Maksimović: Čitaoca je neophodno pripremiti za razumijevanje "Gorskog vijenca"
"Ima niz tekstova koje su pisali strani i domaći autori. Daju kompletnu studiju i uvod u čitanje 'Gorskog vijenca'. Tako se čitaoci pripremaju za čitanje tog djela"
Popisi govore da je bilo više od 400 izdanja "Gorskog vijenca", a moje večerašnje predavanje biće usmjereno je na 25 najvažnijih izdanja koja su definisala crnogorsku istoriju.
To je na predavanju, u sklopu sedmice proslave Njegoševih dana, kazao profesor i istoričar Goran Maksimović.
"Najnoviji popis izdanja 'Gorskog vijenca' potvrđuju da je u drugoj polovini 19. vijeka objavljeno više od 25 izdanja ovog djela. Postoje nekoliko izdanja koja su se desila nakon Njegoševe smrti koja predstavljaju fototipsko preštampavanje originala. Iz te perspektive možemo govoriti i o 28 izdanja", kazao je Maksimović, dodajući da je bilo nedopustivih jezičkih prepravki u nekima od njih.
On je kazao da je u deset izdanja "Gorskog vijenca" Milana Rešetara nađeno dosta proširivanja sadržaja.
"Rječnik manje poznatih riječi u 'Gorskom vijencu' je, takođe, proširivan. Rešetar je bio ozbiljan tumač i razmatrač 'Gorskog vijenca'. Dosta novih izdanja, praktično, počiva na njegovim tumačenjima i analizama", rekao je Maksimović.
Profesor je istakao da se Gorski vijenac mora detaljno tumačiti, jer je "kompleksno djelo".
"Dva mjeseca nakon njegovog objavljivanja, krajem juna te godine, izlazi prva kritika 'Gorskog vijenca'. Pisac kratkog prikaza, djelo određuje kao istorijsku dramu, a za Njegoša kaže da je obnovitelj slovenske književnosti. Ističe se znanjem i rodoljubljem, koje ne prelazi u fanatizam. Svrhu nekih likova ne vidi jer su, kako kaže, dosadno napisani. O Tužbalici sestre Batrićeve kaže da je kolijevka u kojoj se Njegoša lirika najviše oslikava...", rekao je Maksimović.
On je kazao da se nakon smrti Njegoša pojavilo dosta nekrologa koji su istakli njegovu književnu važnost.
"U prvom izdanju 'Gorskog vijenca' nije bilo izdvojenih segmenata, kao što ih mnogi danas čitaju. Sve je bilo jedna velika, smislena cjelina", rekao je on.
Maksimović je podsjetio i da je "sam Njegoš, u štampariji, pravio izvjesne promjene svom djelu".
"Bibliografi prva izdanja smatraju nepouzdanim, jer se ne zna ko je izdavač, a ni kada su štampana. Mnogi od njih su mislili da je to urađeno ilegalno... Treće izdanje pojavljuje se kao izvanično 1867. godine. Tekstološki prvo najznačajnije izdanje pojavljuje se 1868. godine i to na latiničom pismu", objasnio je Maksimović.
Slikovito je prikazao koliko su izdanja "Gorskog vijenca" značajna kako zbog jezičkih promjena, tako i komentara tumača originalnog teksta.
"Ima niz tekstova koje su pisali strani i domaći autori. Daju kompletnu studiju i uvod u čitanje 'Gorskog vijenca'. Tako se čitaoci pripremaju za čitanje tog djela", objasnio je Maksimović.
Profesor ističe da bi se tek deseto preštampano izdanje Milana Rešetara trebalo uzeti "kao pravo".
On je podsjetio da se često stvarala zabuna kada je Njegoš rođen pa se ipak utvrdila 1813. godina kao prava godina njegovog rođenja.
Kazao je da su komentari pisca Stefana Mitrova Ljubiše "jako kompleksni".
"Nejasno mi je kako on, koji je porijeklom iz Budve, za babu proročicu iz Bara koju su poslali Turci, kaže da je iz Grčke. Pa, on bi to trebao da zna", kazao je Maksimović, dodajući da je Ljubiša ipak jedini znao kako treba da se štampa "Gorski vijenac".
( Nikola Saveljić )