Legarda: Svaki konflikt vezan za Tajvan imao bi posljedice po Evropu

Svaki konflikt vezan za Tajvan, ekonomski i tehnološki gledano, imao bi ogromne posljedice po Evropu, ocijenila je analitičarka Instituta za kineske studije (MERICS) Helena Legarda, dodajući da je pravo vrijeme da Evropa počne da razmišlja kako bi odgovorila u slučaju različitih vrsta napada.

Ona je to kazala na panelu 2BS foruma u Budvi „Duga ruka Pekinga: dešifrovanje vojnog uspona Kine i njegovog talasnog efekta na evropsku bezbjednost“, odgovarajući na pitanje šta bi se desilo ukoliko Kina izvrši neki od najsilnijih scenarija prema Tajvanu i šta bi to značilo za Evropu.

Legarda je navela da odgovor na to pitanje zavisi od samog scenarija, od toga šta će Peking uraditi ili neće uraditi u odnosu na Tajvan.

To će, kako je kazala, oblikovati odgovor kreatora politike u Evropi.

"Prvo, ukoliko želimo da promijenimo način na koji gledamo na aktivnosti Kine važno je da se i taj ideološki krug Komunističke partije Kine probije, da bolje razumijemo kao ta partija gleda na svijet, na vanjsku politiku i ova pitanja“, rekla je Legarda.

Prema njenim riječima, u Kini se razmišlja o ozbiljnim scenarijima.

"Peking sve više razmatra mogućnost sukoba, Ameriku sve više zabrinjava ovo neprijateljsko okruženje, ali to neophodno ne znači da Kina želi da napadne Tajvan, ili da će to uraditi u skorije vrijeme“, navela je Legarda.

Kako je kazala, sljedeće pitanje je šta to znači za Evropu ako se to desi.

"To znači nekoliko stvari. Ekonomski i tehnološki gledano, svaki konflikt vezan za Tajavan bi imao ogromne posljedice po Evropu, posebno po bezbjednost“, rekla je Legarda.

Prema riječima Legarde, u vojnom smislu, otvoreni sukob u regionu značio bi da Evropa mora da se suoči sa nekim teškim odlukama, u smislu svog odgovora.

Kako je navela, svaka od država članica bi vjerovatno odgovorila na različiti način.

"Naročito ako rat u Ukrajini i dalje bude u toku, u tom scenariju bi vjerovatno bili u situaciji da Sjedinjene Američke Države (SAD) svoje snage i fokus preusmjere na region Pacifika, što znači da bi Evropa morala na evropskom polju da preuzme značajniju ulogu, bilo da smo za to spremni ili ne“, navela je Legarda.

To je, kako je rekla, ključno pitanje o kojem treba razmisliti.

"A možda dugoročnije gledano napad na Tajvan mislim da bi imao značajne implikacije za regionalnu stabilnost i ravnotežu moći“, kazala je Legarda.

Prema njenim riječima, nedostatak odgovora od Evrope ili Amerike i drugih aktera bio bi presedan u smislu budćih konflikata.

"Mislim da je sada pravo vrijeme da Evropa počne da razmišlja o tome kako bi odgovorila u slučaju različitih vrsta napada. Ne treba da čekamo da nas zatekne situacija gdje bismo bili iznenađeni“, navela je Legarda.

Na pitanje da li postoji sveobuhvatna nova procjena vojnih sposobnosti Kine, ona je odgovorila da se može reći da imamo mješovitu sliku.

"Čuli smo mnoge kreatore politika, uključujući generalng sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga koji poziva Kinu da bude transparentnija u pogledu procesa modernizovanja Vojske, i to zato što postoje mnoge stvari koje ne znamo o vojnim sposobnostima Kine“, navela je Legarda.

Ona je rekla da je poznato da je uključena u postupak modernizovanja vojnih snaga, da to traje već nekoliko godina, od 2015. ili 2016.

"Znamo da trenutno Kina ima najveću mornaricu u smislu broja brodova, oko 355 brodova, ima najveće vazdušne snage u regionu, kao i da je potrošnja, odnosno budžet za odbranu u brzom porastu proteklih godina, možemo reći da se od 2010. godine taj budžet utrostručio“, navela je Legarda.

Međutim, prema njenim riječima, proces je nejasan, netransparentan, "nemamo punu procjenu toga“.

"Da se vratimo na pitanje budžeta, izdvajanja za vojsku, znamo zvanične podatke koje objavljuje vlada Kine, ali čini se da je jasno da su neke glavne kategorije potrošnje izostavljene iz tog iznosa“, kazala je Legarda.

Ona smatra da je ta netransparentnost razlog za zabrinutost.

Viši istraživač iz oblasti odbrane Mark Cozad kazao je da zabrinjava što nijesu poznate sve činjenice.

"Legarda je pomenula primjer nuklearnih snaga i širenje tih snaga. Dugo već, zapravo od početka razvoja nuklearnih sposobnosti Kine, nemamo dovoljno informacija o vrsti sistema koji imaju ili nemaju, načinu na koji upravljaju tim snagama“, rekao je Cozad.

On je naveo da „smo sada u situaciji gdje vidimo snažno širenje nuklearnih sposobnosti i snaga Kine i da o tome nije bilo razgovora“.

"To nas navodi da pokušamo da tumačimo čemu služe te promjene koje zapravo destabilizuju situaciju“, kazao je Cozad.

On smatra da je vrlo važna stvar u tom kontekstu to da se može vrlo lako vidjeti da kineske snage ostaju dosljedne politici koju su od početka sprovodile.

"Ako pogledate neke argumente zašto to čine, ulogu protivvazdušnih sistema, odbrambenih, raznih sporazuma o kojima govorimo, od početka 2000. godine, mogućnosti za nuklerane napade, na osnovu toga pokušavamo da shvatimo kako Kina razmišlja o tome“, naveo je Cozad.

Međutim, kako je kazao, nije sasvim jasno zašto se sve to dešava, odnosno da li postoji još nešto veće, krupnije, nešto što Kina radi kako bi imala snažniju poziciju i koristila te snage za odvraćanje.

Analitičar iz Centra za evropske vrijednosti i bezbjednosnu politiku /European Values Center for Security Policy/ David Toman kazao je da se da je Kina u posljednje vrijeme vrlo uspješna u tom što je izgradila bezbjednosni zaštitni zid gdje sprečava da informacije izlaze i ulaze.

“Tako da u velikoj mjeri mi kao istraživači, analitičari, profesori ili javnost u cjelini znamo samo ono što Kina želi da znamo”, naveo je Toman.

On je rekao da znamo da je to najveća vojna snaga u smislu broja aktivnih pripadnika.

“Znamo nešto o kapacitetima I sposobnostima, znamo ciljeve I ambicije da se u potpunosti modernizuju do 2035. i da do 2050. godine budu svjetska vojna moderna sila”, kazao je Toman.

On je ocijenio da hje najveća slaba tačka kineske vojske - značajan nedostatak borbenog iskustva.

Toman je dodao da je kineska vojska i te kako svjesna toga i da pokušava to da nadomjesti elitnim snagama.

Kako je naveo, kinesko društvo generalno ne podržava rat i pristutan je narativ da je rat nešto negativno, skupo i da je miran razvoj mnogo bolja opcija.

"Kina mora da se nosi i sa posljedicama svoje politike da se može imati samo jedno dijete. Roditelji nijesu naročito zaiteresovani da svoje jedino dijete šalju u Vojsku“, dodao je Toman.

( Mina )