Prostorno planiranje i poljoprivredni i ruralni razvoj

Mislim, da se možemo složiti u vezi pitanja da poljoprivreda i ruralni razvoj, treba da zauzmu jedno od visokih mjesta u Prostornom planu Crne Gore na dugi rok. Ukoliko se prethodnom doda činjenica, da je agrarni prostor u Crnoj Gori najveći prirodni resurs države, onda je ovom pitanju nepotreban dodatni komentar.

E sada, kada se spustimo na majku zemlju (a zemlja je majka svemu što živi i hoda po zemlji - sve iz zemlje sve u zemlju), tu nastaju golemi problemi. Naime, planeri to dobro znaju - dobrom prostornom planu jedne države moraju prethoditi kredibilne studije (projekti) za pojedine razvojne oblasti, kako bi prostorni plan bio odraz životnih potreba ljudi i održivog razvoja.

Crnogorskoj poljoprivredi i ruralnom razvoju, vječito su nedostajale upravo te studije (projekti) bar na t r i neuralgična sektora razvoja: (a) poljoprivredno (evropsko) zakonodavstvo; (b) seriozna socioekonomska istraživanja i podaci o tome kakva je demografska struktura na crnogorskom agrarnom prostoru, jer je poznato da je agrarni prostor CG kao "tigrova koža"(problematična tvorevina - naseljena i bez života i ekonomije), i konačno (c) zemljišna politika (evropski model i praksa) bez čega nema pomaka ni u jednom sektoru poljoprivrednog i ruralnog razvoja pa ni u pogledu planiranja prostornog razvoja države.

Polazeći od istaknutih činjenica i koliko je meni poznato, nedostatak izučenosti (studija) problema o kojima je riječ, državni planeri su stavljeni pred skoro nemoguću m i s i j u u pripremi prostornog plana u privrednoj grani o kojoj je riječ. Ako se ovoj surovoj činjenici doda problem da su u prethodnom razdoblju izgubljene funkcije p l a n i r a nj a i potreba postojanja jakih agrarnih institucija u CG (bez čega nema ni odgovornosti za učinjeno, odnosno neučinjeno u ovoj oblasti privređivanja), onda se zatvara krug iz kojeg će stara-nova agrarna vlast morati dobro da razmisli kako da izađe?

Nažalost, ovdje se problem agrarne produkcije u Crnoj Gori ne završava? Naime, bilo bi korektno da pojedinci iz naše države ne vrijeđaju zdravi razum tvrdnjom da Crna Gora posjeduje poljoprivrednu i ruralnu (zelenu) strategiju, utemeljenu na principima nauke i struke i napredne višedecenijske evropske prakse.

Koliko god se to nekome sviđalo ili ne, valja podsjetiti da je Crna Gora u prethodnom sistemu socijalističkog samoupravljana imala dobar Zakon o poljoprivredi i zemljišnoj politici što je rezultiralo uređenom zemljišnom teritorijom (zemlja kao prirodni supstrat, transformisana u zemljište spremno za visoku proizvodnju hrane) od 7 000 hektara, čije je bogatstvo zakonom iz 1992. godine pušteno niz mutnu Maricu.

U to vrijeme bilo je potpuno jasno što valja raditi na 1500 hektara u Bjelopavlićkoj ravnici, na 900 hektara u Lješkopolju, na 400 hektara u Crmničkom polju, na 500 hektara zemljišta u Ulcinju, na 300 hektara zemljišta u Mrčevom polju, na 70 hektara u Tivatskom polju, na 40 hektara u Sutorinskom polju i dr. Sada niko ne zna što valja raditi na ovim zapuštinama koje su u tranzicionom periodu nepovratno potonule?

U to "prokleto" vrijeme postojao je projekat aktiviranja 12 000 hektara u priobalnoj zoni Skadarskog jezera i na tom području eksploatacija treseta, čiji je jedan hektar u mediteranskom dijelu mjeren principom dohodovnosti vrijedio 10 hektara u kontinentalnom dijelu nekadašnje Jugoslavije; postojao je projekat kako područje naseljene Zete pretvoriti u evroski rezervat (što je Zeta i bila) rane proizvodnje hrane. U tom kontekstu urađen je projekat regulacije Drima i Bojane, kojim je trebalo da se spusti nivo jezera na kotu 6.00, i time oslobodi veliki zemljišni resurs u Crno Gori i Albaniji od periodičnih plavljenja i dr. Bili su to kapitalni projekti za privredni razvoj Crne Gore, od kojih se kasnije pobjeglo iz razumljivih i nerazumljivih razloga.

No, sada su ti projekti stvar passé! A, što bi valjalo raditi na ovom planu, i sa novim idejama, niko ne zna, niti se izjašnjava. Totalna blokada naučne i stručne misli?!

Valjalo bi se pribrati i skupiti snage i sjesti za sto, makar da se o istaknutim problemima razgovara, pa što iz razgovora što dobijemo?!

Autor je specijalista za poljorivredni i ruralni razvoj

( Čedomir Marović )