Novi roman Marija Vargasa Ljose biće i njegov posljednji
„Imam 87 godina i, iako sam optimista, ne vjerujem da ću poživjeti dovoljno dugo za novi roman, naročito pošto mi za svaki treba oko tri, četiri godine“, rekao je Ljosa
Nobelovac Mario Vargas Ljosa objavio je da se bliži kraj njegove karijere duge sedam decenija i da će njegov naredni roman biti posljednji.
U pogovoru novoj knjizi "Le dedico mi silencio", Mario Vargas Ljosa napisao je: „Mislim da sam završio ovu knjigu. Sada bih voleo da napišem esej o Sartru, koji bi je bio učitelj kada sam bio mlad. To će biti posljednje što ću napisati“, prenosi Danas.
Nova knjiga opisana je kao ljubavno pismo Peruu i muzici pod nazivom música criolla, odnosno mješavini evropskih valcera i afroperuanskih i uticaja sa Anda.
U intervjuu za španske medije, Ljosa je rekao kako vjeruje da nema dovoljno vremena za 21. roman, ali se nada da će nastaviti da piše.
„Imam 87 godina i, iako sam optimista, ne vjerujem da ću poživjeti dovoljno dugo za novi roman, naročito pošto mi za svaki treba oko tri, četiri godine. Ali neću da prestanem da radim i nadam se da ću imati snagu do kraja.“
Mario Vargas Ljosa, koji živi u Madridu i ima dvojno peruansko i špansko državljanstvo, posljednji je živi član književnog fenomena poznatog kao el boom.
U pitanju je kulturna eksplozija sadržaja tokom 1960-ih i 1970-ih, koja je svijet upoznala sa Gabrijelom Garsijom Markezom, Karlosom Fuentesom, Huliom Kortazarom i mnogim drugim.
Od objavljivanja svoje prve knjige Grad i psi 1963. godine, Ljosa se kroz svoja djela bavio zloupotrebom moći u svakom obliku.
Rekao je da ga ne dotiče zainteresovanost za njegov privatni život, odnosno istraživanje sedmogodišnje veze sa Izabel Prejsler.
„Za mene će uvijek biti važni romani i eseji i kulturne i liberalne ideje koje branim godinama. Ljudi kojima je stalo do toga ne prate gluposti koje neke novine pišu o mom životu, a što je često izmišljotina.“
Mario Vargas Ljosa se kandidovao i za predsjednika
Pisac se 1990. godine kadidovao za predsjednika Perua, ali ni nakon izgubljenih izbora nije prestao da se interesuje za ovu temu.
Nobelovu nagradu za književnost dobio je 2010. godine, a u obrazloženju je stajalo da je to zbog „njegove kartografije struktura moći i oštrih prikaza pojedinačnog otpora, pobune i poraza“.
( Al.H. )