriminaciju!
Mentalno zdravlje djece treba da bude u centru pažnje njihovih roditelja, njegovatelja, vaspitača i cijelog društva. Obrazovni sistem treba da se posveti podizanju svijesti, prevenciji i prepoznavanju nasilja, kako fizičkog tako i na internetu, te zloupotrebi alkohola, duvana i droga. Neurološki poremećaji, koje donosi starost, sa nekim životnim promjenama, teškoćama, gubicima i izolacijom povećavaju pritisak na mentalno zdravlje ljudi u starijoj dobi. Zbog tretmana i nasilja u porodici, preopterećenosti obavezama, te problema na poslu i drugih faktora, mentalnom obolijevanju su više izložene žene nego muškarci. Generalno na sve ljude negativno utiču stres, ratovi i prirodne katastrofe. (Korišćen dokument EU - Mišljenje Evropskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi “Mjere za poboljšanje mentalnog zdravlja”, od 13. jula 2023. godine.)
Imajući u vidu naprijed nabrojane uzroke mentalnih bolesti i mjere za njihovu preventivu i liječenje, dolazimo do zaključka da kod nas, u Crnoj Gori, postoje svi preduslovi za, takoreći, masovno mentalno obolijevanje građana, bez volje i mogućnosti države i društva da se na taj proces utiče preventivnim mjerama, odnosno pristupi organizovanom liječenju. Pored navedenih uzroka mentalnih bolesti, u Crnoj Gori kao maloljudnoj državi, građani su dodatno, u kontinuitetu izloženi stresovima, koje “nesvjesno” uzrokuju političke elite, kroz redovne ili vanredne aktivnosti. Pored toga što nemamo dovoljan broj stručnjaka za mentalne bolesti, savjetovališta i bolničkih kapaciteta, ni jedna institucija u državi ne raspolaže podacima o broju mentalno oboljelih građana i iznosu novčanih sredstava koja se za njihovo liječenje troše. Klinika za mentalno zdravlje KCCG je u izgradnji, Odjeljenje psihijatrije u OB Nikšić malog kapaciteta, a Specijalna bolnica za psihijatriju “Dobrota” u Kotoru, pored psihijatrijskih, zbrinjava sudske pacijente i jedan broj “socijalnih” pacijenata, o čijoj deinstitucionalizaciji odgovorni u Vladi i lokalnim upravama ne razmišljaju. Počela je izgradnja zatvorske bolnice, što daje nadu za rasterećenje “Dobrote”, kojoj su neophodni rekonstrukcija i dodatno kadrovsko osposobljavanje.
Psihoterapija, psihološki savjeti, razgovori i grupna terapija su efikasne metode liječenja psihijatrijskih pacijenata, koje se u crnogorskom javnom zdravstvu, uglavnom, ne primjenjuju!
( Milojka P. Perović )