Majčinstvo i sport i Život poslije karijere: Teme koje zaslužuju veću pažnju društva
"Naravno da sport i majčinstvo mogu da idu zajedno, a dokaz za to je veliki broj nas sportistkinja koje smo se ostvarile kao majke i potom bile aktivne na terenu. Naša želja je da ohrabrimo žene da mogu da nastave da se profesionalno bave svojim poslom, ne samo sportom, i nakon što postanu majke", poručila je legendarna rukometašica Bojana Popović
Majčinstvo i sport i Život poslije karijere, bile su teme konferencije Sport iz drugog ugla, koju su treću godinu zaredom organizovali Sekretarijat za sport i kulturu Glavnog grada i NVO Svijet-Mondo, osnivač specijalizovanog portala za ženski sport sportfem.me.
Prva tema, o kojoj se ne govori dovoljno ni u sportskom, a ni u društvenom okruženju, bila je veoma inspirativna za naše dvije sportske heroine i majke – Bojanu Popović i Katarinu Bulatović.
Bojana Popović je jedna je od onih koja je svojim primjerom pokazala da majčinstvo i sport mogu da idu zajedno, ukoliko postoje želja, strast prema sportu i podrška porodice. Ona je u jednom dijelu igračke karijere bila i majka i sportistkinja.
"Naravno da sport i majčinstvo mogu da idu zajedno, a dokaz za to je veliki broj nas sportistkinja koje smo se ostvarile kao majke i potom bile aktivne na terenu. Naša želja je da ohrabrimo žene da mogu da nastave da se profesionalno bave svojim poslom, ne samo sportom, i nakon što postanu majke. Postoje odricanja, ali uz podršku porodice, sve je moguće. Samo hrabro, budite odlučne, imajte svoje želje i ciljeve i sigurno ćete moći da ih ostvarite", poručila je Bojana.
Njena dugogodišnja saigračica Katarina Bulatović se kao majka ostvarila nakon završetka sportske karijere.
"Ja sam željela sam postanem majka kasnije, to je bila moja odluka, ali isto tako da se desilo ranije sigurno bih jednako uživala kao i sada. To je nešto najljepše što može da se desi jednoj ženi, ako to naravno želi. Želim da pozovem sve djevojke koje žele da se ostvare kao majke da to i urade, kada to osjete, i da ne čekaju kraj karijere. Majčinstvo je nešto što ne može da zamijeni nijedan ugovor, nijedna medalja. Medalja stoji oko vrata, pa je skinete i postane ukras u kući, ali te ruke, dječje ruke, vas grle cijeli život. Taj osjećaj ne može da zamijeni nijedna medalja i nijedan doček", kazala je naša slavna rukometašica.
Profesionalne sportistkinje su, iznad i prije svega, žene, tako da samo od njih zavisi kada i da li će se ostvariti kao majke, zaključak je izlaganja dr Selme Đurbuzović Ramović, specijalistkinje ginekologije i akušerstva.
"Medicinski, nema kontraindikacija da se profesionalna sportistkinja ostvari kao majka”, naglasila je.
Đurbuzović Ramović je istakla da postoje neke specifičnosti kod žena kojima je sport profesija, ali da sa medicinskog aspekta razlika gotovo i da nema.
"Otežavajuća okolnost, ako se tako može reći, kod profesionalnih sportistkinja je to što je vrhunac njihovih karijera između 20 i 35 godina, a to su najbolje reproduktivne godine. To, međutim, ne znači da bi trebalo da odlažu materinstvo poslije kraja karijere. Međutim, apsolutno je moguće napraviti pauzu, a vratiti se sportu u punom kapacitetu. Kada? To je indvidualno, ali se preporučuje period od šest do 12 mjeseci nakon porođaja, kako bi se organizam vratio u stanje prije trudnoće”, kazala je dr Đurbuzović Ramović.
Milica Milošev je bivša crnogorska košarkaška reprezentativka. U 26. godini postala je majka, ali je to nije spriječilo da se brzo vrati na parket. Danas ima dvoje djece i sa 30 godina bavi se trenerskim poslom u Njemačkoj i planira da ponovo zaigra.
Uloga majke učinila je ispunjenom ženom i dala joj dodatni motiv da na terenu pokaže da i poslije porođaja može da se bavi sportom na visokom nivou.
"Mene je majčinstvo veoma promijenilo jer sam ranije, da tako kažem, imala burniji život. Mnogo sam naučila kroz majčinstvo, koje mi je dosta pomoglo da sazrim kao osoba. Imala sam 26 godina kada sam rodila sina Duška i od tog trenutka sam počela da živim drugi život, mnogo mirniji i mnogo ljepši“, rekla je naša košarkašica, koja je iz Njemačke poslala video poruku učesnicima konferencije.
