Nada Raičević u strahu čeka snijeg
Teško bolesna Bjelopoljka živi u zaseoku u šumi, u napukloj i oronuloj kućici, bez hrane, vode i struje. Tek od prije par mjeseci dobila je tuđu njegu od 72 eura, što nije dovoljno ni za ljekove.
Teško bolesnoj Nadi Raičević (60) iz bjelopoljskog sla Unevina, koja živi u zaseoku u šumi, u napukloj i oronuloj kućici od čatme, ovih dana ponovo joj je isključena struja.
U kući poduprtoj drvenim gredama koja prijeti da se sruši, bez kupatila, kuhinje, vode u kući, ona nema nema elementarnih uslova za život. Sve i nekako podnosi, jer, kako kaže, mora, ali strah od zvjerinja naročito noću je nepodnošljiv. Godinama bez ikakvih primanja, Nada Raičević tek od prije par mjeseci dobila tuđu njegu od 72 eura, što nije dovoljno ni za ljekove.
Kćerka, koju jedino ima, udata je u Srbiji.
Nada se kupa u banjici, a vanjski toalet od kuće je daleko oko 30 metara, što za nju predstavlja veliki problem, naročito noću. Najbliže komšije su daleko.
Oronuli zidovi čatmare, građeni od greda i zemlje, ispupčeni su na sredini, izgledaju kao da će svakog časa da se sruše na zemlju.
Surovi život Bjelopoljka je podnosila nekako, ali sada kada joj je i struja isključena, više ne može da izdrži.
“Struja je isključena zbog duga od 1.800 eura, koji se vodi na mog pokojnog brata, koji je davno preminuo”, kazala je ona.
Neumoljivi su su bili i predstavnici CEDIS-a, koji su joj objasnili da ne mogu ništa da učine.
Ispričala je da joj je struja prvi put isključena 2014. godine, ali da se tada nezakonito priključila i nastavila da plaća struju. Međutim, u više navrata nije imala sredstava ni za hljeb, pa joj struja više puta isključivana.
“Više puta sam pokušavala da objasnim da dug nije moj, ali bez uspjeha. Računi mi nisu bili veći od 10 eura, jer nemam ni frižider, odnosno više ne radi nego što radi, niti imam šporet, ali ni to nisam imala od čega da plaćam i sad se nakupio dug”.
Ranije se, zbog tog problema obraćala Centru za socijalni rad, odakle joj je rečeno da oni nemaju nikakve veze sa plaćanjem struje i da ne mogu da joj pomognu.
Nada je radila u “Jekonu”, do privatizacije, kada je ostala na Birou rada, odakle su je skinuli sa evidencije. Tako je zapala u tešku materijalnu situaciju. U tako lošim uslovima je godinama njegovala slijepu i nepokretnu majku, a u međuvremenu se i sama teško razboljela.
“Imam tumor i to nisam mogla da operišem zbog nemogućnosti i lošeg srca. Ovih dana samo morala da povadim sve zube i sada jedva da imam 40 kilograma”, priča ona.
Po tavanu čatmare stare skoro osam decenija, nanizane su šerpe, bakrači i lavori, kao i po sobi u kojoj spava, jer prokišnjava na sve strane.
Posljednjih mjeseci jedva je uspjela da kupi nešto mlijeka, kobasica i sira, a sada nema struje, tako da će i to propasti.
Posredstvom novinara “Vijesti” Nadi je više ljudi pomoglo da preživi do sada, ali njene probleme trajno niko ne može da riješi.
Svi koji žele da pomognu Nadi Raičević mogu to da učine uplatom novca kod Crnogorske komercijalne banke, na broj žiro-računa koji 510240596228502007.
( Jadranka Ćetković )