Bojkotovanje sadašnjosti

Što nam govore izvještaji o nama? U problemu smo. Država je u problemu. Ako je izvještaj tačan, to znači da smo nesposobni da se brinemo o sebi, prije svega da se popišemo kako valja. Ako izvještaj nije tačan, to znači da nam je komunikacija loša, “neko me sabotira” što bi rekao Vojko V. U svakom slučaju, nije dobro.

DPS poteže bojkot kao kec iz rukava. Politička partija insistira na bojkotovanju popisa stanovništva. Apsolutno kontraproduktivna odluka. Ako se sjetimo efekta ideje “beli listići” na izborima u Srbiji, može da se povuče paralela. Jer, “beli listići” su bili cool, ljudi su fotografisali bijele listiće kao podvig, a upravo su ti bijeli listići promijenili situaciju i vlast. Nesvjesno, od pametnjakovića postali su korisni idioti.

Bojkot je ideja prkosa i odbijanja, ali se često pretvori u frustraciju i dokaz nemoći i nerazumijevanja aktuelnog trenutka. Godinama je Crna Gora u kampanji. Parlamentarni izbori, nova Vlada, krnja Vlada, rekonstruisana Vlada, ostavke, pečurke ministri, ministri iz NVO šešira, lokalni izbori, predsjednički izbori, opet parlamentarni i sada popis. Crna Gora je u stalnoj kampanji, ali takve kampanje naravno da prate i strasti.

Bilo je bilborda koji govore da nisu potrebni bilbordi koji će ti reći ko si. I to je poruka, to je zapravo miniranje same kampanje sa ciljom privlačenja pažnje. Ali nije jasna poruka, ideja se ne čita na prvu loptu. Slično je i sa fotografijama istorijskih ličnosti u kampanji za popis. Ima smisla ali je predaleko, na dugom štapu. Na popisu se ne izjašnjavaju istorijske ličnosti, već se motivišu živi ljudi.

DPS nije odabrao bojkot isključivo jer im se ne dopadaju uslovi popisa i zato jer vide rupe u organizaciji. Odabrali su bojkot jer nemaju više mehanizam za kampanju. Navikli su da pridobijaju ličnosti ili funkcijom ili kakvom unosnom pozicijom u budućnosti. DPS nije crnogorstvo gradio kao ideju, već je pokušao da tu ideju finansira. Sada više ne mogu da mobilišu ljude koji će učestvovati u kampanji da se neko izjasni onako kako bi njima odgovaralo. Dakle, može se bez foliranja reći da je kampanja “Crnogorci” ostavljena na ledu. Jer, vrhuška DPS-a gleda svoja posla, a mladi se koprcaju i sve što mogu da urade je da pozovu na bojkot. Toliko su dobacili.

Prethodne nedelje analizirao sam tv kampanje i bilbord akcije. Bljutave i dosadne, kontraproduktivne, one maše i suštinu i ciljnu grupu. Dok se fokusiraju na pretke, teško da mogu dobaciti do potomaka, do sadašnjosti. Zato više efekta ima jedna facebook stranica koja se zove “Mi znamo ko smo”. Slagao se neko ili ne sa njihovim stavovima, oni rade bolju kampanju nego svi bilbordi ili tv spotovi za koje se svaka sekunda debelo plati. “Mi znamo ko smo” izlazi sa strategijom predstavljanja mladih i uspješnih ljudi koji iznose svoj stav uz dozu prkosa i slobode. Obraćaju se baš onima koji treba da se izjasne i vjerovatno da će imati efekta. Pojavljuju se istoričari, naučnici, pjesnikinje i mladi uticajni ljudi koji iznose jasno stav o svom srpskom identitetu.

Takođe, pojavio se i spot koji inspiriše Bošnjake. Spot prate stihovi u formi rime ABAB, patetično je ganutljiv, ali ima i jakih scena kao kad žena jaše konja i nosi u ruci zastavu. Bočnjački identitet tumači se kao amanet. Montirano je u duhu epske fantastike, ali ima smisla. Punchline je naravno kad se pojavi Hajriz Brčvak, čak i on uz osmijeh rimuje!

Treba čestitati svima na angažovanju, jer to su projekti okupljenih pojedinaca kojima znači da učestvuju u kampanji. Žele da se izjasne, žele da to bude i javno, troše svoje vrijeme, novac i kredibilitet, što je za poštovanje. Za to vrijeme, sve što su DPS, SD i ostali ponudili je “bojkot”, a sebe su proglasili za megafon crnogorstva. Mogli su makar da kreiranju kampanju bojkota, a ne da ga samo sramežljivo najave, da usmenim putem uče ljude kako da “budu zauzeti za vrijeme popisa”. Bojkotuju sadašnjost, a očekuju rezultate u budućnosti. Sami sebi više ne vjeruju.

( Đuro Radosavović )