O životu poslije karijere, odnosno o značaju planiranja budućnosti kada prođe “najbezbrižniji dio” sportskog profesionalnog puta, govorili su naš nekadašnji reprezentativac Mladen Rakčević, jedan od simbola naše muške rukometne selekcije, a sada vlasnik vinarije “Rakčević”, te Filip Patković, bivši košarkaš, koji je igrajući u mađarskom Debrecinu završio magistarske studije ekonomije, bio direktor reprezentacija Košarkaškog saveza Crne Gore, a sada je izvršni direktor kompanije SIKS i savjetnik predsjednika COK Dušana Simonovića.
"Tokom cijele karijere sam znao šta želim da uradim kada završim da igram. Jesam razmišljao i o trenerskom poslu, ali kako je vrijeme odmicalo shvatio sam da to možda i nije za mene, tako da sam odlučio da se bavim ovim poslom. Sama lokacija je moje prađedovsko selo, priča o vinu je nešto što sam oduvijek volio. Ne kaže se uzalud – odaberi posao koji voliš i onda nećeš morati nijedan dan da radiš. Vodim se tom filozofijom”, kazao je Rakčević.
Njegov primjer uspjeha u poslu kojim se bavi nakon karijere govori koliko su važni dobar plan i posvećenost, ali je i specifičan, jer su, kako sam kaže, postojali uslovi da pokrene privatni biznis.
Savjetuje mlađe sportiste da na vrijeme počnu da razmišljaju o tome šta ih čeka kada se završi kratak period sportske karijere, ali i poziva državu da se uključi u pomoć…
"Veoma su rijetki primjeri da profesionalni sportista može da završi ‘ozbiljan’ fakultet, koji će mu kasnije pomoći u odabiru profesije. Jednostavno, odricanja i obaveze su velike, teško je uskladiti sve. Ne mogu se vrhunski rezultati postizati ukoliko se radi više stvari odjednom. Tako se ulazi u prosječnost u svim tim stvarima. Mislim da bi država mogla da uradi mnogo toga za edukaciju sportista, da im se pomogne da ‘otkriju’ svoje afinitete, ponudi opcije za školovanje, a kada završe da se makar neko sjeti da ih pozove i pita kako su i što rade”, naglasio je Rakčević.
Filipu Patkoviću je sport, kako kaže, pomogao u budućoj profesionalnoj karijeri.
"Sport me je prije svega formirao u boljeg čovjeka, a i stekao sam neke vještine koje sam na pravi način implementirao kasnije na poslovima kojima se bavim. Naučio sam da se bolje nosim sa stresom, kvalitetnije organizujem vrijeme, ali i da budem timski igrač. To su osobine koje se stiču u sportu. Takođe, u sportu nema prevare, jer kada se izađe na teren, ili bilo koje borilište, vidi se ko ima kvalitet. Taj način razmišljanja, koji sportisti steknu u toku igračke karijere, kada ga kasnije primijene tokom poslovne, donosi im prednost u odnosu na ostale koje nisu navikli na tu vrstu takmičenja i pruža mogućnost napredovanja”, naglasio je Patković.
Bogdan Tanjević jedan je od najpoznatijih košarkaških stručnjaka sa prostora bivše Jugoslavije. Skoro pola vijeka prenosio je znanje generacijama košarkaša. Bio je klupski i reprezentativni šampion Evrope, osvojio je srebro na Mundobasketu, član je Fibine Kuće slavnih od 2019. godine.
Čovjek bogatog iskustva savjetuje sportiste da prije kraja karijere odluče čime će se baviti nakon toga.
"Odluka o prekidu karijere je lična stvar. Kao trener uvijek sam se ponašao kao učitelj, pedagog. Uvijek sam igrače pitao šta će raditi kad odrastu, šaleći se na taj način jer sam želio da znam šta planiraju da rade kad prestanu da igraju. Jedna od prvih stvari koje sam savjetovao igračima je da se uljudno ponašaju van terena, u susretu sa navijačima, a ne samo na terenu. Nikada ne znate na koja ćete vrata zakucati da tražite priliku za posao, ko će vas tamo dočekati“, kazao je Tanjević u poruci učesnicima konferencije.
Dejan Damjanović je godinama bio jedan od ljubimaca navijača crnogorske fudbalske reprezentacije. Karijeru je gradio u Aziji, gdje je srušio brojne golgeterske rekorde.
Nedavno je završio sa profesionalnim igranjem u 42. godini, planira da ostane u fudbalu, koji je njegova najveća ljubav, ali se trenutno bavi nekretninama.
Smatra da je izabrao dobar momenat da se oprosti od terena koji mu je donio mnogo radosti u životu.
"Čudno se osjećam sada kada sam i zvanično završio karijeru. Mislim da sam odabrao perfektan trenutak za povlačenje. Prošao sam bez većih povreda, a da stavim tačku odlučio sam se nakon dobre sezone. Nakon toga je uslijedilo ljeto koje sam proveo u Crnoj Gori, nisam razmišljao odmah šta ću uraditi. Tek sada polako shvatam da sam u penziji, a opet volim fudbal i volio bih da budem vezan na neki drugi način sa ovim sportom“, rekao je Damjanović, koji je iz Beograda poslao video poruku.
( Vijesti sport )