Izraelka moli Hamas. "Vratite mi moju djecu"

"Mama, volim te, ćuti, ne pomeraj se", bila je posljednja poruka koju je Hadas Kalderon dobila od svog skoro 12-godišnjeg sina Ereza.

Pripadnici militantnog palestinskog pokreta Hamas napali su kuću njegovog oca na jugu Izraela ujutru 7. oktobra.

Erez je tamo spavao sa svojom sestrom Sahar, starom 16 godina.

"Toliko te volim, toliko te grlim. Ne znam da li ćeš preživjeti, budi jaka", napisao je Erez majci Hadas na porodičnoj WhatsApp grupi.

Nikada nije dobio odgovor na poruku.

"Vikali su Alahu Akbar"

U izjavi za Radio Slobodna Evropa, 56-godišnjakinja opisuje teror koji je doživjela kada su militanti Hamasa ušli u njihovo naselje Nir Oz.

Militanti su išli od kuće do kuće, klali djecu, žene i muškarce i uzimali taoce.

Dvoje djece Hadas zajedno s njihovim ocem su kidnapovani, kao i njena majka i unuka.

Na taj dan Hadas je bila sama kod kuće.

Ušla je u sigurnu sobu i prvo poslala poruku bivšem mužu Ofiru u kojoj ga je zamolila da bude oprezan sa djecom.

Poslije nekoliko minuta, militanti su stigli i do njene kuće i zapalili neke djelove.

"Ne znam arapski, ali oni su vikali Alahu Akbar", kaže Hadas.

Boreći se za život, blokirajući vrata sigurne sobe, Hadas je nastavila da razmjenjuje poruke u porodičnoj grupi.

Erez je u jednom trenutku napisao: "Skrivamo se u žbunju".

Shvatili su da Ofir neće moći da zaštiti djecu ako ostanu kod kuće, pa su svi pobjegli odatle.

Hadas je ostala u sigurnoj sobi osam sati, sve dok nije stigla izraelska vojska.

"Nema struje, nema svjetla. Baterija telefona je prazna. Nema vode i hrane", prisjeća se 56-godišnja Izraelka.

Nakon što su je spasili vojnici, shvatila je da su njeno dvoje starije djece, 21-godišnja ćerka i 19-godišnji sin, koji su živjeli sami, bezbjedni.

Nestali su Erez, Sahar, Ofir, kao i njena majka, stara 80 godina, i unuka sa autizmom, stara 12 godina.

Sve se pretvorilo u "živi pakao", kaže ona, pitajući: "Kako da sačuvam razum"?

'Nisam imala vremena da oplakujem majku'

Njena najstarija kćerka je na društvenim mrežama pronašla snimak kraći od 20 sekundi na kome se čini da je Erez, koga su militanti zgrabili za ruke, zarobljen u Gazi.

Hadas kaže da nije mogla da gleda "svoju bebu" u toj "ranjivoj situaciji".

Vojni oficiri su je poslije nekoliko dana obavijestili da su joj majka i unuka ubijene u Gazi.

"Nisam imala vremena da oplakujem svoju majku. Nisam stigla ni da oplakujem svoju voljenu unuku", rekla je Hadas.

Sada preseljeni u Tel Aviv, Hadas i drugi članovi porodice pokušavaju da saznaju gdje se nalaze njihovi najmiliji.

Napravili su virtuelnu komunikacionu mrežu u kojoj prikupljaju sve informacije i dobijaju stalne poruke podrške.

Video snimci terorizma koje su snimili militanti i podijelili na društvenim mrežama pružili su i stručnjacima neke dokaze za analiziranje podataka.

Hadas zna da je više od 80 rođaka ili komšija u njenoj zajednici Nir Oz ubijeno ili se vodi kao nestalo. Vjeruje da su joj djeca živa.

"...i njihov otac. Sigurna sam da daje sve od sebe da se brine o njima kao i uvijek. Nadam se da su zajedno. Nadam se da će dati snagu jedno drugom. Nadam se i znam da će se uskoro vratiti... Vrlo brzo", rekla je ona.

O Erezu kaže da voli da vozi bicikl, dok Sahar voli crtanje, odijevanje i šminkanje.

"Vratite mi moju djecu... Želim da ih zagrlim, poljubim, pomirišem", njena je molba za Hamas.

Hadas, koja radi u alternativnoj medicini, takođe je užasnuta planovima izraelske vlade da započne okupaciju Pojasa Gaze, jer bi njeni rođaci taoci mogli da stradaju.

"Njihovo oslobađanje nije glavni cilj – trebalo bi da postane glavni cilj", kaže Hadas.

"Mi smo normalna porodica, jednostavni ljudi, koji vole prirodu i životinje", dodaje.

( Radio Slobodna Evropa, Ne.V. )