Ukrajina je podijelila svijet, Gaza ga cijepa

U jednom kratkom trenutku, generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš dozvolio je sebi gest kakav obično ne pravi u tom zdanju. Pogledao je u izraelskog ministra vanjskih poslova Elija Koena nakon njegovog govora pred Savjetom bezbjednosti UN i odmahnuo glavom. Bio je to mali gest, ali je puno rekao o situaciji u kojoj se trenutno nalazi svijet.

Gutereš je otvorio sastanak Savjeta bezbjednosti oštrom osudom terorističkih napada “bez presedana” koje je počinio Hamas 7. oktobra. Ali, zatim je kazao: “Takođe je važno prepoznati da se napadi Hamasa nijesu dogodili u vakuumu”. Palestinski narod, rekao je on, 56 godina se suočava sa “zaglušujućom okupacijom”. To ne opravdava užasni napad koji je počinio Hamas, kazao je Gutereš, niti “ti zapanjujući napadi opravdavaju kolektivno kažnjavanje palestinskog naroda”. Čak i rat ima pravila, kazao je on.

Izraelski šef diplomatije Koen je žestoko napao Ujedinjene nacije nakon govora Gutereša. “Recite mi kakav je adekvatan odgovor na ubijanje beba, silovanje žena i njihovo spaljivanje, za otkidanje glave djetetu?”, zahtijevao je u govoru. “Gospodine generalni sekretaru, u kojem svijetu vi živite?”

On je doveo u pitanje svrhu UN, uporno upirući prstom u generalnog sekretara. Ako sve nacije ne stoje uz osnovne vrijednosti humanosti kao što je opisano u Povelji UN, kazao je on, “ovo će biti najmračniji sat Ujedinjenih nacija - za vrijeme vašeg mandata, gospodine sekretaru - i ovo mjesto neće imato moralno opravdanje da postoji”. Kasnije, on je otkazao planirani sastanak sa Guterešom i izraelskim ambasadorom u UN Giladom Menašeom Erdanom, i pozvao generalnog sekretara da podnese ostavku.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu, makar neko vrijeme je izgledalo kao da se velika većina članica UN u Generalnoj skupštini slaže oko jedne od najvećih kriza u svijetu. U Savjetu bezbjednosti prošlog četvrtka, međutim, nije bilo ni naznaka niti čak iluzije dogovora.

Umjesto toga, svjetske podjele su se pokazale u punom svjetlu, ovog puta podstaknute sukobom na Bliskom istoku koji, kao što je kazao Gutereš, “dijeli društva” i prijeti da “prekipi” širom cijelog regiona.

Pojedini od govornika u utorak, poput libijskog predstavnika, počeli su pozivanjem “milostivog” boga, da bi onda izbjegli da pomenu izraelske žrtve Hamasa. Drugi, među kojima su mnogi zapadni ministri i ambasadori, bili su očigledno u dilemi koju patnju treba prvo pomenuti kako bi izbjegli da ih sumnjiče za ignorisanje patnje druge strane.

Ruska agresija na Ukrajinu koja je počela u februaru 2022. duboko je podijelila svijet nakon prvih ranih nedjelja jedinstva. Međutim u poređenju sa globalnom situacijom nakon napada Hamasa, te rane pukotine djeluju relativno jasne i razumljive. Grubo govoreći, one idu duž podjela Zapada i Globalnog juga, između bogatih industrijskih država i svijeta u razvoju.

Ta podjela je slična i danas, ali je samo jedna od mnogih linija procjepa kroz države, regione, vlade, populacije i generacije. Te linije procjepa su mnogo dublje i kompleksnije.

U Njemačkoj, koja nosi “istorijsku odgovornost za najgori zamislivi zločin” kao što je to kazala šefica diplomatije Analena Berbok u svom govoru u UN podsjećajući na holokaust, jedna loše sročena rečenica može podijeliti porodice i okončati prijateljstva. Sa druge strane, isto važi u mnogim zemljama muslimanskog svijeta. U društvima i državama koje su dalje od ovog konflikta, debata se može odvijati drugačije. Ali, i tamo, ona je sve više toksična - od jugoistočne Azije do Latinske Amerike, od SAD do Evrope.

