Biće to koncerti za pamćenje

Spektakularna 17. sezona Crnogorskog simfonijskog orkestra biće nastavljena večeras u velikoj sali Muzičkog centra Crne Gore od 20 časova kada će na programu biti djela Dmitrija Šostakoviča.

Briljantnu virtuoznost na svojoj violini još jednom će domaćoj publici predstaviti proslavljeni violinista, koncertmajstor Londonskog simfonijskog orkestra i dobitnik Trinaestojulske nagrade Roman Simović, dok će CSO svirati pod dirigentskom palicom Bojana Suđića.

Dva dana kasnije isti program biće izveden i u sklopu Beogradskih muzičkih svečanosti (BEMUS) u velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine. Na ovaj, zatim prethodni gdje je poslije višedecenijske karijere prvi put u glavnom gradu Crne Gore svirao Ivo Pogorelić, kao i na sve koncerte koje će imati tokom sezone 2023/24. ponosan je umjetnički direktor Muzičkog centra Marko Simović.

NAJVEĆI PRODUKCIJSKI IZAZOV

“Mi se u Muzičkom centru uvijek trudimo da napravimo iskorak sa svim novim idejama i da nadogradimo ono što je već ustaljeno, funkcionalno i kvalitetno. Koncert kojim smo otvorili sezonu bio je jedan od najvećih izazova zbog specifičnosti i veličine umjetnika poput Iva Pogorelića, a ono što je definitivno sigurno je da je sve pošlo kako treba i veoma smo zadovoljni. U ovom projektu, kao i u svakom do sad naučili smo određene lekcije koje ćemo primjenjivati u daljem procesu našeg rada i napredovanja, usavršavanja i rasta ove kuće. Zato nam je već večerašnji koncert najveći produkcioni izazov u odnosu na gabarite ansambla”, kaže u razgovoru za Vijesti Simović, te napominje da će večeras CSO nastupiti u nikad jačem sastavu.

“Imaćemo 92 ljudi na sceni, a djelo Sedma simfonija ili ‘Lenjingradska’ je programski najveći iskorak koji je ova kuća uradila za 17 svojih sezona. Trudimo se da budemo bolji, da ponudimo publici nešto novo, ali i da se unapređujemo u onom dijelu gdje vidimo prostora da budemo bolji, dok zadržavamo ono što smo naučili”, dodaje Marko Simović te napominje da ova Šoštakovičeva Simfonija obuhvata veliki broj deficitarnog kadra kojeg nemamo u Crnoj Gori, pa su ga morali povući sa strane.

“Samim tim zbog gabarita u sekciji duvača i udaraljki morali smo da pojačamo i sekcije gudača, da bismo uspostavili približan balans. To znači da imamo veliki broj muzičara koji su ispomoć”, ističe Simović i otkriva da su na prethodnom koncertu za ispomoć bili angažovani uglavnom domaći muzičari, čak 80 odsto.

“Na ovom projektu je neki odnos 60 naprema 40 odsto. Moram naglasiti da mi skoro uopšte nemamo profesionalnih udarača koji mogu svirati u simfonijskom orkestru, koji se razumiju u notaciju i mogu odgovoriti tom zadatku. Tu moramo vući ispomoć sa strane. Imamo deficitarnih instrumenata koje prosto u Crnoj Gori nemamo ili ih imamo u nedovoljnom broju. Neke sekcije bismo mogli potpuno popuniti sa ispomoću iz Crne Gore. Nekad ljudi zbog ličnih ili porodičnih obaveza ne mogu da se odazovu našem pozivu, a pošto je ograničen broj ljudi koji su na raspolaganju u Crnoj Gori automatski se otvara potreba da na te pozicije moramo zvati muzičare iz regiona”, objašnjava Simović te ističe da je u planu da se Muzički centar u narednom periodu upravo otvori za domaću ispomoć.

“Veliki broj mladih ljudi se zainteresovao da se vrati u Crnu Goru iako su se školovali vani ili su na Muzičkoj akademiji na Cetinju, tako da ćemo neke od njih sigurno vidjeti na audicijama u decembru, a neke od njih ćemo angažovati u sklopu projekta Stručnog osposobljavanja za pripravnički staž od januara u Muzičkom centru”, obećava Simović.

NADOGRAĐUJU KAPACITETE NA OSNOVU DOMAĆIH SNAGA

Već na prošlom koncertu CSO je bio osvježen, a Simović se šali i kaže da je CSO poput Dorijana Greja - nikad ne stari.

