Marinko Pavićević: Po rođenju pjesnik, po životu kantautor

Nakon četiri godine pauze, pjesnik i kantautor Marinko Pavićević odlučio je da se vrati na književnu scenu, a za “povratak” je odabrao rodni Nikšić i njegovu Književnu zajednicu (KZ) “Vladimir Mijušković” koja je i organizovala Pavićevićevo autorsko veče. Pavićević, koji je više prepoznat kao kantautor, objavio je sedam knjiga poezije i po jednu monodramu i knjigu aforizama, a dobitnik je i nagrade “Zaloga” koju dodjeljuje KZ “Vladimir Mijušković”.

Sekretar KZ „Vladimir Mijušković“, Jovan Drašković podsjetio da je Marinko Pavićević član Zajednice od 1985. godine.

„Marinko Pavićević već skoro pola vijeka druguje i drumuje sa gitarom, olovkom i četkicom, spajajući u neraskidivu vezu muziku, poeziju i slikarstvo, spajajući prije svega ljude i gradove, šireći svoj stvaralački krug, u čijem se epicentru nalazi on, kao umjetnik. Svojom pjesmom je još davno prvo zagrlio Crnu Goru, svaki njen grad, posvetio veliki broj pjesama crnogorskim gradovima i Crnoj Gori, njenim znamenitim ljudima i njegovim prijateljima, odbolovao pa napisao desetak knjiga poezije za odrasle, monodramu 'Gorčine Gorčinove', knjigu aforizama i knjige poezije za djecu“, kazao je Drašković.

Istakao je da Pavićevićevo djelo nije dovoljno osvijetljeno od strane književne kritike, niti je dovoljno predstavljeno čitalačkoj publici, čime dijeli sudbinu još nekih savremenih autora iz Crne Gore.

„Da li je u pitanju lijenost autora, usnulost kritičara ili ovo otrovno vrijeme u kojem smo se našli-ne znam. U svakom slučaju, ono što je napisao ostaće kao trajno kulturno dobro i za generacije koje dolaze, jer sam ubijeđen da će knjiga preživjeti“, kazao je Drašković.

U poeziji Pavićevića, prema riječima Draškovića, je zastupljena osobena leksika – oživio je mnogo zaboravljenih riječi našeg jezika.

„Dao je prostora onim riječima i izrazima koji se ne koriste toliko u poeziji, što opet daje dodatnu snagu i izražajnost pjesmama, i naravno vrijednost. Sa jezičkog aspekta značajno je, a time i za kulturu našeg naroda, jer ovakve knjige su svojevrsne jezičke skrinje“, zaključio je Drašković uz želju da Pavićević čitaoce uskoro obraduje novom knjigom i pjesmom uz gitaru.

Prema riječima pjesnika Gorana Popovića, kao svaki veliki i darovit pjesnik tako je Pavićević prošao putem svog pjesničkog zrenja.

„Nakon njegove treće i četvrte knjige poezije, 'Svetac bez oreola' i 'Pečat pravednika', ne umanjujući ni malo njegova prva pjesnička ostvarenja u kojima je ispoljio svo umijeće i pjesnički talenat i dar, Marinko Pavićević se upravo ovim knjigama izdvojio i svrstao u plejadu boljih crnogorskih pjesnika. 'Kruna od kamena' i ostale njegove knjige samo su potvrdile da se radi o pjesniku čija poezija nije samo puki obrazac i šablon, već i metafizika. U knjigama 'Okušenik', 'Gorčine Gorčinove' i 'Crnogorski oreol', Pavićević je ne samo dostigao pjesničke vrijednosti Vita Nikolića i Lesa Ivanovića, već se u njima najviše približio Njegošu i njegovoj promisli“, istakao je Popović dodajući da je pisanje soneta i sonetnih vijenaca privilegija najboljih pjesnika.

Pjesničke inspiracije Marinka Pavićevića, prema riječima Popovića, nijesu vezane samo za domovinu, za svoj etnički kod i otadžbinski prag, za ljubav i život, već je, „kao što to rade mnogi veliki pjesnici otvorio svoj prozor djetinjstva gdje staniju čiste duše što zablude mnoge ruše“.

„Knjiga poezije za djecu pod nazivom 'Prozor djetinjstva' , a koja je tako pjevljiva i prilagodljiva notama, još jedna je potvrda da je pjesnik pretražio sebe i uzduž i poprijeko,uronio i zavirio u svaki kut svoga života, ostavljajući nam vječne verse za dugo narodno pamćenje i vjerovanje da će nas samo kultura i ljubav izvesti na pravi put“, poručio je Popović.

Smatra da književno stvaralaštvo Marinka Pavićevića zaslužuje dublju analizu, kao i „temeljnu i studioznu opservaciju onih koji će na njegovom književnom stvaralaštvu izgraditi svoj naučni rad“.

Novinar i publicista Dragan Mitov Đurović bio je spriječen da prisustvuje večeri, pa je njegovo obraćanje pročitao glumac Miro Nikolić. Đurović je istakao da je Pavićević po rođenju pjesnik, a po trajanju i življenju kantautor.

„Đe je korota i suša, tu je hrabrost, humanost, pravednost, tu je sloboda i vazda slobodna Crna Gora. Tu je pjesma koja slobodu slavi, pjesma koja ljepotom zrači, tu je pjesnik sa gitarom koji pola vijeka putuje i pjeva, ostavlja trag za novo vrijeme, sija kao sunčeva zraka i stihom i muzikom. Mnogi pjesme pišu, samo rijetki pjesmu žive. Mnogi udaraju u žice gitare, samo zvijezdom odabrani sa gitarom putuju. Poseban, osoben, neponovljiv, odvažan, hrabar, ljudina velike duše. To je Marinko Jovanov“, zapisao je Đurović.

Kako je istakao, Pavićević, koji je „zlatna grana nikšićkog i crnogorskog pjesničkog vijenca“, stihovima nadahnjuje djetinjstvo najmlađih, a sa starijima ima neku tajnu vezu, tuguje i putuje.

Pavićević se zahvalio organizatorima njegove autorske večeri, učesnicima, kao i publici koju je darivao knjigama.

„Nikada nijesam tražio sebe u umjetnosti, već umjetnost u sebi“, poručio je Pavićević i najavio i povratak na muzičku scenu.

( Svetlana Mandić )