Ovdje uvijek može i dalje i više
Moraće Novica, vidim ja, da okupi veoma zabrinutu struku u dogledno vrijeme, pa da vidimo mi, svi zajedno, koliko smo tačno zabrinuti, ko je odgovoran za našu zabrinutost - i što nam je činiti povodom te zabrinutosti
U međuvremenu mi je skrenuta pažnja - od strane ovih što strogo vode računa da pažnja svaki put bude skrenuta svakome kome treba skrenuti pažnju - na činjenicu da je moj prošlosubotnji tekst, naslovljen “Besmisleno kopiranje”, polučio skoro pa nevjerovatnih 19.450 pregleda na portalu Vijesti, za razliku od mog pretprošlosubotnjeg teksta, naslovljenog “Strpljenje i “rekordni rokovi”” - koji, gle čuda, nije dobacio ni do 2.000 pregleda (1.980).
I sad sam se našao u čudu - jer ne znam, iskreno, kako da se odnesem, što bi rekli stari dobri depeesovci - prema toj činjenici. U oba teksta sam tretirao mučnu temu Osnovne škole “Vladimir Nazor” u Podgorici, u Maslinama. Prošlosubotnji tekst je zapravo nastavak pretprošlosubotnjeg teksta - i ne mogu ni da naslutim, koliko god razbijao glavu, u čemu je razlog drastičnoj razlici u polučenim komentarima.
Ne znam, definitivno... Nijesam pametan.
***
Moram vam priznati, sa druge strane, da moj osjećaj društvene odgovornosti slabi u potonje vrijeme - topi se naočigled kako odmiču ovi dani ispunjeni besmislenom tenzijom - ili tenzičnim besmislom (obratite se B. Baći - on će umjet da vam objasni razliku između besmislene tenzije i tenzičnoga besmisla) - što će reći da se polako primičem trenutku kada ću morati da priznam - prvo sebi, a zatim i drugima - da sam u ulozi društveno odgovornog pojedinca polučio krajnje mizerne rezultate - unatoč golemom trudu koji sam uložio, kako u upiranje prstom u društveno neodgovorne pojedince, tako i u upiranje prstom u nebrojene društvene anomalije - a sve u nadi da će se u jednom trenutku, kad svane rujna zora, ipak pojaviti taj društveno odgovorni heroj na bijelom konju - koji će me pomilovati po glavici - blago, rukom - i koji će preduzeti odlučne korake u pravcu iskorjenjivanja svih vidova društveno neodgovornog ponašanja - što se posebno odnosi na društveno neodgovorno ponašanje u prostoru - upravo na one vidove društveno neodgovornog ponašanja na koje sam (ja) neštedimice ukazivao.
Kako bilo - heroj na bijelom konju se nije pojavio - šanse da će se pojaviti gotovo i da ne postoje u ovom teškom času - tako da je pravo vrijeme za...
Ch-ch-ch-ch-changes (Turn and face the strange)...
***
U međuvremenu su se pojavili rezultati Međunarodnog konkursa za idejno arhitektonsko rješenje objekta osnovne škole u City kvartu u Podgorici - i ne samo što su se pojavili rezultati, nego su nam dati na uvid i svi konkursni radovi - tako da smo se, i ne sluteći, našli u nesvakidašnjoj prilici da do mile volje listamo, prelistavamo i izlistavamo konkursne radove - kojih je pristiglo, ni manje ni više - nego (nevjerovatnih) 116.
U to ime, moram da pohvalim Stevketa, glavnog ćatu za arhitektonske rabote i priključenija u ministarstvu gospođe Novaković Đurović.
E viva Stevke! Svaka čast maestro!
Osokoljen, ponadah se da nam je Stevke dao na uvid i radove sa Međunarodnog konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje šetališta u dijelu “Budvanske školjke”, dijela šetališta Budva-Bečići, I faza - radove koji me, da budem iskren, neuporedivo više zanimaju od radova sa Konkursa za školu u City kvaratu u Podgorici - kad tamo - nema radova sa Konkursa za šetalište u Budvi! Opet hladan tuš.