“Na ta mlada lica smo vrlo ponosni. Ima puno mladih ljudi koji su na školovanju u inostranstvu ili su nedavno završili osnovne ili master studije pa su sada integrisani u Crnogorski simfonijski orkestar. Bilo je veoma intenzivno promišljanje u toku prethodne sezone kako i na koji način da baziramo ispomoć i da nadograđujemo naše kapacitete na osnovu domaćih snaga. U tom smislu smo potpuno kadrovski preokrenuli kuću. Ko god je bio u mogućnosti i ima dovoljno kapaciteta, znanja i snage da učestvuje u našim projektima, bio je angažovan i integrisan u naše programe. Veliki broj tih ljudi koji su možda nova lica su na posljednjih nekoliko projekata naša redovna ispomoć”, pohvalio se Simović.

CSO postoji 17 godina, no problem deficitarnog kadra do danas nije riješen. Odjek rezultata rada ove dvije institucije će se vidjeti tek za pet do deset godina, jer se prema riječima Simovića o tome mora misliti dugoročno.

“Da bismo mi danas mogli da kažemo da su vidljivi rezultati kooperacije između nas i obrazovnog sistema, primjena u praksi vidjeće se za pet do 10 godina. To je proces koji iziskuje ne samo otvaranje odsjeka, jer kad ga otvorite to ne znači da automatski tog čovjeka možete da integrišete u proces rada MCCG-a. Čak i kad školovani kadar završi svoj proces obrazovanja, opet je potrebno da se isporfilišu oni najbolji koji će postati dio našeg ansambla. U tom smislu, moram reći da je nažalost u proteklih 15 godina bila nedovoljna saradnja između krovne muzičke institucije i muzičkih škola i akademija”, objašnjava, te ocjenjuje da je trenutno saradnja na solidnom nivou.

“Mi smo ustupili nekolicinu platformi Muzičkoj akademiji, oni kod nas imaju prostor i mogućnost da sa najboljim svjetskim solistima mnogu da sarađuju. Oni od nas imaju inpute šta je to što je nama potrebno. E, sad jedan dio domaćeg zadatka su odredile obje institucije, drugi dio domaćeg zadatka je na Univerzitetu i obrazovnom sistemu da proba da ubijedi neku djecu u Crnoj Gori da se valja školovati za fagotistu ili gudača, duvača, udaraljke... Potrudićemo se da nađemo mogućnosti u narednom periodu da možda i mi stipendiramo nekog od onih koji su deficitarni, ali njih ne možete naći na ulici. Njih morate povući iz sistema. Ako mi nijesmo u mogućnosti kao država da otvorimo odsjek za udaraljke na Cetinju, zašto ne bismo odškovali taj kadar u Beogradu, Zagrebu, Novom Sadu, Sarajevu.... ili negdje dalje”, pita se Simović te naglašava da bi ti stipendisti kad završe imali zagarantovan posao.

MLADI SE OKREĆU ORKESTRIMA

Kao profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, Simović svojim studentima savjetuje da se profilišu kroz sviranje u kamernim i simfonijskim sastavima.

“Jedan sam od onih prosvjetnih radnika koji često krenu iz realnosti, a ona nije ružičasta. Vrlo je važno da probamo da našoj djeci stavimo do znanja da baviti se solo karijerom mogu vrlo rijetki i odabrani iz možda i razvijenijih sredina, a procentualno posmatrano u odnosu na ljude koji se bave umjetničkom muzikom i u globalnom smislu to su desetine, stotine maksimalno. Ono što je realnost, a što ja svojim studentima kažem, da iako im je violina glavni predmet možda ne treba da ga percipiraju kao prvi glavni predmet već tercijalni ili čak i dalje. Ono što je vrlo važno je da se osposobe da budu dovoljno kadri da mogu da polože audiciju u profesionalnom ansamblu i tada će biti sa instrumentom do kraja života. Sekundarna mogućnost je da se bave koncertima kamerne muzike, ali to neće obezbijediti sigurnu egzistenciju u potrebnom obliku. Naravno, sljedeća mogućnost je da se bave pedagogijom, te u tom slučaju akcenat stavljaju na metodiku. Tek onda dolazi violina koja zaokružuje svu tu priču. Jeste, moraju da budu sposobni violinisti, na bazi toga grade znanja u ostalim segmentima, ali da nikako ne zapostavljaju metodičke, kamerne, orkestarske, obaveze po pitanju čitanja s lista dionica. To su fokusi na kojima naši mladi ljudi treba da obraćaju pažnju”, savjetuje te dodaje da se u tom smislu situacija preokrenula.

