Jana i njena majka su bile teško ranjene u ruskom napadu: Vratile se kući u Lavov nakon liječenja u SAD
Porodica Stepanenko je živjela u naselju Njujork u Donjecku u Ukrajini kada je Rusija napala. 8. aprila 2022. bile su na željezničkoj stanici Kramatorsk i čekale evakuaciju, kada je stanicu pogodio ruski projektil, koji je usmrtio 52 odrasle osobe i sedmoro djece
Dok se rat u Ukrajini nastavlja, neki teško ranjeni Ukrajinci koji su dobili medicinsku pomoć u inostranstvu, vraćaju se kući. Jana Stepanenko i njena majka su se vratile u Lavov poslije godinu dana liječenja i rehabilitacije u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).
12-godišnja Jana Stepanenko radi domaće zadatke u Lavovu, u Ukrajini. Raspored časova je poznata rutina: algebra, geometrija, pa svjetska književnost. To je dobrodošla promjena u odnosu na prošlu godinu, koja je bila puna briga i previranja, a zatim olakšanja.
Jana, koja je izgubila oba stopala u ruskom raketnom napadu, otišla je u SAD, gde joj je jedna klinika omogućila da ponovo hoda.
“Prvo se držala za kolica, onda je koristila štap, i na kraju je povratila ravnotežu i počela da hoda samostalno. Postepeno je naučila", priča Janina majka, Natalija.
"Bila sam nervozna jer sam ležala tokom većeg dijela prošle godine. Bilo mi je teško i da sjedim. Jednog dana sam razgovarala sa Piterom, i on mi je rekao da ću moći da ustanem i čak hodam, samostalno", kaže Jana.
Ona misli na Pitera Herša, koji vodi kliniku za ortopedsku protetiku u San Dijegu, u Kaliforniji. Piter i njegov tim su takođe radili sa Janinom majkom, Natalijom Stepanenko, koja je izgubila lijevu nogu. Zajedno su ponovo naučile da hodaju.
"Kada ste u invalidskim kolicima više od tri mjeseca i konačno ustanete, sjećate se trenutaka kada ste hodali na obje noge, kako je sve bilo jednostavno. A sada si kao malo dijete, činiš prve korake. Bilo je veoma teško", rekla je Natalija.
Porodica Stepanenko je živjela u naselju Njujork u Donjecku u Ukrajini kada je Rusija napala. 8. aprila 2022. bile su na željezničkoj stanici Kramatorsk i čekale evakuaciju, kada je stanicu pogodio ruski projektil, koji je usmrtio 52 odrasle osobe i sedmoro djece. Fotografija Jane, koju je snimio španski fotograf Emilio Morenati, postala je definicija rata.
"Doktor Dmitro me nosi u naručju. To je bilo nakon što mi je promijenio zavoje na nogama", kaže djevojčica.
Tokom liječenja i rehabilitacije u SAD, Stepanenkovi su živeli u Ensinitasu, predgrađu San Dijega. Tu je Jana ponovo naučila da vozi bicikl.
"Kada je Jana prvi put sjela na bicikl, bila sam tako ponosna na nju. Nije odustala, znala je da može. Veoma je jaka", kazala je njena majka Natalija.
"Piter mi je napravio specijalne proteze za trčanje u Americi. Sada hodam i čak malo trčim", ispričala je za Glas Amerike Jana.
Poslije povratka u Ukrajinu, Jana Stepanenko je završila simboličnu trku na 70 metara u okviru humanitarnog polumaratona u Lavovu. Postala je ambasadorka rehabilitacionog centra "Nesalomivi" i pomaže da se prikupi novac za kupovinu medicinske opreme. Otkako je rat počeo, lokalni ljekari su usavršili pedijatrijsku protetičku tehnologiju koja im je ranije bila nedostupna. A Jana je svijetli primjer da je rehabilitacija moguća.
( Glas Amerike, Ne.V. )