Stevke, dušo, zašto nam to radiš... A taman smo pomislili da si se prizvao...
Kako bilo, u nekom od narednih brojeva - nakon što zaokružim priču o školi u Maslinama i opjevam školu u Bijelom Polju - školu koju je potpisao bjelopoljski Le Corbusier, neimar svjetskoga renomea - školu koja zahtijeva tešku osudu, kako nam se nešto slično nikad više ne bi desilo u našem prostoru - osvrnuću se i na radove sa Konkursa za školu u City kvartu.
“Oblikovanje i estetika prvonagrađenog projekta”, veli u Izvještaju Žirija o Konkursnim radovima, “dosljedno prate tipologiju i karakter ove vrste objekata. Rad koji u najvećoj mjeri donosi jednostavnost, lakoću i strukturalnost svih elemenata i primijenjenih materijala, kako u eksterijeru tako i u enterijeru, naglašavajući da je riječ o objektu koji u svojoj ideji nosi karakter specifične fleksibilnosti i transparentnosti”.
Izgaram, bukvalno, od želje da vidim o čemu se tu zapravo radi, ali ipak idemo redom, suspregnuću nagon da ovjerim “objekat koji u svojoj ideji nosi karakter specifične fleksibilnosti i transparentnosti”. U ovom trenutku ne mogu ni da pretpostavim o čemu se ovdje zapravo radi.
“Forma ravni koja lebdi od tla i nosi prizmatične forme”, veli dalje, “omogućava transparentne zasijenčene multifunkcionalne prostore...”
Bojim se da su ovoga puta dosegnuti najviši vrhovi ledenog Karakoruma (Crnog Gorja - u prevodu sa turkijskog) – i da nema dalje... tj. više.
Opet, ovo je CG, ovdje uvijek može i dalje i više - ali samo u minus...
***
“Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata”, kliče otamo Novica Mitrović, predsjednik Strukovne komore arhitekata pri Inženjerskoj komori CG, “već šest godina funkcioniše po prelaznim odredbama i bilo je samo pitanje vremena kada će doći do potpunog kolapsa sistema planiranja”.
OK, ZoPPiIO ne funkcioniše baš svih šest godina po “prelaznim odredbama” - ma što to značilo - a što se tiče “kolapsa sistema planiranja” - kolaps se desio davno - toliko davno da se više niko i ne sjeća kada se desio kolaps - s tim da je veliko pitanje da li smo mi ikada imali nešto što bi barem ličilo na sistem planiranja - jer ako nikada nijesmo imali sistem, a ja velim da nijesmo - onda nije ni moglo doći do kolapsa.
U svakom slučaju - nema razloga za paniku - gradiće se jednako kao i do sada - jer se graditi mora - toliko je prostora oko nas koji još nije valorizovan, što bi rekli stari dobri depeesovci.
“U situaciji kada ističe rok svim trenutno važećim urbanističkim planovima u Crnoj Gori”, nastavlja Novica, “jer Plan generalne regulacije neće biti donešen do 14. oktobra (PGR nikad neće biti donešen - op.a.), a gotovo je izvjesno da parlament neće početi da funkcioniše do tog datuma, kako bi se usvojile izmjene trenutno važećeg Zakona o planiranju prostora (i izgradnji objekata - op.a.) i još za godinu produžio rok za donošenje tog planskog dokumenta (koji nikad neće biti donijet - op.a.) - struka je veoma zabrinuta zbog trenutnog stanja”
Struka je, veli, veoma zabrinuta zbog trenutnog stanja…
Moraće Novica, vidim ja, da okupi veoma zabrinutu struku u dogledno vrijeme, pa da vidimo mi, svi zajedno, koliko smo tačno zabrinuti, ko je odgovoran za našu zabrinutost - i što nam je činiti povodom te zabrinutosti.
Ja sam, sa svoje strane, već spremio par pitanja na koja, kladio bih se, niko neće imati odgovor - a mogu i da ukažem na neke od mogućih pravaca za prevazilaženje zabrinutosti - ali samo ako me neko lijepo zamoli da to učinim, ne bih nikako da se namećem...
( Borislav Vukićević )