“Ranije je percepcija bila ‘neću da sviram u orkestru, hoću da sam solista’. No, mislim da se sad polako suočavajući se sa realnošću, ali i otkrivajući to bogatstvo i paletu repertoara koju otkriva simfonijsko muziciranje percepcija mijenja. Vidim da mladi ljudi žele da dođu kod nas, žele da sarađuju sa nama, vole to što rade, vidim da su nasmijani i ponosni kad mogu da se nađu na istoj sceni sa Ivom Pogorelićem, Romanom Simovićem, Simonom Trpčeskim... Imamo plejadu odličnih solista i dirigenata koji su bili sa nama tokom prošle i ove sezone. To je najbolji put koji pokušavamo zajedno da trasiramo”, pohvalio se Simović.

KOROVIĆ ŠEF-DIRIGENT, ALI BIĆE I GOSTIJU

Nakon više godina, CSO napokon ima i zvanično šefa-dirigenta, a ove sezone ta uloga je namijenjena Marku Koroviću. To ne znači, prema riječima Simovića da će imati manje gostujućih dirigenata.

“Statistički smo čak i povećali broj koncerata, pa će biti približan broj gostujućih dirigenata, kao i prethodne godine. Naravno, najveći dio sezone spada u ono što treba da radi naš novi šef-dirigent. Dosta smo tražili, razmišljali, eksperimentisali na tu temu. Definitivno smo Isidora i ja prelomili da se to pitanje mora riješiti na najkvalitetniji način i mislim da smo to sa Markom Korovićem uspjeli. Ima sjajnu saradnju sa našim ansamblom, oni imaju veliki respekt prema njemu, a rezultat te saradnje je ono što se čuje”, ponosno objavljuje Simović i najavljuje i ove sezone gostujuće dirigente među kojima su Srba Dinić, Robert Homen, Iva Marcano i mnoge druge, a otkriva i da je prošlogodišnja sezona lekcija najpozitivnije saradnje između ansambla i gostujućih dirigenata.

Tokom prethodne sezone u programskom smislu bilo je iskoraka, te Simović otkriva na čemu će biti bazirana ova 17. sezona.

“Kad smo radili programski koncert razmišljali smo šta je to što je potreba ansambla da se neke stvari vrate na fabrička podešavanja da bismo mogli da rastemo u cjelini. S druge strane, vodili smo interesa o tome da je sve to programski zanimljivo, da imamo što više različitih epoha, žanrova, kompozitora, u smislu ponude našim slušaocima. Vodili smo računa i o značajnim godišnjicama, da bismo imali zastupljene značajne kompozitore. To su sve aspekti o kojima moramo voditi računa, zato sastaviti sezonu nije lako” kaže, te otkriva da tokom ove sezone imaju 22 premijere.

“Mora da postoji programski koncept i nit koja sve to drži. Ono što je evidentno kroz sezonu je da je kod našeg šefa-dirigenta većina programa bazira na Betovenovim Uvertirama koje su iz klasičarskog perioda, pa će se na njih nadograđivati programi koji su vezani za tematiku te uvertire. Nekad je to tema ljubavi, nekad smrti ili stradanja, nekad junaštva, ali to je osnovna nit koncerata koje radi naš šef-dirigent”, ispričao je Simović i kazao da je kod gostujućih dirigenata veća sloboda izbora programa.

“Nekim stvarima kojima se bavi vaš osnovni trener, drugi treneri to programski nadograđuju, donose malo svježine i šarenila, tako da su u tom smislu tražili progrme koji će biti zanimljivi publici, ali koji ne nose taj teret razvoja ansambla koji se bazira na radu šefa-dirigenta”, objašnjava.

Pored premijernih djela, neće zaboraviti da u program uvrste djela iz arhiva i na taj način predstave našu nematerijalnu baštinu.

