U čast velikog pjesnika: "Petar Gudelj je daleko iznad svih"

Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba je organiziralo u Crnogorskom domu u Zagrebu predstavljanje knjige Petra Gudelja “Zemlja u jeziku”.

Na poziv predsjednika Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba Dušana Miškovića, na poznatu adresu u Trnjansku 35 došli su autor Petar Gudelj - najveći živući pjesnik s ovih prostora - te Miraš Martinović, poznati crnogorski književnik. Prisutni su bili vrlo počašćeni Gudeljevim dolaskom, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da je samo tri tjedna ranije ušao u 91. godinu života. Ipak, za svaki slučaj, zbog poodmakle dobi stigao je u pratnji svoje kćeri Biljane. No, nije mu trebalo, Petar je i dalje agilan, sa sudionicima je razgovarao, pozirao je za fotografije, a iako je Vijeće angažiralo osobu za recitiranje njegovih pjesama - on ih je osobno odlučio recitirati u tri bloka, što je svakog puta izazvalo velik pljesak i oduševljenje u publici.

Cijeli ovaj događaj je u stvari bio posveta Petru Gudelju potaknuta od strane književnika Miraša Martinovića koji je još od mladih dana fasciniran Gudeljevim pjesništvom. Mnogo se bavio ovim izdanjem te je riječ o njegovom izboru Gudeljevih pjesama. Tijekom uređivanja Martinović ju je odlučio nasloviti imenom jedne od Gudeljevih pjesama “Zemlja u jeziku”. U samom pozivu Vijeća na ovaj događaj Martinović iznosi svoje divljenje Gudeljem riječima:

“Pred nama je Petar Gudelj, jedan od najvećih hrvatskih i južnoslovenskih pjesnika. Pjesnik koji je malim stvarima i događajima, viđenjima i vizijama, snovima, podario univerzum. Sve što je ušlo u njegovu pjesmu ušlo je u vječnost. Petar je svemu na što se osvrnuo ili na što je pogledao podario dugo trajanje. Ni naslov ove knjige – ZEMLJA U JEZIKU, nije slučajan. Nametnuo se posve prirodno. Sve što živi na zemlji i u zemlji, a sve je na njoj ili u njoj, dobilo je svoj jezik, poseban, univerzalan, svoje značenje i zračenje. Iz svakog stiha zrači vječnost i svjetlost. Jezik koji ne može umrijeti…”

Predstavljanje knjige započelo je uvodnim govorom moderatora ovog skupa, predsjednika Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba Dušana Miškovića koji je istaknuo da je “ova večer nastavak dugogodišnje iskrene i uspješne suradnje između njih i Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore.” Naglasio je da suradnja traje već godinama te da su dosad imali puno zajedničkih programa.

Nakon Miškovića govorio je i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković. Kazao je da mu je velika čast pozdraviti sve koji su se okupili u prostorijama Crnogorskog doma te je naglasio da su Petar Gudelj i crnogorski akademik Miraš Martinović svojim prisustvom okupljanju dali dodatni autoritet.

“Mi i Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba surađujemo već skoro dvadeset godina, najčešće na način da mi iz Crne Gore dovodimo umjetnika, pisca ili pjesnika i predstavljamo ga ovdje u Crnogorskom domu u Zagrebu - ili pak obrnuto, Vijeće iz Zagreba predstavlja hrvatskog pisca, umjetnika ili pjesnika kod nas u Crnoj Gori.”

Ponesen uspjesima na polju kulturne suradnje između Hrvatske i Crne Gore Deković je otišao dalje i kazao da su prema njegovom mišljenju “Hrvatska i Crna Gora samo dvije geografije - i ništa više. Hrvati u Crnoj Gori su autohtoni narod, i Crnogorci u Hrvatskoj su isto tako, i niti vi u Hrvatskoj, niti mi u Crnoj Gori nismo slijepi putnici na dva broda već smo članovi posade tih brodova koji plove u smjeru boljeg sutra.”

Nakon Dekovića je autor, Petar Gudelj u pjesničkom stilu rekao: “Ovo je Miraševa knjiga, a moj je samo materijal od kojeg je on gradio, i na kraju sagradio - kuću, za sebe, i za svoje drage prijatelje, i neka sada u njoj stanuje”. Potom se polako pridigao iz stolice i krenuo da recitira svoju pjesmu “Imam zemlju u jeziku” po kojoj je knjiga dobila svoj naslov:

”Imam zemlju u jeziku.

Jezik u zemlji.

Zemlju nad jamama,

jezik pun jama.

Imam Mosor i Velebit

od lubanja.

Imam mjedeni Mjesec.

Imam medeno Sunce.

Iz lubanja, iz jezika izađe.

U lubanju, u jezik, zađe.

Po Mosoru čuvam koze.

Po Velebitu vukove.

U lubanje sadim smokve.

Po jeziku sijem pšenicu.

U očnim dupljama

držim pčele.

Jako je moje vino.

Sladak je moj kruh.

Gušt je med i bistar vosak

iz mojih ulišta.

