“Revolver” označio novu fazu muzičke ekspanzije

Nepisano pravilo svake dobre rokenrol pjesme jeste prisustvo grmljavine gitara. Iako su brojne velike rok legende dospjele u prvi plan muzičke industrije bez gitare na leđima, glavna karakteristika svih njihovih pjesama jeste ili svirka uživo ili heroji gitare koji slušaocima malo po malo pružaju pravi melem za uši. Iako su Bitlsi bili poznati kao jedni od najvećih inovatora u istoriji roka, čak su i oni znali kada treba da izbace gitare iz upotrebe.

Kad su prvi put zagazili u Hamburg i Liverpul, pomisao da se bilo koja pjesma Bitlsa može izvesti bez gitara bila je nezamisliva. Od trenutka kada je prvi put vidio izvođače poput Čaka Berija, Džon Lenon nije želio ništa drugo, osim da svira gitaru koja mu visi nisko oko struka, ostavljajući tako najbolji utisak o Beriju, Elvisu Prisliju ili Roju Orbisonu, zavisno od toga koju pjesmu je svirao.

Od prvog dana u studiju, bend je počeo da širi svoju instrumentalnu paletu uz pomoć producenta Džordža Martina. Budući da je radio na klasičnoj muzici, ali i sa komičarima, Martin je postao ključna figura u karijeri grupe, praveći aranžmane sa dodatnim solo dionicama koje će kasnije dopunjavati zvuk ostatka benda. Iako su gitare i dalje dominirale u prvoj polovini karijere benda, stvari su počele da se mijenjaju tokom rada na šestom studijskom albumu “Rubber Soul”.

Prvi put, bend je svoj studio napunio instrumentima, koristeći različite zvučne teksture koje su odgovarale tadašnjim pjesmama. Dok su još svirali na ulici, činilo se da nikoga nije bilo briga za to, što se pjesme poput “Norwegian Wood” i “In My Life” nisu mogle svirati uživo, umjesto toga fokusirali su se na proširenje svog talenta zadovoljavajući publiku koja nije željela ništa više, nego da vrišti na njih kad god bi svirali.

S obzirom na to da su htjeli da pristupe radu na sljedećem albumu sa istim ambicioznim poduhvatom, “Revolver” je označio sljedeću fazu muzičke ekspanzije grupe. S uravnoteženim pristupom pisanju pjesama, svaka pjesma na albumu bila je novi kreativni poduhvat, od psihodeličnog stila Lenonove pjesme “I’m Only Sleeping” do vatrenih fank bravura “Taxman” Džordža Harisona. Nakon druge ploče, Bitlsi su naučili kako da prenesu svoju poruku publici bez ikakve gitarske pratnje.

Dok je Pol Makartni bio poznat po tome što je koristio različite klavijature i orkestralne aranžmane za svoje balade, “Eleanor Rigby” bila je prva pjesma benda u kojoj niko od muzičara nije svirao nijedan instrument. Uprkos tome što je Makartni osmislio melodiju na gitari, svu instrumentaciju za ovaj album izradili su studijski muzičari pod vođstvom Martina.

Pjesma je o usamljenoj starici koja živi tako što kupi rižu u crkvi, a jedini članovi Bitlsa koji se pojavljuju su Lenon, Makartni i Harison, a Ringo Star je izostao jer bubnjevi nijesu bili potrebni. Iako je pjesma kasnije postala pravi preokret u istoriji benda, to je bila samo jedna od mnogih otkrića koje je “Revolver” imao.

Iako su pjesme poput “Love You To” imale zvuk gitare, to je zbog namjernog pogrešnog tumačenja tradicionalnih uloga gitare ili dopuštanja klaviru da odrađuje teške poslove na pjesmama poput “Good Day Sunshine” i “For No One”. Dok su Beatlesi još uvijek bili na vrhuncu onoga što će rok tek kasnije postati, njihova budućnost više nije bila povezana sa tradicionalnim rok instrumentima.

( Maja Eraković )