“Prethodne godine smo imali nekoliko takvih projekata - jedan je bio iz arhive Bora Tamidžića, a iz novog stvaralaštva imali smo autorsko veče Slobodanke Bobane Dabović-Đurić. Imali smo i premijeru porudžbine djela od crnogorske kompozitorke Nine Perović koje je premijerno izvedena sa našim ansamblom. Znamo sa čim raspolažemo, a to nije veliki broj školovanih kompozitora. Moramo da vidimo i sa njihovim udruženjem, kako i na koji način oni vide najbolji način svog razvoja u Crnoj Gori. U narednom periodu ćemo omogućiti da kroz aktivnosti svoje kuće predstavljaju svoje premijere. To nas očekuje i u ovoj godini, mislim da će se na proljeće desiti još jedno premijerno djelo po narudžbini MCCG-a. U decembru u odnosu, ne samo na arhivu, već i na trenutno stvaralaštvo, sa velikim zadovoljstvom mogu da najavim 40. godina stvaralaštva Senada Gačevića u okviru kojeg programa će se izvesti djela iz njegove arhive, ali i premijerno neka djela za Simfonijski orkestar koja ćemo predstaviti publici i nadam se integrisati u program našeg ansambala. Nadam se da ćemo do kraja ove godine napraviti i jedan set okruglih stolova sa našim kompozitorima koji su aktivni i uvijek otvoreni za saradnju, ne samo zato što im pružamo dobru platformu, već što na taj način trasiraju put i nekoj sljedećoj generaciji. Pokušaćemo da nam se i iz ostalih ex-YU država pridruže predstavnici njihovih udruženja i onda ćemo u okviru srodnih problema regiona probati da popričamo i nađemo rješenja. Mi smo specifična sredina, u mnogim oblastima Crna Gora nije bila razvijena niti je sad, i mi moramo da se razvijamo ali u skladu sa svojim specifičnostima. Ne možete preslikati model iz neke veće zemlje. Morate naći kompromis između onoga što su vaše želje, realne mogućnosti i nesumnjivo potrebe tržišta”, zaključuje Simović.

Programski iskoraci i tokom ove sezone

Jedan od posljednjih koncerata prethodne sezone - Diksilend benda pomjerio je granice, no takvih iskoraka bilo je nekoliko tokom prošle sezone, a biće ih i ove, obećava Simović.

“Jedan iskorak bio je inicijalno formiranje baletskog ansambla koje je imao solidan odjek u našem društvu. Već imamo dvije premijere iza sebe i nadamo se da ćemo u ovoj sezoni ponuditi još jednu i na taj način imati osnovni repertoar koji će biti na našoj stalnoj postavci. Imali smo i jedan izlet operske produkcije- u pitanju je Tango opera Astora Pjacole koja je imala solidan odjek. To je bio pilot-projekat da vidimo da li su to forme u kojima mi možemo iskoračiti, možemo li tehnički da iznesemo slične projekte, te mislim da ćemo i u tom pravcu razmišljati da tržištu tokom godine ponudimo makar jedan program iz tog žanra. Ono što smo imali isto kao odjek publike i taj koncert je bio sjajan je koncert beogradskog Diksilend orkestra i mislim da ćemo ići i u tom pravcu”, obećava Simović te dodaje da će upravo za takve projekte pokušati da osposobe Ljetnju pozornicu MCCG-a koju bi željeli da do kraja sezone stave u funkciju.

“Tu smo imali već aktivnosti koje su nam se pokazale da postoji interesovanje i da je to dobar prostor za valorizaciju. Ali trenutno nemamo tehničkih mogućnosti za to, pa je i sama priča komplikovanija. To je nešto o čemu ćemo intenzivnije razmišljati kad budemo vidjeli budžet i koje su nam mogućnosti da putem javnih nabavki obezbijedimo potrebnu infrastrukturu na tom prostoru i onda bismo mogli ponuditi i veći broj programa koji malkice odstupaju od klasičnog puta”, napominje Simović.

Planirano osnivanje horskog ansambla

Već dvije godine MCCG ima svoj baletski ansambl, a planiraju da se šire i osnivanjem horskog i na taj način iskoriste Korovića koji je diplomirao horsko i orkestarsko dirigovanje na Sorboni u Parizu.

“Negdje smo krajem prošle sezone najavili da idemo u formiranje dva umjetnička ansambla, ali to ne znači da je to pitanje stavljeno ad akta i da smo odlučili da ćemo zaposliti novih 100 ljudi. Moramo sprovesti određene procedure, što podrazumijeva integrisanje tih ansambla u akte Muzičkog centra i one su u postupku. Sa baletskim ansamblom smo imali aktivnosti i on je po gabaritima manji nego horski ansambl, jasno nam je da sa tim poslom možemo da se nosimo. Što se horskog ansambla tiče, veliki sam entuzijasta. Siguran sam da ćemo i taj iskorak napraviti, ali nam je potrebno da dobijemo valorizaciju od onih koji nam moraju to odobriti. Svakako ćemo već ove godine probati da radimo neki vid horskog projekta da bismo procijenili tržište i šta mi to imamo na raspolaganju, koji su kapaciteti, imamo li mogućnosti da na nekim svojim snagama razvijamo i taj ansambl. To će nam biti svetionik. Nećemo bježati od tog posla i sigurno da će to biti jedan od prioriteta rada ove kuće, ali idemo korak po korak”, ističe Simović.

( Marija Vasić )