Koliko je lafu trudno izać iz grmena

Panel diskusija na temu “Izuzetne žene Crne Gore: Svetlana Kana Radević”, bila je upriličena u pretprošlu srijedu, 11. oktobra, u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici - i to baš u sali “Marko Miljanov” - a u organizaciji Ambasade Kraljevine Holandije u Crnoj Gori i NVO “Centar za ženska prava” (Women’s Rights Center’ - WRC), te Glavnog grada Podgorice, Prijestonice Cetinje i Opštine Bar - u okviru manifestacije “Orandžijada”.

Molim lijepo, konačno imate, ako ništa drugo, a ono barem kompletnu novinarsku informaciju o tom važnom događaju.

Nijesam bio u prilici - zbog ranije preuzetih obaveza - da svojim prisustvom uveličam događaj, nažalost, ali ne mogu a da ne primijetim da je na panelu rečeno dosta toga što svakako zavrijeđuje pažnju tzv. šire društveno-političke zajednice, a posebice tzv. stručne zajednice (ma što to značilo).

“Kane se sjećam sa ulica Podgorice”, veli gospođa Raičević, izvršna direktorica (Executive Director) pomenute NVO, te ekspertkinja u oblasti prava žena, “i znam koliko je bila neobična figura. Donijela je svijet u naš mali grad. Takvi modeli su nam potrebni u ovako kritičnim vremenima, kada dosta govorimo o negativnim stvarima”.

Osim što je bila neobična figura - u što nema nikakve sumnje, naravno - još pamtimo njen vrlo ekstravagantan stil odijevanja, između svega ostaloga - gospođa Radević je ostavila iza sebe barem jedno visokovrijedno arhitektonsko ostvarenje - kojim je, vo vijeke vjekov, upisala naš mali grad na međunarodne mape arhitekture XX vijeka - bez obzira na naše svesrdne napore, usmjerene u pravcu skrnavljenja pomenutog ostvarenja - prvo u interijeru, a odmah zatim i u eksterijeru (ne mislim na neboder - ne mislim na okruženje - mislim na skrnavljenje baš tog ostvarenja).

Opet, veliko je pitanje koliko smo mi - kao društveno-politička zajednica u najširem smislu i baš u ovom trenutku - okrenuti kreiranju podsticajnog ambijenta - ambijenta koji bi pogodovao neobičnim figurama (svih polova i rodova) da ispolje svoje kreativne potencijale i kapacitete u datom (ovom) trenutku - da ovdje procvjetaju i da ovdje zametnu plodom - ili, drugim rječima, koliko je lafu trudno izać iz grmena današnje Crne Gore - majke naše, slava joj i milost.

***

Ako je suditi na osnovu šturih novinskih napisa, panel diskusija na temu “Izuzetne žene Crne Gore: Svetlana Kana Radević” ostaće zapamćena, između svega ostaloga, i po vrlo osobenom, akademskom tonu - za koji je najzaslužnija bila gospođa Stamatović Vučković, prodekanica za međunarodnu saradnju i vanredna profesorica na AF PG - svima nama najdraža tetka Slavica.

Nakon što je ispalila cijeli šaržer krajnje originalnih i vrlo lucidnih zapažanja - tipa: Kana Radević je važna za cijelu Crnu Goru (a ne samo za Podgoricu - op.a.), Kane se sjećaju (neki tamo likovi - op.a.) kao savjesne djevojčice (! - op.a.) koja je odudarala od svoje sredine (krajnje periferne sredine, po karakteru - op.a.), te da je Kana Radević postala snažna ženska figura koja je obilježila drugu polovinu XX vijeka - tetka Slavica je bez imalo ustezanja zagazila u kud i kamo dublje i mutnije vode.

“Kada pričamo o Kani moramo znati da je ona renesansna ličnost. Iako uomo universale”, veli tetka Slavica, “vezujemo za Da Vinčija, definitivno bismo mogli taj epitet pripisati Kani i nazvati je donna universale” - da bi poentirala stavom da je Kana (sirota) “pravi primjer egzemplara u arhitekturi” - mada bi bilo sasvim dovoljno da je rekla da je Kana - egzemplar (u svakom pogledu - posebice u pogledu neobičnosti fogure).

Slavujka se zatim zapitala - Slavujka sama sobom, što bi se reklo: da li postoji ženski princip u arhitekturi? - i promptno odgovorila: ne postoji!

“Stvaralčki proces je jedinstven”, insistira tetka Slavujka, “on je potpuno rodno stabilan” - i time otvora, zasigurno, novo poglavlje u diskursu rodnih studija (sa strogo crnogorskim predznakom) - uz opasku, naravno, da bi se mnoge časne i poštene žene, duboko sam ubijeđen, složile sa Slavujkinom tezom da je stvaralački proces jedinstven, te da je rodno stabilan - ali nijesu jedinstveni, molim te Slavujka, produkti stvaralačkog procesa - postoje stanovita odstupanja u artikulaciji, što bi se reklo - jer, u protivnom, ne bi bilo potrebe da insistiramo na tzv. ženskom rukopisu, odnosno ženskom pismu, te na ženskom senzibilitetu, ženskom kreativnom promišljanju, ženskom dinamizmu itd. - što nas opet vraća na početak - na vrlo kompleksno pitanje prirode stvaralačkog impulsa, a odmah zatim i stvaralačkog procesa - uz prijedlog Slavujki da to pitanje ipak ostavimo ekspertkinjama, poput pomenute gospođe Raičević - a da se mi pozabavimo arhitekturicom.

Da ne pominjem da je u svijetu odavno sazrela svijest o tzv. ženskom kreativnom principu - uključujući i tzv. božanske segmente tog principa - te da je posebno interesantan ženski kreativni princip u kontekstu osmišljavanja savremenih obrazovnih modela - koji su upravo fokusirani na podsticanju kreativnosti - gdje je i te kako prisutna diferencijacija - jer kod studentica, ukratko, to ipak ide malo drugačije nego kod studenata...

***

Kad smo već kod obrazovnih procesa - iskoristiću priliku da pomenem da je Upravni odbor Univeziteta Crne Gore (UO UCG) reizabrao gospođu prof. dr Svetlanu Perović za dekanesu Arhitektonskog fakulteta, za drugi mandatni period - od 2023. do 2026. godine - a na prijedlog Vijeća Arhitektonskog fakulteta i uz pozitivno mišljenje rektora Božovića - što će reći da smo mirni u naredne tri godine.

Uz svesrdne čestitke gospođi Perović na reizboru - svaka čast Svetlana! - pitanje koje se nameće u ovom trenutku bi bilo: ko je sljedeći dekan, odnosno dekanesa AF? Možda Slavujka? Možda Velelepni? Možda neko treći?

***

I za kraj - priznaću vam da sam, skoro pa ničim izazvan, ipak ovjerio Preliminarnu rang listu za upis na integrisane studije 2023/2024 AF UCG - pa kaže: Cana, Marija, Marija, Sara, Ana, Dženana, Iva, Almasa, Elena, Nina, Teuta, Ana, Marija, Dejana, Mia, Milica, Zana, Maša, Anastazija, Jelena, Elena, Nikolina - i konačno, na 23. mjestu: Matija!

Mora da je Matija muško - mada, u pojedinim krajevima bratske nam Hrvatske, posebice u Dalmaciji, Matija je češće žensko ime, za razliku od imena Matan...

Toliko o tome...

( Borislav Vukićević )