INTERVJU Milić Čurović za "Vijesti": Koncesioni sistem je urušio šumarstvo

Koncesioni sistem korišćenja državnih šuma u Crnoj Gori je uveden prije dvadesetak godina kako bi se podstakao razvoj drvne industrije i kako bi se bolje obezbijedilo snabdijevanje ove industrijske grane sirovinom, ali efekat je bio suprotan i doveo je do urušavanja sistema šumarstva. Zbog toga je, u sklopu borbe protiv šumarske mafije, neophodna hitna izmjena tog u Evropi odavno napuštenog sistema.

To je, u intervjuu “Vijestima” kazao profesor na Biotehničkom fakultetu, doktor šumarstva Milić Čurović.

Kako ocjenjujete trenutno stanje šuma u Crnoj Gori?

Kada bismo posmatrali parametre kao što su površina šuma, biodiverzitet i slično, onda bismo mogli reći da smo zemlja bogata šumama. S druge strane ako se pogleda struktura šuma, sklop, dubeća drvna zapremina i proizvodnost ne možemo biti zadovoljni. Sve ovo ukazuje i na naš odnos prema šumi u dužem vremenskom periodu.

Osnovni problem je, kako mnogi navode, postojeći model gazdovanja šumama i koncesioni način korišćenja. Šta bi trebalo mijenjati da bude bolji?

Koncesioni način korišćenja državnih šuma je kod nas uveden prije dvadesetak godina kako bi se podstakao razvoj drvne industrije i kako bi se bolje obezbijedilo snabdijevanje ove industrijske grane sirovinom. Međutim, efekat je bio suprotan. Dobijanje jeftine sirovine različitog kvaliteta je usmjerilo te subjekte ka eksploataciji i trgovini sirovina ili primarno prerađenog drveta. Osim toga, doveo je i do urušavanja sektora šumarstva. Brojni problem su došli do izražaja, kao što su nedostatak stručnog kadra, opremljenosti, naročito u sektoru korišćenja šuma, nepostojanje potpune planske dokumentacije, nedovoljne otvorenosti šuma, problem sa nelegalnim aktivnostima i slično. Ovakav način poslovanja imao je i brojne negativne efekte na šume, prije svega na kvalitet i neravnomjerni prostorni raspored izvršenih sječa, izostanka sječa prorede i sanitarnih sječa, ulaganja u puteve i sl.

Ovakvo stanje zahtijeva promjene sistema gazdovanja i organizacije kroz izmjene sektorske politike, Zakona o šumama i kroz novu Strategiju razvoja šuma i šumarstva.

Jedan ste od autora Strategije razvoja šuma i šumarstva Crne Gore za period 2023-2028. Šta ona predlaže i dokle se stiglo sa njom?

Strategija je trenutno u formi nacrta. U toku su i aktivnosti na izmjeni Zakona o šumama. Očekujem da će finalizacija Strategije uslijediti nakon usvajanja zakonskih izmjena. Tim za izradu Strategije predvodi prof. dr Milan Medarević iz Beograda. Definisano je pet strateških ciljeva u okviru kojih su grupisani operativni ciljevi sa mjerama za njihovo ostvarivanje i akcionim planom. Održivo upravljanje šumama predstavlja prvi strateški cilj, i dat je niz konkretnih mjera za petogodišnji period koje treba da se preduzme u cilju popravljanja stanja šuma. Peti cilj je usmjeren na sami sektor šumarstva i neophodne mjere za ozdravljenje ovog sektora. Ostali ciljevi se tiču šuma zaštićenih područja, odgovorima na klimatske promjene, kao i održivosti djelatnosti koje se temelje na šumama. Na taj način se došlo do strateškog pristupa koji je u skladu sa EU Strategijom razvoja šuma do 2030, s jedne, i neophodnost popravljanja stanja u kom se trenutno nalaze šume i šumarstvo kod nas s druge strane.

Prethodnu studiju su radili Slovenci, ali nije bilo sluha ni snage da se ona primijeni? Da li je sada drugačije?

Prošli strateški dokument je sa stručnog stanovišta bio dobro napisan i sveobuhvatan. Međutim, već prvim izvještajem o realizaciji Strategije razvoja šuma ustanovljen je vrlo mali procenat realizovanih aktivnosti, pa je rađena revidovana strategija. Za svaki strateški dokument je od velike važnosti da se iz njega mogu vidjeti jasni prioriteti. Ovo je i bio razlog što je nacrtom nove strategije definisano samo pet strateških ciljeva sa jasnim i konkretnim mjerama za realizaciju. Čekamo reakcije kako radne grupe Ministarstva, tako i inpute koje ćemo dobiti kada dokument bude na javnom uvidu. Izuzetno je važno definisati akcioni plan i aktivnosti koje se realno mogu sprovesti, a koje mogu dati zadovoljavajući rezultat.