Kakve su posljedice ove ekstremne polarizacije? Kakve su posljedice za mogući prekid vatre, primirje ili, koliko god to sad zvučalo nemoguće, za političko rješenje bliskoistočnog konflikta? Kakve su šire posljedice za svjetski poredak koji, nakon 11. septembra 2001, finansijske krize 2008, pandemije koronavirusa i ruske invazije na Ukrajinu, očigledno propada?

“Očigledni dupli standardi”

Politički i geografski, arapski susjedi Izraela najviše pogođeni u ratu su Liban, Egipat koji dijele granicu sa Pojasom Gaze, i Jordan, gdje žive stotine hiljada palestinskih izbjeglica i njihovih potomaka.

Izrael ima mirovni sporazum sa Egiptom, od 1979. godine a Jordan od 1994. kada su sporazume potpisali hrabri državnici iz obje zemlje. Njihovi manje hrabri nasljednici se sada suočavaju sa mogućnošću da se njihovo javno mnjenje okrene protiv njih.

To je možda jedan od razloga zašto je egipatski predsjednik Abdel Fatah el-Sisi održao “mirovni samit” prošle nedjelje na koji Izrael nije bio pozvan - i gdje je jordanski kralj Abdulah II kazao: “poruka arapskom svijetu je jasna i glasna: palestinski životi vrijede manje od izraelskih”. Njegova supruga kraljica Ranija, koja potiče iz palestinske porodice, žalila se na CNN-u na “očigledne dvostruke standarde”.

Decenijama, arapski vladari su koristili nezadovoljstvo zbog palestinskog konflikta kako bi skrenuli pažnju sa sopstvenih propusta - nekada toliko očigledno da su mnogi ljudi u regionu čak ignorisali pozive na poluzvanične demonstracije solidarnosti. Sada, međutim, desetine hiljada ljudi izlaze na ulice od Tunisa do Iraka kako bi demonstrirali u ime Palestinaca, čak i bez zvaničnih poziva.

Bijes u zanemarenim državama Globalnog juga na oštru reakciju zapada kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu uglavnom je dolazio od njihovih vlada. Ali sada, narod je taj koji izražava ljutnju zbog bombardovanja Gaze.

To je opasan razvoj događaja, takođe za vlade u zemljama kao što su Bahrain i Maroko. Pored Ujedinjenih Arapskih Emirata i Sudana, te zemlje su 2020. potpisale sporazume sa Izraelom, bez pregovaranja o smislenim ustupcima za Palestince. Čak je i Mohamed bin Salman, skoro apsolutni vladar Saudijske Arabije suspendovao napore svoje zemlje za normalizaciju odnosa sa Izraelom.

Zaista, on sada preko telefona o Gazi razgovara sa iranskim predsjednikom Ebrahimom Raisijem. Pored toga, tokom sastanka sa britanskim premijerom Rišijem Sunakom, on je osudio napade na civile u Gazi kao “gnusne” i upozorio na “opasne posljedice” ukoliko konflikt nastavi da eskalira.

Tenzije nijesu samo proizvod neriješenog palestinskog pitanja. “Arapski narod je nezadovoljan”, kazao je Hamad bin Jasim al Tani, bivši premijer Katara. Postoje brojne druge boljke koje treba riješiti uključujući inflaciju, glad i druge regionalne tenzije. To je složena mješavina i potrebno je “liderstvo”, kazao je Hamad bin Jasim, ali je istakao da trenutno ne vidi “kvalifikovano osoblje” niti u njegovom regionu “niti u Evropi ili Sjedinjenim Državama”.

Erdoganove zapaljive izjave

Bijes nije ograničen samo na arapski svijet. Političari u druguim uglavnom muslimanskim zemljama prepoznali su raspoloženje i rade sve što mogu da ga uzburkaju.

