Renesansni stvaralac današnjice

Rijetki su pjesnici koji podjednako dobro pišu poeziju i govore svoje stihove. Jedan od njih je Gordan Čampar, kazao je Draško Došljak otvarajući Čamparevo autorsko veče “Fajront” u ponedjeljak u Podgorici, u sali Dodest Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović”.

Dok se sa zvučnika čuo duboki i melodični Čamparov glas kao uvertira u ono što slijedi, publika je do posljednjeg mjesta ispunila čuveni Dodest na čijoj sceni su bili postavljeni okrugli drveni stolovi, prepoznatljivi karirani stolnjaci i stolovače...

Boemsko, lično, kamerno, spontano i nenametljivo, uz stihove, ali i pjesmu i zvuke gitare, smijeh, jezu, tugu, zadovoljstvo - takvo je bilo autorsko veče Gordana Čampara koji je tim povodom okupio veliki broj znamenitih ljudi iz Crne Gore a veče osmislio na poseban način...

Sve je bilo “pariski”, primijetio je umjetnik iz Nikšića koji decenijama već živi u Parizu Pero Nikčević, a čiji crteži i slike vjerno prate i Čamparovo književno stvaralaštvo međusobno se upotpunjujući...

“Gordan pripada gotovo renesansnom tipu ljudi i stvaralaca kojih je danas generalno malo na ovim prostorima. U svom izrazu on govori da smo oboljeli od narcisoidnosti, od otuđenja, od jedne nekritičke ambicije, od konzumerizma, grubog kapitalizma i od nečega u šta ljudi srljaju a ni samo ne znaju i ne vide da tamo mjesta za drugoga nema... Mene kod njega impresionira odnos prema drugom, kultura sjećanja u njegovom izrazu”, primijetio je Željko Rutović.

Da nije tog odnosa prema drugima i kulture sjećanja koju praktikuje, Čampar definitivno ne bi sve vrijeme i prostor ustupio svojim prijateljima, učesnicima večeri, a i u svom stvaralaštvu bi zanemario mnogo toga. No, prkosi tome, bori se protiv obezljuđivanja, poklanja se ljudima i svjetovima koje je sam spoznao i proživio, ali i onima o kojima je slušao...

Draško Došljak je primijetio da su u njegovom stvaralaštvu prisutne, ali i iznijansirane nekolike teme... Tako, u zbirci “Pregrešt suza i dva pisma” dominiraju zavičajne i ljudske tuge, primijetio je.

“Kao da Gordan boluje svoju, ali i neke druge tuge. Kad pročitamo njegove pjesme, vidimo da on zapravo boluje rane svoje domovine i tuge koje su istorijske i kao takve tresu društva i države”, rekao je Došljak koji je podsjetio i predstavio Čamparov rad na časopisu “Intervju”, ali i na internet sajt odgovor.me.

Ambasador Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić dodatno je istakao Čamparovu analitičku preciznost, ali i književnu provokaciju koju nosi u sebi i prisjetio se intervjua koji su radili...

Čampar nije govorio mnogo o sebi i svojoj poeziji, umjesto toga je govorio poeziju, tražio ili pokretao pjesmu, slušao... Da se publika pitala, veče simboličnog naziva “Fajront”, trajalo bi do zore. Druženje uz razgovor se nastavilo u klubu umjetnika “Miris dunje”...

Svi prisutni na sebi svojstven način uveličali su događaj, od publike, do onih koji su scenu dijelili sa Čamparom, a pored navedenih to su i: Slavenko Rakočević, Ana A. Ičević Vuković, Reuf Feković, Mićo Miranović, Dragan Mitov Đurović, Branko Babović, Suzana Tot...

( Jelena Kontić )