Sječa ministara u Kini: Šta su zgriješili?
Poslije samo par mjeseci smijenjeni su kineski ministri spoljnih poslova i odbrane. Ne zna se gdje su. Ali je sigurno da su razljutili predsjednika Sija Đinpinga.
Ko visoko leti, nisko pada. U martu ove godine su njih dvojica polagali zakletvu kao novi članovi Državnog savjeta, što je zapravo kineska Vlada. Ćin Gang i Li Šangfu su maltene stajali jedan do drugog na crvenom tepihu.
Do tih visina su stigli pod patronatom šefa države Sija Đinpinga – bez njegovog blagoslova, niko ne postaje ministar.
Ali do danas su obojica ražalovani, poslije svega par mjeseci na dužnosti.
Kineska državna televizija je krajem juna prikazala posljednji javni nastup tadašnjeg kineskog šefa diplomatije Ćina. Otprilike mjeseca dana kasnije na toj dužnosti ga je zamijenio njegov prethodnik Van Ji. Ćin se i dalje ne pojavljuje u javnosti.
Krajem avgusta je Li na forumu za saradnju između Kine i Afrike održao posljednji govor na dužnosti ministra odbrane. Nakon tog nastupa i on se gubi iz javnosti.
„Sječa“ ministara
Prošle sedmice, na sjednici Stalnog odbora Narodnog kongresa, stigla je i zvanična potvrda da su ova dvojica smijenjeni.
Ali to nije bilo sve: na istoj sjednici je blagoslovljena promjena još dvojica ministara, onaj zadužen za finansije kao i onaj za nauku i tehnologiju.
„To je postupak bez presedana“, kaže Bjern Alperman, profesor sa Univerziteta u Vircburgu koji godinama istražuje politički sistem Kine.
„Još uvijek ne možemo reći da li je to bilo sve, ili će možda uslijediti još neke smjene“, kaže on za DW.
Zagonetan je prije svega nestanaka ministara spoljnih poslova i odbrane. „Radilo se o ključnim ljudima koji su podržavali Sija Đinpinga, na čelu najvažnijih resora, ljudi koji su zapravo tek u martu preuzeli funkcije“, kaže Alperman.
Znak slabosti? Demonstracija moći?
Situacija bi moglo da se interpretira dvojako, dodaje ovaj stručnjak: „Na jednoj strani kao demonstracija moći, kao znak da niko ne može zaustaviti Sija, pa čak ni najbliži saradnici. Ali na drugoj strani to se može protumačiti i kao znak slabosti, kao znak da je krahirala njegova kadrovska strategija.“
Nil Tomas iz političkog instituta „Društvo za Aziju“ u Vašingtonu slično gleda na razvoj u Pekingu, ali dodaje da svemu tome ipak ne treba pridavati previše pažnje.
Za aktuelnu situaciju kaže da je ona neugodna za Sija, ali da to nije ništa što bi moglo ozbiljnije ugroziti njegovu poziciju.
„On je drugim ljudima u rukovodstvu pokazivao da mu je lojalnost jako važna, odnosno da je spreman da kazni ljude, pa i one koje je sam izabrao“, kaže Tomas.
„To i drugim ljudima sugeriše da je jako važno biti u njegovoj milosti, jer se u suprotnom mogu očekivati nevolje.“ Smene bi Siju mogle pomoći da disciplinuje druge bitne ljude u Komunističkoj partiji, smatra Tomas.
Gde su Li i Ćin?
U Kini se i ranije dešavalo da osobe iz javnog života jednostavno nestanu na neko vrijeme, a da potom zvanično budu optuženi za korupciju. Postoje brojne špekulacije o tome gdje se trenutno nalaze bivši ministri Ćin i Li.
Što se tiče Ćina, i napisi u američkim medijima sugerišu da je u vrijeme dok je bio ambasador u SAD imao vanbračnu aferu iz koje ima dijete. Prema pisanju Vol strit žurnala, u Kini se vodi partijska istraga o tome koliko ovo može da ugrozi nacionalnu bezbjednost Kine.
Kod Lija je razlog nestanka navodno korupcija. Nil Tomas o tome kaže: „Li Šangfu je, kako se pretpostavlja, bio umiješan u veći korupcionaški skandal povezan s nabavkom atomskih raketa Narodnooslobodilačke armije.“
„To bi, ako je istina, Sija naravno jako razljutilo, jer je on zaista pokušao da smanji korupciju u redovima vojske, te se fokusirao na poboljšanje kineskih nuklearnih sposobnosti s ciljem zastrašivanja“, dodaje ovaj stručnjak.
Ali, nema garancija da će se ikad saznati istina. Šef partije i države Si Đinping je prethodnih godina postao najmoćniji lider Kine još od osnivača republike Maa Cedunga. U današnjoj Kini su politička zbivanja sve češće zakulisna i nedokučiva za javnost.
Pitanje je i šta će biti sa smijenjenim ministrima. „Vjerovatno za početak nekoliko mjeseci ništa nećemo čuti o njima“, kaže Bjern Alperman.
„Onda će jednoga dana biti objavljeno da su isključeni iz Komunističke partije i predani pravosudnim vlastima.“
( Deutsche Welle )