Evidentno je da nema dovoljno stručnjaka i da se šumarski sektor najčešće svodi na lugare, umjesto šumarskih inženjera?

Nedostatak kadrova je prepoznat kao jedan od osnovnih problema uspješnog gazdovanja. Veoma je izražena potreba za osposobljenim visokoškolskim kadrom iz oblasti šumarstva kako bi se ovim resursom gazdovalo na stručnim osnovama i obezbijedila trajnost korišćenja uz stalno unapređenje stanja šuma. Dokument reforme sistema gazdovanja šumama koji su radili eksperti iz Slovenije između ostalog je ukazao i na veliki problem nedostatka kadrova i izuzetno nepovoljnu starosnu strukturu postojećeg inženjerskog kadra. Takođe, treba pomenuti i ograničenja da Uprava za šume, kao organ državne uprave ne može zaposliti stručne kadrove koji nijesu državljani Crne Gore. Osim modela kratkoročnog rješavanja problema stipendiranjem i povratkom kadrova školovanih u inostranstvu, treba raditi na razvijanju obrazovnih institucija u zemlji i o stvaranju preduslova za osnivanja studijskog programa šumarstva u Crnoj Gori.

Hiljade kubika drveta svake godine mimo bilo kakvih pravila i efikasne kontrole iznosi se iz crnogorskih šuma. Na koji način se odvija ta nelegalna aktivnost na terenu? Koji su najčešći vidovi ilegalne sječe šume?

Brojni su vidovi bespravnih aktivnosti u oblasti korišćenja šuma. To nije od juče, jer je još 2009. godine usvojen prvi Nacionalni akcioni plan (NAP) za borbu protiv bespravnih aktivnosti u šumarstvu. Dobar dio toga je aktuelan i sada. Potrebna je zajednička akcija više institucija. Ono što se može i treba uvesti i koristiti su savremeni načini praćenja porijekla drveta od dubećeg drveta do šumskog puta i njegovog daljeg transporta, korišćenje prenosnih uređaja povezanih sa centralnom bazom i sl. Novim izmjenama Zakona o šumama bi trebalo bolje definisanje i u dijelu usklađivanja dokaza o porijeklu drvnih sortimenata sa Uredbom EU 995/2010. Jačanje, tehničko opremanje i operacionalizacija radnih nadležnosti svih subjekata koji učestvuju u kontroli, kao i bolja intersektorska saradnja su ključne.

Veliki problem predstavljaju neevidentirane sječe u privatnim šumama.

Koje štete izaziva pretjerana i neplanska sječa šuma?

Kada govorimo o državnim šumama tu je problem i što su izostajale sječe prorede, razne uzgojne sječe, sanitarne sječe, dok su sječe zrelih stabala vršene na mjestima gdje je to bilo lakše za manipulaciju. Na tim mjestima je intenzitet sječe bio takav da nam trećina visokih šuma ima raskinuti sklop. Struktura naših šuma je izuzetno nepovoljna, a prosječna drvna zapremina daleko od potencijala staništa. Sve ovo uz klimatske ekstreme kojima svjedočimo doprinosi procesima fiziološkog slabljenja stabala, sušenja šuma, intenzivnijeg napada štetočina, većoj ranjivosti i od šumskih požara i sl.

Kada govorimo o sječama u privatnim šumama kojih je oko 50 odsto, sve su neplanske, jer ne postoje planovi gazdovanja za privatne šume. Zbog nepostojanja preciznijih podataka o privatnim šumama i monitoring korišćenja ovih šuma je otežan.

Prema pojedinim tvrdnjama, za ogrijev, a posebno za pelet se siječe najkvalitetnije tehničko drvo. Kakva su Vaša saznanja?

Dovoljno je vidjeti bilans izvoza nakon zabrane izvoza oblovine i činjenicu da preko 90 odsto izvoza proizvoda od drveta čine primarno rezana građa i drvni pelet.

Da li smatrate da će “rat šumarskoj mafiji”, kako ga je nazvao premijer Dritan Abazović, dati rezultate?

Od nečega se moralo početi. Drvo je voluminozna roba. Za manipulaciju i transport se koristi mehanizacija. Bolja kontrola rada subjekata koji posjeduju ova sredstva, kontrola na putevima, bolja intersektorska saradnja svakako mogu dati rezultat. Ovo ipak ne treba da bude samo jedna akcija već da postane stalna praksa.

( Dejan Peruničić )