Priča o sazrijevanju CNP-a

Monografija “Crnogorsko narodno pozorište 1953-2023” priča je o čovjeku, o teškom djetinjstvu, o mladosti, sazrijevanju i o današnjem trenutku kada je to pozorište bitan faktor ne samo u Crnoj Gori nego i u regionalnim okvirima. Tako ju je, na promociji u srijedu, veče opisao pozorišni kritičar iz Sarajeva. prof. dr Almir Bašović.

Monografija je nastala povodom obilježavanja 70 godina postojanja nacionalnog teatra, a da je u pitanju kapitalno djelo, potvrdio je crnogorski reditelj Blagota Eraković.

“Rijetka su pozorišta koja su sa tolikom preciznošću obuhvatila sve važne podatke, a svjedok sam pozorišnih dešavanja u CNP-u preko 50 godina, i kao neko ko je u njemu radio, ali i kao gledalac, vidim da ništa nije izostavljeno. Moramo odati priznanje uredniku Milovanu Radojeviću, koji je i prilikom rada na prethodnim monografijama pokazao izuzetnu energiju i posvećenost, i sada, zajedno sa kolegama, uradio nešto što ima i enciklopedijsku i leksikografsku vrijednost”, rekao je on.

Bašović je istakao da je CNP na svojevrstan način metafora društveno-političkih tokova.

“U tekstu Milovana Radojevića mi vidimo te dječije bolesti koja sva pozorišta na ovim prostoru moraju proći, od problema sa poluamaterizmom, pa sa nedostatkom publike, što vidimo u onih prvih 20 godina. Dalje, pratimo priču o sazrijevanju CNP-a. Veliki reditelj Paolo Mađeli koji je radio u ovoj kući kaže da ljudi izvan pozorišta misle da mi pozorištanci slavimo što je izašla premijera, a oni ne znaju da mi slavimo jer je premijera izašla uprkos svemu. Ovo je zapravo jedna i tužna i tačna metafora da je CNP taman kad je stalo na noge, kad se profilisao i repertoar, kad se dobila stvarna pozorišna publika, doživjelo taj nesrećni požar. I kao u nekoj priči o junaku koji uporno nailazi na prepreke, čitajući ovaj tekst vidimo zapravo koliko je bilo nesreće u tom činu. Pošto je pozorište 90-ih bilo bez svoje zgrade, za mene je to i tužna metafora prilika u bivšoj Jugoslaviji”, rekao je Bašović.

O monografiji je govorila i Nela Savković Vukčević osvrnula se na tri ključna perioda u radu pozorišta, odnosno tri segmenta monografije čiji su autori Milovan Radojević, Goran Bulajić i Janko Ljumović, a za publikaciju je rekla da predstavlja izdavački poduhvat.

( Jelena Kontić )