Zašto je važan prelaz Rafa i zašto je pristup ograničen: Jedini put za pomoć i bježanje iz Gaze

Prelaz Rafa između pojasa Gaze i Egipta jedini je put kojim pomoć može ući u Gazu direktno, mimo Izraela, i jedini izlaz koji ne vodi na izraelsku teritoriju. Prelaz je postao fokus u smrtonosnom sukobu između Izraela i palestinske militantne grupe Hamas, jer su stotine hiljada Palestinaca krenule prema jugu Gaze nakon što ih je Izrael upozorio da napuste grad Gazu i sjever enklave.

Gdje je prelaz Rafa i ko ga kontroliše?

Prelaz se nalazi na jugu pojasa Gaze, uskog dijela kopna na kojem živi 2,3 miliona ljudi i koji se nalazi između Izraela, Egipta i Sredozemnog mora.

Prelaz je pod kontrolom Egipta.

Zašto je prelaz Rafa tako važan u ovom sukobu?

Kao odgovor na infiltraciju i upad Hamasovih boraca 7. oktobra na teritoriju Izraela, pri čemu je ubijeno preko 1.300 Izraelaca, Izrael je uveo "potpunu blokadu" Gaze. Prekinuli su dotok struje i zaustavili sve isporuke hrane i goriva.

To znači da je jedini vjerovatni put za ulazak humanitarne pomoći u Gazu preko Rafe iz egipatske regije Sinaj. To je ujedno i jedina izlazna tačka za stanovnike Gaze koji žele pobjeći.

Očekuje se da će vlasnicima stranih pasoša biti dozvoljeno da izađu u skladu sa dogovorom o ponovnom otvaranju prelaza, pa su zbog toga posljednjih dana krenuli u blizinu, tražeći da izađu. Izrael je takođe pozvao stanovnike Gaze da se pomaknu na jug bliže Rafi kako bi se sklonili od bombardovanja, iako stanovnici kažu da nisu sigurni nigdje u prepunoj enklavi.

Zašto je pristup kroz Rafu ograničen?

Egipat je oprezan u pogledu nebezbjednosti u blizini granice s Gazom na sjeveroistoku Sinaja, gdje se suočio s islamističkom pobunom koja je dostigla vrhunac nakon 2013. godine i danas je uglavnom ugušena.

Otkako je Hamas preuzeo kontrolu u Gazi 2007. godine, Egipat je pomogao da se sprovede blokada enklave i snažno je ograničio protok ljudi i roba. Poput glavnih prelaza s Izraelom, ograničenja su ponekad ublažavana, ali nisu ukinuta, a putnicima je potrebna bezbjednosna dozvola i duge provjere da bi prošli. 2008. godine desetine hiljada Palestinaca prešlo je na Sinaj nakon što je Hamas probio rupe u graničnim utvrđenjima, što je Egipat navelo da izgradi zid od kamena i cementa.

Egipat je djelovao kao posrednik između izraelskih i palestinskih frakcija tokom prošlih sukoba i perioda nemira. Ali u tim situacijama je takođe zaključao granicu, puštajući samo pomoć i izlazak ranjenika, ali sprečavajući bilo kakvo kretanje ljudi velikih razmjera.

Čak i dok Izrael nastavlja svoje najteže i najnemilosrdnije bombardovanje Gaze kao odgovor na napad Hamasa, Egipat do sada nije pokazao znake da će promijeniti pristup. Palestinske vlasti su navele da je preko 3.500 osoba ubijeno.

Kakvi se napori ulažu da se granica otvori?

Ujedinjene nacije su pozvale Izrael da spriječi "humanitarnu katastrofu" u Gazi, upozoravajući da su zalihe hrane, goriva, pa čak i vode za piće opasno niske.

Bolnice kažu da se bore da izađu na kraj s ranjenicima jer u rezervnim generatorima ponestaje goriva. Egipatski kamioni pomoći približili su se prelazu u utorak, ali nije jasno kada će i hoće li moći preći u Gazu.

Američki predsjednik Džozef Bajden i njegov egipatski kolega su, nakon Bajdenove posjete Izraelu 18. oktobra, naveli da bi kontingent od prvih 20 kamiona pomoći mogao proći u Gazu u petak. Uslov Izraela je da pomoć ne ode u ruke militanata Hamasa.

Zašto su arapske države odbile da prime Palestince?

Arapske zemlje imaju duboko ukorijenjene strahove da bi posljednji rat Izraela s Hamasom u Gazi mogao izazvati novi talas trajnog raseljavanja sa zemlje na kojoj Palestinci žele da izgrade državu.

Egipat, jedina arapska država koja dijeli granicu sa Gazom, i Jordan, koji okružuje Zapadnu obalu koju su okupirali Izraelci, strahuju da Palestinci ne budu prisiljeni napustiti svoju zemlju.

Egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi rekao je da je od ključnog značaja da Palestinci "ostanu postojani i prisutni na svojoj zemlji", dok je jordanski kralj Abdulah upozorio "na svaki pokušaj prisilnog raseljavanja Palestinaca sa svih palestinskih teritorija ili izazivanja njihovog internog raseljavanja".

Za Arape i Palestince, ideja da napuste ili budu protjerani s teritorije na kojoj žele da formiraju državu nosi odjeke "Nakbe", ili "katastrofe", kada su mnogi Palestinci pobjegli ili bili protjerani iz svojih domova tokom rata 1948. koji je pratio stvaranje Izraela.

Izrael osporava tvrdnju da je istjerao Palestince, govoreći da ga je napalo pet arapskih država nakon njegovog stvaranja.

Otprilike 700.000 Palestinaca, polovina arapskog stanovništva teritorije Palestine pod britanskom vlašću, je protjerano i raseljeno, a mnogi su se prelili u susjedne arapske države gdje su oni i njihovi potomci ostali. Mnogi još uvijek žive u izbjegličkim kampovima.

Kao rezultat toga, mnogi Palestinci kažu da ne žele napustiti Gazu, iz koje se Izrael povukao 2005. nakon 38 godina okupacije, čak i u jeku ovog konflikta.

( Radio Slobodna Evropa )