Dilema Italijanki: posao ili beba?

Elena ima sedmomjesečnu bebu i uskoro planira da da otkaz, jer ne može da prevaziđe poteškoće u kombinovanju posla i porodice u Italiji, gdje su i zaposlenost žena i stopa nataliteta među najnižima u Evropskoj uniji.

Uključivanje što većeg broja žena u radnu snagu je imperativ za centralnu banku, koja smatra da je promjena potrebna kako bi se obezbijedio dugoročni ekonomski rast i osigurala održivost duga Italije od 2,3 milijarde eura.

Rješavanje problema rodne neravnopravnosti, teme za koju je Klaudija Goldin nedavno dobila Nobelovu nagradu za ekonomiju, takođe bi moglo ublažiti posljedice demografske krize koja prijeti penzionom sistemu, kazalo je za Rojters pet ekonomista, uključujući bivšeg glavnog statističara Italije. Istraživanja pokazuju da je veća vjerovatnoća da će žene u bogatijim zemljama odlučiti da imaju djecu ako su zaposlene.

Đorđa Meloni, prva premijerka u Italiji, rekla je da su žene “neiskorišćeni resurs” koji smanjuje potrebu za imigrantskom radnom snagom.

“Italija je zaista vrlo zanimljiv slučaj, jer je učešće žena izuzetno nisko, a i stopa fertiliteta je zabrinjavajuća”, rekla je Klaudija Oliveti, profesorka ekonomije na Dartmut koledžu.

Govoreći pod uslovom da ostane anonimna jer još nije dala otkaz, Elena je rekla da nije mogla da dobije mjesto u lokalnom vrtiću za svoju bebu, niti može da priušti dadilju na puno radno vrijeme.

Njen poslodavac u malom preduzeću odbio je zahtjev za fleksibilnim radnim vremenom, uključujući neke zakonski propisane.

Prema vladinom izvještaju iz 2021. godine, gotovo jedna od pet Italijanki mlađih od 50 godina napustila je posao nakon što je rodila prvo dijete. Više od polovine je reklo da je nemoguće kombinovati posao i brigu o djetetu. Njih 29 odsto je, međutim, reklo da su otpuštene ili da im ugovor nije obnovljen, pokazali su podaci istraživanja.

Enca Guco se vratila sa drugog porodiljskog odsustva u oktobru 2011, kada je dobila obavještenje o otkazu. Našla je drugi posao i tužila je bivšeg poslodavca, motivisana, kako je rekla, željom za pravdom. Dobila je slučaj.

“Odgajam dvije ćerke. I one će jednog dana postati majke. Morala sam to učiniti za njih. Ne možete imati djecu i biti prisiljeni da ostanete kod kuće”, rekla je Guco (50).

U Italiji je stopa zaposlenosti žena u drugom tromjesečju dostigla rekordnih 52,6 odsto, saopštila je nacionalna kancelarija za statistiku ISTAT, ali je i dalje najniža u Evropskoj uniji, 14 procentnih poena ispod prosjeka bloka. Banka Italije procjenjuje da će premoštavanje tog jaza povećati i radnu snagu i BDP za oko 10 odsto.

U međuvremenu, očekuje se da će se broj rođenih dodatno smanjiti u odnosu na rekordno nisku brojku iz 2022. od 392.600, prema riječima akademika i bivšeg predsjednika ISTAT-a Đankarla Blanđarda.

Trenutni trendovi uključuju pad od otprilike sedam miliona radno sposobnih Italijana do 2042. godine, rekao je. Samo bi to dovelo do gubitka BDP-a od 339 milijardi eura, rekao je Blanđardo za Rojters. Na penzije već ide više od 15 odsto BDP-a, a vlada očekuje da će potrošnja dostići 17 odsto proizvodnje 2042. godine. “S trenutnom stopom nataliteta naš penzioni sistem ne može biti održiv”, upozorio je prošle sedmice ministar ekonomije Đankarlo Đorđeti.

Kriza nataliteta i zapošljavanje žena nalaze se među prioritetima Melonijeve, koja je i sama zaposlena majka. Tokom kampanje, njena koalicija je obećala da će smanjiti jaz između Italije i drugih zemalja EU tako što će udvostručiti potrošnju na porodice i djecu sa 2,2 odsto BDP-a, što su dodatnih 22 milijarde eura.

Ali sa italijanskim dugovima koji su sada najveći u posljednjih 11 godina nakon što je Rim podigao cilj deficita za 2024. godinu, država nema dovoljno novca.

Vlada je saopštila da će uložiti i sredstva EU za oporavak od koronavirusa kako bi se povećao broj mjesta u vrtićima i predškolskim ustanovama. Italija troši oko 0,1 odsto BDP-a na usluge brige o djeci do 2 godine, u poređenju sa 0,6 odsto u Francuskoj i 0,8 odsto u Danskoj, prema podacima OECD-a.

Uspjeh Španije

Vlada Melonijeve bi mogla nešto naučiti od Španije, čija je stopa aktivnosti žena bila niža od italijanske u ranim 90-im, a sada je iznad prosjeka EU.

“Španija je postigla nevjerovatne rezultate, najprije sa poreskom politikom koja je uklonila ono što žene, koje obično zarađuju manje od muškaraca, odvraća od posla, a onda je investirano u brigu o djeci: to je zaista napravilo veliku razliku”, rekla je Oliveti.

Jedna jednostavna promjena mogla bi biti uklanjanje poreskih olakšica koje mogu odvratiti ljude s niskim platama, obično žene, od posla. To uključuje naknadu za nezaposlenost za roditelje koji daju otkaz prije nego što im beba napuni godinu dana, koju je 2021. prihvatilo 37.662 majki, što je porast od 47 odsto u odnosu na 2015. godinu kada je mjera uvedena.

“Trenutno italijanski poreski i socijalni sistemi ne pružaju nikakve podsticaje ženama, a posebno majkama, kako bi radile”, rekla je Paola Profeta, profesorica ekonomije na milanskom Fakultetu Bokoni i direktorica AXA istraživačke laboratorije za rodnu ravnopravnost.

Ministarstvo finansija je najavilo da će podržati domaćinstva sa više od dvoje djece, što je samo 10 odsto od ukupnog broja porodica, prema ISTAT-u. Neki političari su rekli da bi se mogla poboljšati poreska šema koju najviše koriste domaćinstva sa jednim zaposlenim članom porodice, koji je obično muškarac, što bi potencijalno dodatno odvratilo žene od zaposlenja.

Katarina Nejs, glavna evropska ekonomistkinja u PGIM Fixed Income, izračunala je da bi povećanje učešća žena do nivoa EU do 2030. godine povećalo broj zaposlenih za 300.000.

“Povećanje učešća žena dovelo bi do porasta radne snage u Italiji tokom sljedeće decenije”, navela je u analizi.

“Izazov nije u samoj demografskoj promjeni, već u političkom odgovoru na nju. Međutim, u nedostatku napretka politike, izgledi su mnogo mračniji”.

Prevod: M.E.

( “Rojters” )