U Turskoj, gdje je vatrometom gađan izraelski konzulat u Istanbulu prošle nedjelje, predsjednik Redžep Tajip Erdogan je na partijskom sastanku prošle srijede kazao: “Hamas nije teroristička organizacija, već oslobodilačka grupa koja se bori da zaštiti svoju zemlju i svoj narod”. Turska se nudi kao “garant za palestinsku stranu”. Erdogan nije pojasnio što je time htio reći.

Niti je pomenuo izraelske civile koje je ubio Hamas. On je zapravo nacrtao jasnu liniju podjele između njegove zemlje i Zapada. “Izrael, Zapad ti puno duguje. Ali Turska ti ne duguje ništa”, kazao je on, govoreći o holokaustu, krivici koju Erdogan ne pripisuje isključivo Njemcima, već cijelom Zapadu.

Erdogan se nikada nije ustezao od kontakata sa Hamasom. On se sreo sa liderom politibiroa grupe Ismailom Hanijom u julu zajedno sa palestinskim predsjednikom Mahmudom Abasom. Turski predsjednik nije prezao ni od zapaljivih izjava o Izraelu, kojeg je jednom nazvao “terorističkom državom”.

Takvi komentari nijesu čak ni najradikalniji na turskoj političkoj sceni. Od posljednjih izbora, partija Huda par, kurdska verzija Hezbolaha, ima predstavnike u parlamentu. Oni kada govore o Izraelu govore o “cionističkom režimu” sa kojim ostatak svijeta treba da prekine odnose.

Čak i ljevičarska Laburistička partija, koja nije poznata po islamističkim tendencijama, komentarisala je napad Hamasa 7. oktobra rekavši: “Znamo da cionisti više vole rat, a ne mir”.

Ljutnja Globalnog juga

Bijes zbog reakcije Izraela takođe je stigao i udaljene regione. Hiljade ljudi su izašle na ulice Džakarte u Indoneziji u znak podrške Palestincima. Poput Pakistana, Bangladeša, Maldiva, Bruneja i Malezije ni Indonezija nema diplomatske odnose sa Izraelom.

Predsjednik Joko Vidodo je pozvao na okončanje nasilja na Bliskom istoku i krivicu usmjerio na Izrael: “Korijen uzroka konflikta, a to je okupacija palestinske zemlje od strane Izraela, mora biti riješen odmah u skladu sa parametrima dogovorenim u UN”, kazao je on.

U Kuala Lumpuru prošle nedjelje, premijer Anvar Ibrahim je izašao na scenu noseći palestinsku maramu. Hiljade ljudi su slušale obraćanje ovog 76-godišnjaka koje je trajalo 20 minuta. On je protivnapad Izraela na Gazu nazvao “vrhuncem varvarstva u ovom svijetu”. “Malezija je neustrašiva nezavisna zemlja. Mi odlučujemo što je ispravno. Mi razumijemo značenje slobode i mi smo uz Palestince u njihovoj borbi, juče, danas i sjutra. Ne prijetite Malezijcima”.

Nije da im je neko prijetio. Ali šta ako broj civilnih žrtava u Gazi i dalje bude rastao kao rezultat izraelske kopnene ofanzive i skoro bezuslovne podrške zapada? Onda, izgleda na osnovu poruke malezijskog premijera, zapad bi mogao izgubiti važnog partnera u regionu.

Moguće je da političari poput Anvara Ibrahima doprinose napetoj atmosferi u američkom Stejt dipertmentu, koju je u nedavnom članku opisao portal HuffPost. Prema tom članku, postoji rasprostranjeno nezadovoljstvo u Stejt dipartmentu da spoljnopolitički lideri ne obraćaju dovoljno pažnje na mišljenja koja odstupaju od ustaljene politike za Bliski istok.

