Brazilka poručuje „lavicama”: Vidimo se u Parizu 2024.

Devet mjeseci prije početka Olimpijskih igara, crnogorski sportisti i sportistkinje još se bore za odlazak u Pariz.

Jedna olimpijska viza prošle sedmice je, međutim, stigla u Crnu Goru - rukometašica Budućnost Bemaxa Adrijana Kardoso proslavila je plasman na Igre naredne godine. Brazilske rukometašice osvojile su Panameričke igre, a 33-godišnja desno krilo iz Fortaleze se u Podgoricu vratila kao učesnica Olimpijskih igara - trenutno, samo ona od svih sportista i sportistkinja u Crnoj Gori ima sportsku vizu za Pariz 2024.

“Srećna sam što sam prva, a nadam se da neću biti jedina. Vjerujem u rukometašice, nadam se da će i drugi sportisti iz Crne Gore doći do Pariza. Želim im svu sreću”, kaže Kardoso za Televiziju Vijesti.

Adrijani i njenim saigračicama nije bila potrebna sreća - Brazil je na turniru u Čileu ostvario pet ubjedljivih pobjeda, a u finalu, vrijednom plasmana na Olimpijske igre, pobijedio je Argentinu 30:18. Rukometni “selesao” je potvrdio da nema konkurenciju na američkom kontinentu.

- Mi jesmo najveća rukometna ekipa u toj konkurenciji, ali Argentina jako napreduje. Sve više argentinskih igračica igra u Evropi. One su mislile da mogu da nas pobijede, jedva su čekale meč. Pokazale smo, međutim, da smo bolje i jače. Veliko je rivalstvo između Brazila i Argentine, naravno najveće u fudbalu, ali to rivalstvo se preliva na sve sportove, tako da je uvijek posebno zadovoljstvo pobijediti argentinski tim”.

Doprinos Adrijane Kardoso je bio možda i najveći - bila je najbolji strijelac turnira sa 33 gola

“Očekivala sam da ću imati važnu ulogu, jer sam sada jedna od najiskusnijih, ali nisam očekivala da ću biti najbolji strijelac. Igrala sam dobro, ali cijeli tim je bio na nivou i zato je i moj učinak bio veliki”.

Adrijana očekuje da će se u Parizu sresti i sa saigračicama iz Budućnosti - vjeruje da će Crna Gora doći do Olimpijskih igara.

“Naravno da vjerujem, mada će biti teško, jer zavisi od toga kako će se završiti Svjetsko prvenstvo. Crna Gora ima veliki tim, djevojke koje su mentalno snažne, koje igraju jako, bore se, nikada se ne predaju, imaju kvalitet”.

Djevojka rođena prije 33 godine u Fortalezi, turističkom centru na obali Atlantika i glavnom gradu savezne države Seara, već ima olimpijsko iskustvo - bila je članica brazilskog tima, koji je u Tokiju zauzeo 11. mjesto.

“U Tokiju sam ispunila veliku želju, ali bilo je neobično - bila je to post-kovid godina, nije bilo navijača, bili smo u svojevrsnom karantinu, uz mnogo restrikcija u olimpijskom selu. U Parizu će biti drugačije, biće to pravi festival. Nažalost, rukomet se ne igra u Parizu, već u Lilu, ali osjetićemo olimpijski duh. Zapravo, Brazil se plasirao, a na meni je da igram najbolje što mogu ove sezone kako bih bila u timu za Pariz”.

Rukometašice Brazila su redovne učesnice Igara, a nemaju olimpijsku medalju. Prije 10 godina bile su prvakinje svijeta...

“Naš veliki san je olimpijska medalja. Prije deset godina Brazil je bio prvak svijeta, to je bio ogroman rezultat. U Parizu ćemo se boriti svim snagama, a znamo da će biti veoma teško, jer učestvuje 12 najboljih na svijetu. Mi ćemo pokušati da napravimo nešto veliko”.

U Budućnost je došla u momentu kada je dvostruki šampion Evrope u svojevrsnom momentu tranzicije, daleko od evropskog vrha, a tek na početku nekog novog puta.

“Budućnost ima veliku istoriju, a svaki veliki klub ponekad prođe kroz takve momente. To je sportski ciklus, na nama je da radimo kao do sada, da budemo posvećene, požrtvovane i da vjerujemo u kvalitete koje imamo”, kaže na kraju.

Crna Gora je moj treći dom, Perast omiljeno mjesto

Rukomet je, kaže Adrijana Kardoso, veoma popularan u Brazilu, ali zbog finansijske situacije u klubovima, liga nije jaka, pa najbolje i najupornije djevojke odlaze u Evropu, na usavršavanje i stvaranje profesionalnog puta. Adrijana je prije 12 godina prvi put došla na Stari kontinent, prije Crne Gore, u koju je došla ljeta prošle godine, igrala je u Danskoj, Španiji, Njemačkoj i Francuskoj.

“Dugo sam u Evropi, došla sam veoma mlada, tako da se na neki način osjećam kao Evropljanka. Ali, ipak, ja sam Brazila, moje srce je brazilsko”.

A pomalo i crnogorsko...

“Sviđa mi se mnogo ovdje, klub je sjajan, djevojke su sjajne. Crna Gora je moj treći dom, nakon Brazila i Španije. Ovo je predivna zemlja, Perast je moje omiljeno mjesto, to je savršenstvo. Ljudi su divni, prijateljski nastrojeni, neposredni... Po tome su slični nama Brazilcima i Brazilkama”.

( Aleksandar Radović )