Pero je otišao, njegov pečat će vječno trajati
U 67. godini iznenada preminuo otac crnogorskog vaterpola, Petar Porobić. Završio je obaveze sa Kinom, trebalo da se vrati u Primorac, u kojem je počeo karijeru, ali srce nije izdržalo
Formirao je crnogorsku vaterpolo reprezentaciju, uticao da ona ima moćan tim nakon obnove nezavisnosti iako je postojao strah da će dobar dio igrača otići u susjedne države, postavio sistem i veoma brzo dotakao zvijezde s “ajkulama” uspjehom koji ostaje za sva vremena.
Ukratko - to je bio Petar Porobić, legendarni vaterpolo trener koji je preminuo u 67. godini, mada bi o Kotoraninu moglo da se priča i piše u serijalima. Njegova karijera to zaslužuje...
Porobić je našem vaterpolu dao mnogo, počev od ere u Jadranu početkom ovog vijeka kada je malo nedostajalo da Novljani dođu do titule prvaka Evrope (poraz od Honveda u finalu), ali najljepšu životnu priču je ostavio za nacionalni tim.
Malaga je bila i ostala nešto o čemu se priča sa suzama u očima - evropska titula crnogorske selekcije na debiju na velikim takmičenjima jeste u tom trenutku predstavljala senzaciju, ali čitav vaterpolo svijet je znao da Porobićeva ruka sprema nešto veliko uz podršku asova u bazenu kakvi su Veljko Uskoković, Vladimir Gojković, Nikola i Mlađan Janović, Boris Zloković, Predrag Jokić...
Evropsko prvenstvo u vreloj Andaluziji u julu 2008. je i danas asocijacija na ime Pera Porobića. I tako mora da bude, jer je Crnoj Gori kao mladoj državi donio prvo zlato u istoriji, jedino do sada koje su sa najvećih takmičenja donijeli vaterpolisti.
Porobić je i prije tog uspjeha sa našom selekcijom bio pozicioniran kao jedan od najboljih stručnjaka na planeti. Samo tri godine prije pisanja istorije sa Crnom Gorom, čuveni stručnjak je sa selekcijom Srbije i Crne Gore postao svjetski šampion u Montrealu - bilo je to manje od godinu prije referenduma nakon kojeg je Porobić lako izabrao da ostane u svojoj državi i krene u nešto novo. U izazov koji je sam po sebi bio ambiciozan, ali i veoma emotivan.
To što se Porobićeva era na klupi “ajkula” završila neslavno u ljeto 2011. ne može da umanji ono što je dao crnogorskom vaterpolu, i klupskom i reprezentativnom. Jer, da nije bila Pera u Jadranu - veliko je pitanje i kakve bi karijere imali Gojković, Zloković, Jokić, bez obzira na to što se pretpostavljalo da su predodređeni na uspjehe.
- Ovo je veliki gubitak za crnogorski vaterpolo i sport uopšte. To je čovjek za kojeg smo prije svih mi iz Herceg Novog bili posebno vezani, čovjek koji je imao najveći uticaj na moju karijeru i na to što sam uradio u vaterpolu. Trebalo je da se vrati i da nastavi da radi u Primorcu. Mislim da je mogao puno toga još da ponudi sportu za koji je živio - rekao je Vladimir Gojković, selektor crnogorske reprezentacije.
Porobiću idu mnoge zasluge.
- Sve je dobro poznato šta je uradio. Pripisuju mu se i najveće zasluge što je po odvajanju Crne Gore oformio Vaterpolo savez i vodio ga na najbolji mogući način. A onda se desila i ta Malaga, koja je sigurno najveći uspjeh našeg vaterpola - dodao je Gojković, koji je s Porobićem radio veći dio igračke karijere kroz Jadran i reprezentaciju.
Gdje god je bio, a posljednjih desetak godina je radio u Rusiji, Njemačkoj i Kini, Porobić se vraćao crnogorskom vaterpolu. Bez njega očigledno nije mogao, pa je ljetos donio odluku da postane trener Primorca. Planirao je i da u svojoj državi okonča veliku karijeru i istovremeno uživa sa porodicom.
Povratak u klub u kojem je počeo igračku i trenersku karijeru je morao da bude prolongiran za oktobar zbog njegovih obaveza sa Kinezima na Azijskom kupu i očekivalo se da u drevni grad dođe ovih dana. Nije se dalo, Pera je izdalo srce na putu iz Kine ka svojoj Crnoj Gori...
( Admir Haverić )