Zapadna podrška Ukrajini i sankcije uvedene Rusiji nijesu se dopale mnogim vladama na Globalnom jugu - ali u slučaju Bliskog istoka, reakciju su više emotivne i prelile su se na ulice, naročito muslimanskih država

Mnogi izvori citirani u članku su anonimni, ali je citiran i bivši zvaničnik Džoš Pol koji je prošle nedjelje dao ostavku. Hamasov napad na Izrael je “monstruoznost”, kazao je Pol. Međutim, nastavio je “u dubini duše vjerujem da će odgovor Izraela, uz američku podršku kako za reakciju tako i za status kvo okupacije, samo dovesti do dublje patnje i za izraelski i za palestinski narod”. Pol je kazao da je dobio veliku podršku za odluku da podnese ostavku.

Veto na rezoluciju

Kritike američke politike za Bliski istok dolaze i iz drugih djelova svijeta. Brazil, koji trenutno predsjedava Savjetom bezbjednosti UN, 18. oktobra je predstavio oprezno sročenu rezoluciju koja poziva na “humanitarnu pauzu” vojnih operacija kako bi se omogućila isporuka pomoći Pojasu Gaze. Rezolucija nije prošla zbog jednog veta, Vašington je tada tvrdio da rezolucija ne poštuje dovoljno pravo Izraela da se brani.

“Ako zapadne države žele da ubijede ostatak svijeta da vjeruju u ono što pričaju o vrijednostima, ljudskim pravima i međunarodnim zakonima o oružanim konfliktima, univerzalne principe koje sa pravom primjenjuju za ruske zločine u Ukrajini i zločine Hamasa u Izraelu moraju primijeniti na brutalno izraelsko zanemarivanje civilnih života u Gazi”, navodi se u saopštenju organizacije Hjuman rajts voč. Ako to ne učine, dovode u rizik diplomatski uspjeh koji je postignut sa državama Globalnog juga nakon ruske invazije na Ukrajinu, kazao je jedan diplomata iz G-7 za “Fajnenšl tajms”.

“Zaboravite na pravila, zaboravite na svjetski poredak. Više nas neće slušati”.

Nove linije globalne podjele oko sukoba na Bliskom istoku ne idu paralelno sa onima koje je izazvao rat u Ukrajini. Zapadna podrška Ukrajini i sankcije uvedene Rusiji nijesu se dopale mnogim vladama na Globalnom jugu - ali u slučaju Bliskog istoka, reakciju su više emotivne i prelile su se na ulice, naročito muslimanskih država.

Istovremeno, indijska vlada koja je bila među kritičarima Zapada nakon ruske invazije na Ukrajinu sada je svom snagom podržala Izrael.

“Čin čistog terorizma”

Mnoge u državama u razvoju iznervirale su i nedavne izjave predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, koja je tokom posjete Izraelu bezrezervno podržala tu zemlju. Prije tačno godinu, Fon der Lajenova je ruske napade na civilnu infrastrukturu u Ukrajini nazvala ratnim zločinima. “Onemogućiti muškarcima, ženama, djeci pristup vodi, struji i grijanju uoči zime - to je čin čistog terorizma”, kazala je ona.

Poruka koja sada stiže iz Brisela jeste da Ukrajinci imaju ljudskost koja nedostaje Palestincima. To je nemoguće progutati - ne samo liderima, već i javnosti u većini postkolonijalnog svijeta.

Ruski napad na Ukrajinu suočio je Zapad sa novom realnošću - samouvjerenim Globalnim jugom. Evropljani, kazao je indijski šef diplomatije Subrahmanjam Džaišankar, suočeni su sa potrebom da odbace ideju da su “evropski problemi svjetski problemi, ali da svjetski problemi nijesu problemi Evrope”.

Izgleda da rat u Gazi sada vlade na Globalnom jugu suočava sa jednom novom realnošću. Tamo gdje su prije imali moralnu nadmoć u odnosu na elite sa sjevera, sada su pod pritiskom sopstvenog stanovništva, naročito u državama arapskog svijeta.

Nijedna strana sada ne može tvrditi da je moralno u pravu. To prosto nije moguće kada ste suočeni sa preko 1400 Izraelaca koje je pobio Hamas i preko 9000 Palestinaca koje su, kako tvrdi Hamas, stradale prošle nedjelje. “Licimjerje je prilično ravnomjerno raspoređeno između istoka i zapada”, kazao je brazilski politikolog Matijas Spektor. To se vjerovatno odnosi i na empatiju i simpatije, kazao je on.

