Država ispred partije: u potrazi za pravednim upravljanjem

Od davnina, političke partije su imale značajnu ulogu u organizaciji društva i vlasti. Međutim, da li je moguće postići stanje u kojem država stoji ispred partija? Inspirisani filozofskim mislima velikih umova, razmotrićemo ideju o nepristrasnom i pravednom upravljanju koje se fokusira na dobrobit države i njenih građana, umjesto na interese političkih partija.

Platon je postavio pitanje pravde i upravljanja. Prema Platonu, idealno društvo bi bilo ono u kojem filozofi-kraljevi vode državu, neopterećeni internim partijskim interesima. Platonov koncept "filozofskog kralja" naglašava potrebu za nepristrasnim liderstvom koje bi donosilo odluke u najboljem interesu društva, bez partijske pristrasnosti.

Jean-Jacques Rousseau je isticao važnost opšte volje i demokratije. Prema Rousseauu, političke partije mogu podijeliti društvo i zloupotrebiti vlast zarad svojih interesa. Umjesto toga, Rousseau je zagovarao koncept "volonté générale" (opšte volje), gdje bi donošenje odluka bilo zasnovano na zajedničkom interesu svih građana, a ne samo partija.

John Stuart Mill se zalagao za individualne slobode i ograničenu vlast. On je upozorio na opasnosti od tiranije većine i naglasio važnost nepristrasnosti u upravljanju. Mill je tvrdio da je suština demokratije da se svi glasovi čuju, a ne samo oni koji pripadaju političkim partijama. Država bi trebala biti iznad političkih partija kako bi se zaštitile prava i slobode svih građana.

Filozofija nas podsjeća na važnost stava da se država stavi ispred političkih partija. Nepristrasno i pravedno upravljanje koje se fokusira na dobrobit države i njenih građana može doprinijeti izgradnji pravednog društva. Potrebno je uspostaviti mehanizme koji će osigurati da političke partije služe kao sredstvo za izražavanje različitih stavova, a ne kao prepreka za pravilno funkcionisanje države. Samo tako možemo ostvariti društvo u kojem će interesi svih građana biti zaštićeni i gdje će pravičnost biti temeljna vrijednost upravljanja.

Način na koji se ovo može postići je jednostavan. Kontrolni mehanizmi moraju biti aktivni. Pod kontrolnim mehanizmima mislim na same građane koji ne smiju biti nijemi na rad površnih političara koji nemaju sluha za rješavanje problema, a to im je primarni zadatak i zato su birani od strane naroda.

Na kraju, važno je naglasiti da građani moraju njegovati filozofiju i razvijati kritičko razmišljanje kako bi bolje razumjeli političke procese i odluke koje oblikuju njihovu svakodnevicu. Svjesni činjenice da političari raspolažu našim novcem, građani moraju biti informisani i zahtijevati transparentno i odgovorno korištenje tih sredstava. Snažna svijest o tome da smo svi mi kontrolori političkih procesa naglašava važnost građanske uloge u postavljanju visokih kriterijuma za političke vođe. Kroz filozofiju i kritičko razmišljanje, građani mogu prepoznati političke manipulacije, donositi informisane odluke te postavljati pitanja i tražiti odgovornost od političara. Ova sposobnost rasuđivanja omogućuje nam da biramo političare koji zaista zastupaju naše interese, te postavljamo jasne kriterijume za političke vođe i procese koji promovišu pravednost, ravnopravnost i dobrobit svih građana. Kroz njegovanje filozofije i kritičkog razmišljanja, građani mogu aktivno oblikovati političku stvarnost koja odražava njihove vrijednosti i potrebe. Samo kroz ovakav angažman možemo ostvariti društvo u kojem politika služi opštem dobru i pridonosi napretku i harmoniji. Non sibi sed patriae.

Autor je ekonomista

( Stevan Perović )