Bilbord nacije

U decembru prošle godine glasovima poslanika parlamentarne većine usvojen je Zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova... Tada je konstatovano da će popis biti sproveden u maju ove godine i to od strane Vlade Crne Gore kojoj je izglasano nepovjerenje još 20. avgusta, te iste 2022. godine?! Očigledno neupućenima, odnosno autentično zaboravnim građanima Crne Gore i licemjernim zapadnim diplomatama nije “zapalo” za oko da je jedna parlamentarna većina izglasala nepovjerenje državnoj upravi, dok je neka druga parlamentarna većina izglasala navedeni Zakon o popisu i da je pri tom potpuno bila svjesna okolnosti da će ga moguće sprovesti Vlada koja nema njihovu podršku! U liberalnim demokratijama vrijednosti vladavine naroda ostvaruju se posredstvom zakonodavne i izvršne vlasti, koje su po svojoj prirodi političke vlasti, i koje moraju biti u odgovarajućoj korelaciji zbog utvrđivanja ličnih odgovornosti onih koji ih izvršavaju.

U našem slučaju i povodom ove teme, izvjesno je da odnos legislative i egzekutive nema jasno definisane granice i da određeni politički subjekti, kao i određeni javni funkcioneri, pokušavaju da izbjegnu kritiku javnosti i svoju veoma izvjesnu krivičnu odgovornost.

Ako kojim slučajem i možemo izuzeti okolnost da nemamo zakon o Vladi Crne Gore i pravno nedefinisani angažman tzv. tehničke Vlade, ipak moramo problematizovati sprovođenje aktuelnog popisa jer on, zbog načina svog organizovanja i značaja kojeg ima za buduće procese, ne spada u tekuće i neodložne poslove izvršne vlasti. Pored toga što je u više navrata odlagan, održavanje popisa u trenutnoj konstelaciji političkih odnosa ima izvjesnu okolnost da može biti započet u mandatu odlazeće i tehničke Vlade, kao i da će biti završen, ili ne, tokom konstituisanja buduće Vlade.

Aktuelne vršioce izvršnih funkcija moramo opomenuti, i kao laici i kao stručna javnost, da se u ovom slučaju moraju pridržavati međunarodnih standarda i iskustava parlamentarnih demokratija, kao i da realizaciju ovog popisa moraju odložiti i ostaviti ga u nasljeđe budućoj, 44. Vladi Crne Gore. Stoga, ne čudi stav iz rezolucije Evropskog parlamenta kojim se Crnoj Gori preporučuje da popis stanovništva sprovede nakon stabilizacije političkih prilika, jer bi u protivnom njegovo eventualno održavanje neminovno uslovilo dalju polarizaciju našeg fragilnog zajedništva.

Valja još jednom ponoviti, da jednostrano ponašanje bilo koje grane vlasti, posebno one koje nema legitimiteta jeste djelovanje protivno Ustavu Crne Gore i da ono po svojoj manifestaciji predstavlja uzurpaciju nadležnosti, a uzurpacija nadležnosti predstavlja krah pravne sigurnosti i početak kraja vladavine prava!

Pored svega navedenog, u ovom domenu ostaju i otvorene sumnje koje se odnose na statusne mogućnosti Uprave za statistiku. Zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova nejasno definiše nadležnost uprave o koordiniraju i načinu sprovođenja javne kampanje povodom popisa, dok u njemu nema nikakvih kaznenih odredbi za one koji ovaj administrativni postupak žele ispolitizovati, neosnovano učestvovati u njemu i time narušiti njegovu svrsishodnost. Kako u pripremi, organizaciji i sprovođenju pojedinih poslova popisa, a u skladu sa svojim nadležnostima, učestvuju Ministarstvo pravde, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo odbrane, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Uprava za katastar i državnu imovinu i drugi organi državne uprave? Predstavnici ovih organa uprave do sada se nijesu oglašavali u javnosti povodom problematizacije održavanja ovog javnog procesa.

Iako smo svi bili svjedoci da je odlazeća Vlada prekršila preporuke Evropske unije i Ujedinjenih nacija da popise stanovništva ne treba održavati u izbornim godinama, ostali smo takođe i uskraćeni za informacije o tome da li je Uprava za katastar i državnu imovinu ažurirala orto-foto snimke (prikaz državne teritorije iz vazduha), kao i da li je završen Registar kućnih brojeva, ulica i trgova (adresni registar) u saradnji sa lokalnim samoupravama.

Ne manje bitno, ali veoma oporo djeluje izjava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića upućena građanima koji namjeravaju da bojkotuju popis. Iako predmetni zakon ne definiše prekršajno kažnjavanje lica koja bojkotuju popis, Milatović nije trebao iskazati podršku represiji prema onima koji bi odbili davanje popisnih podataka. Ako je već tako zdušno bio u ulozi medijatora tokom pregovora o formiranju nove Vlade, onda je za očekivati bilo da će i povodom ovog javnog polemisanja odigrati identičnu rolu.

Na kraju, pošto će i tokom ovog, kao i na prošlom popisu, biti onih kojima će putem bilborda ukazivati kako se treba, odnosno ne treba izjašnjavati, valja napraviti osvrt na jednu bezobzirnu ideološku podvalu koju su svojedobno protežirali i neki od akademika CANU-a. Naime, tvrdnja da je crnogorsko nacionalno postojanje ustanovljeno tek Ustavom iz 1946. godine sramna je i, što ne konstatovati, izdajnička tvrdnja koju najbolje demantuje autorski članak knjaza Danila objavljenog u “The Timesu” 30. septembra 1856. godine. U njemu, prvi svjetovni vladar iz vladičanske loze Petrovića, navodi da u Crnoj Gori: “Krv njenih junaka pala je na svaki kamen njenih visokih planina i Crna Gora je sačuvala svoju dragocjenu slobodu. Politika velikih sila bila bi jako pogrešna kada one ne bi uzele u obzir žrtve koje je njen narod podnio u ime Hrišćanstva. Taj narod koji se između Srpskog kraljevstva, Vizantijskog carstva, kraljevstava Bugarske, Bosne i Epira, koji su svi podlegli napadima Turaka, ponosno branio među svojim bezvodnim planinama, i koji je znao kako da sačuva, uprkos svom siromaštvu i oskudici, najsvetiji posjed koji jedna nacija može da ima - svoju nezavisnost”.

( Neđeljko Necko Đurović )