Ruska agresija na Ukrajinu koja je počela u februaru 2022. duboko je podijelila svijet nakon prvih ranih nedjelja jedinstva. Međutim, u poređenju sa globalnom situacijom nakon napada Hamasa, te rane pukotine djeluju relativno jasne i razumljive

Razdor koji prožima svijet takođe se ogleda u tome koja strana naglašava koji dio trenutne stvarnosti. Dok pristalice Izraela stavljaju akcenat na brutalne terorističke napade koje je Hamas izveo 7. oktobra i na pravo Izraela da se brani, pristalice Palestinaca više žele da govore o trajnoj izraelskoj okupaciji palestinske teritorije i događajima koji su doveli do ovog najnovijeg nasilja.

Pronalaženje uravnoteženog stava koji odražava oba aspekta stvarnosti je sve teže, kako je Gutereš pokazao. Jug sada na Zapad, koji je nekada igrao ulogu posrednika u ovom sukobu, više nego ikada gleda kao na stranu u nasilju.

Ekser na kovčegu

Politikolog Sultan Barakat sa Doha instituta u Kataru smatra da je rat u Gazi “posljednji ekser na kovčegu” svjetskog poretka kojim dominira Zapad a koji je uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata. Od bivše Jugoslavije do Avganistana, Iraka, Libana, Libije, Sudana, Sirije i Jemena, ovaj svjetski poredak je, prema njegovim riječima, za sobom ostavio smrt i razaranje. Uz par izuzetaka nijedna od tih zemalja nije mjesto mira i prosperiteta a konflikti su ostali uglavnom neriješeni, kazao je on.

Tu možda ima istine. Ali ko to promoviše drugačiji, bolji svjetski poredak? Ko ima kredibilnu viziju kako se može okončati rat na Bliskom istoku. Rusija, koja nastvalja da vodi nezakonitu agresiju u Ukrajini? Kina, koja je zauzela neutralan stav u ratu u Ukrajini i Gazi, ali koja u realnosti nudi podršku i Rusiji i Iranu, dok uskraćuje muslimanske Ujgure za njihova ljudska prava?

Ili arapske i muslimanske zemlje koje, skoro bez izuzetka, nijesu ništa rekle povodom zločina Pekinga i koje bi više voljele da potpuno zaborave na palestinsko pitanje?

Bivši finski premijer Aleksandar Stab, koji sada predaje u Firenci i kandiduje se za predsjednika u januaru, aktuelni konflikt na Bliskom istoku i solidarnost Globalnog juga sa Palestincima vidi kao dio “veće geopolitičke borbe za moć”. Povlačenje SAD sa Bliskog istoka je, prema njegovim riječima, rezultiralo regionalnim vakuumom moći koji žele da ispune države poput Irana i islamističke grupe.

“To se dešava kada globalni policajac napusti scenu”, kazao je Stab.

Zapad na sadašnju situaciju može reagovati samo skromnošću, kazao je. “Mora sprovoditi koherentniju i dostojanstveniju spoljnu politiku ukoliko želi naklonost u novom svjetskom porektu”. Države Zapada iskusile su eru mira i prosperiteta koja je uskraćena Bliskom istoku i Globalnom jugu, istakao je.

U sadašnjoj krizi, reakcija Izraela na teroristički napad je odlučujuća, vjeruje Stab. “Bilo bi pametno da se Izrael uzdrži od oštrog odgovora i pokuša da postigne prekid vatre”, kazao je Stab. “Izrael treba da snažno odgovori na terorizam, ali i da izbjegava smrt nedužnih civila”.

Skromnost, dostojanstvo, razboritost. To su riječi koje takođe mogu biti dio Povelje UN. Taj dokument je stupio na snagu prije skoro tačno 78 godina. U jednom potpuno drugačijem svijetu.

Prevod: N. Bogetić

( “Špigl” )