Nebo mi je u ponorima,

au nebesima zemlja.

Jednako volim

nebo i zemlju.

I sve što gmiže i hoda,

leti i pliva.

Lisicama i lasicama

kujem krv.

Kopcima

oštrim kljun.

Vukovi kod mene

školuju glas.

Čovječja ribica u mom oku

uči da pliva.

Imam zemlju u jeziku.

Imam jezik u zemlji.

Ne mogu iskopati

zemlju iz jezika.

Ne mogu iščupati

jezik iz zemlje.”

Nakon gromoglasnog pljeska, o samoj knjizi, pjesničkome putu i svojim i Gudeljevim anegdotama iz prošlosti odlučio je govoriti Miraš Martinović. Spominjao je i dan kada je kao mladi pjesnik prvi put u jednom beogradskom književnom časopisu pročitao jednu Gudeljevu pjesmu.

“Gledao sam i tražio što je to što me odmah toliko vezalo uz tu prvu pjesmu Gudeljevu koju sam pročitao, i shvatio sam - Iliri”, otkrio je prisutnima Martinović. Dugo godina poslije Martinović je, ponukan Gudeljevim pjesmama, napisao pjesmu “Nedjelja u Mostaru” koju je posvetio Petru. Pjesma nosi neke zanimljive crtice iz života Petra Gudelja, stoga je Martinović pred okupljenima u Crnogorskom domu prekidao svoje čitanje te pjesme u nekoliko navrata kako bi pojasnio na koje se događaje iz Gudeljevog života pojedine riječi ili stihovi te pjesme referiraju. Posebno je bio zanimljiv prekid čitanja pjesme kod opisa bosonogog hodanja po Mostaru, što je izravna referenca na situaciju iz prošlosti Petra Gudelja kada je prije mnogo godina kao student i mladi pjesnik u iznošenim cipelama u Mostaru priupitao postolara može li mu popraviti i spasiti iste, na što mu ovaj reče: “Baci ih u Neretvu”. I Petar tako i učini, ali u rijeku je bacio i jednu svoju priču napisanu na dva lista papira, da isprati svoje istrošene cipele nečim lijepim. I otišla je i priča niz Neretvu. Takve i slične, ljudske, male stvari, koje čine život Petra Gudelja, spominjao je u svojoj pjesmi Martinović.

“Prema Jungu postoje Duh vremena i Duh dubina. Duh vremena je ono što se događa danas, ono što je u tijeku, oko nas, a Duh dubina je rijeka ponornica, dubinska rijeka koju ne vidimo ali je osjećamo, odnosno postoji jedan manji broj ljudi koji uopće mogu da je osjećaju, i među njima je Petar Gudelj. Petrova poezija se kreće od Duha vremena jer piše o onome što sanja i što mu se događa, do Duha dubina jer se njegovom poezijom bude dubinske emocije, i mašta. Kroz njega govori tradicija hrvatskog naroda i naših predaka - Ilirskog naroda. Taj rukopis dolazi iz dubine, to su predanja Ilira, predaka. Taj se rukopis ne nudi svakome, samo onome koji može da ga osjeti, razumije i prenese dalje” - rekao je Miraš Martinović o dubini Gudeljeve poezije, nakon čega je autor recitirao još tri svoje pjesme: “Divlja jabuka”, “Umro je Matan Nogalo” i “Tri Budimke djevojke”

U nastavku Martinović se osvrnuo na određenu žal i bol koju osjeća jer Gudeljeva poezija nije dovoljno prepoznata u Hrvatskoj, unatoč tome što je osvojio neke književne nagrade. Primjerice, na Wikipediji piše nekoliko kratkih biografskih crtica koje su nesrazmjerne njegovoj pjesničkoj veličini. Pišu da je rođen u Podosoju 29. septembra 1933, pišu gdje je pohađao škole i fakultet, te da je uvršten u više antologija poezije i pjesama u prozi. Pišu i da je napisao velik broj scenarija za dokumentarne filmove, te da je bio glavni scenarist u filmu “Vrulja u vrulji” (1996). Navodi se da danas živi u Baškoj Vodi gdje ima nakladnu kuću “Sveti Jure”…

“Petar Gudelj je daleko iznad svih. On je pjesnik velikog formata a takvima je tijesno u svom vremenu i svojoj domovini čak. Ne treba njemu da bude dijelom udruga, on je toliko velik da je on udruga. Ne treba njemu da bude prepoznat, on spada u jednu bezvremenu veličinu koja će daleko nadživjeti svu vlast i sve političare ovog vremena”, kazao je Miraš Martinović, nakon čega je Petar Gudelj, za kraj ovog emotivnog predstavljanja njegove knjige, recitirao svoju posljednju pjesmu večeri. “Bože što si Hrvatsku”.

Knjigu “Zemlja u jeziku” izdalo je Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, u suradnji s Centrom za kulturu Tivat i Hrvatskim nacionalnim vijećem Crne Gore. Tiskao ju je Skaner studio.

( Bojan Radulović )