Izložba "Romantizam i Njegoš - 210 godina trajanja": Temelj i inspiracija pokoljenjima

Pažljivo odabrani muzejski predmeti iz više zbirki Narodnog muzeja Crne Gore, koncipirani u tri segmenta, čine izložbu “Romantizam i Njegoš - 210 godina trajanja”, osmišljenu namjenski za Njegošev dan - crnogorski praznik kulture.

Postavka je otvorena do 17. novembra u Njegoševoj Biljardi na Cetinju, a njene autorke su Isidora Kovačević i Maja Latković.

Tri nivoa izložbe

Posjetioci imaju priliku da pogledaju radove umjetnika koji su bili inspirisani Njegoševim likom, radovi koji su nastajali kao inspiracija njegovim djelom, a tu su i predmeti koji su poklonjeni muzeju prilikom otvaranja (1951) ili nekog važnog jubileja (1963, 1974) u vidu plaketa, spomenica, znački…

“Strani i crnogorski umjetnici, od Njegoševog vremena do danas, bili su inspirisani Njegoševim likom, ali i njegovim djelom, u prvom redu “Gorskim vijencem”. Tako su na izložbi prikazani radovi Sretena Stojanovića, Vanje Radauša, ali i crnogorskih umjetnika od slikara Počeka, Novosela, Šobajića, Vujovića, Lubarde, Stanića do vajara Marka Borozana, Luke Tomanovića”, podsjećaju Kovačević i Latković u tekstu koji prati izložbu.

U drugom segmentu izložbe izdvojeni su pokloni muzeju povodom otvaranja 1951. godine poput: plaketa, spomenica, srebrnih, mesinganih vijenaca, matrice za izradu znački, a tu su i značke i zlatnici rađeni specijalno za obilježavanje jubileja stogodišnjice Njegoševe smrti i otvaranja Njegoševog muzeja.

“Pokloni muzeju povodom otvaranja 1951. godine su od Odbora za proslavu Njegoševe stogodišnjice, posebno formiranog za obilježavanje jubileja, a koji je činilo 29 eminentnih stručnjaka SFRJ. Da bi odgovorili svim zadacima koje je trebalo ispuniti da bi se upriličio ovaj jubilej, Odbor je formirao šest sekcija (sekcija za akademiju i program, sekcija za muzej, naučno-izdavačka sekcija, sekcija za izložbe kulturnog nasljeđa Crne Gore i kulturne djelatnosti u Crnoj Gori od 1941. do danas (1951), sekcija za štampu i agitaciju, likovno-dekorativna sekcija), kroz čiji rad su nastali navedeni predmeti... Valja istaći da posebno raduje činjenica da i današnje generacije umjetnika, shodno svom, novom čitanju/tumačenju Njegoša ostavljaju izvanredna umjetnička djela čijim ćemo izlaganjem biti u prilici da obilježimo neki naredni jubilej”, konstatuju Kovačević i Latković.

Kratak, ali vječan život

Osobenu i nesvakidašnju višedimenzionalnu ličnost vladara, vladike i pjesnika, teško je razotkriti, te se o njemu nerijetko govori sa gotovo mitskim prizvukom.

“U zaseoku Erakovići u Njegušima, prije 210 godina rođen je Rade Tomov. Tu je napravio prve korake, slušao epske pjesme uz zvuke gusala, stekao prve spoznaje o putevima i iskušenjima ovozemaljskog života i možda već tada sanjao o mjestu svoga vječnog prebivališta na Lovćenu. Njegov stric Petar I, poznatiji još za života u narodu kao Sveti Petar, odlukom da ga naslijedi u ulozi duhovnog i svjetovnog vladara, ukazuje mu neizmjernu čast, ali i na nejaka leđa sedamnaestogodišnjaka ostavlja teško breme koje ovaj poziv sobom nosi”, pišu Kovačević i Latković.

A ko bi bolje o Njegošu i njegovoj Crnoj Gori govorio, nego sam on. Tako Kovačević i Latković podsjećaju na njegove riječi za koje vjeruju da najslikovitije predstavljaju život ovog velikana.

“Tokom jednog razgovora sa engleskim lordom u Napulju, kada je trebalo da napiše posvetu na fotografiji, Njegoš je rekao: ‘Moji su stihovi svi žalosni, ja ih ne pišem više…’; kao i: “…kad dođete u bogati London i kad pokažete ovu sliku svojim prijateljima, nemojte im kazati ovo je vladika jednog srećnog naroda, nego im kažite ovo je mučenik jednoga za slobodu mučeničkog naroda’, zapisao je Ljubomir Nenadović u ‘Pismima iz Italije’... Ovaj citat najslikovitije govori o životu crnogorskog gorostasa, reformatora, vladike i vladara, koji je znanjem i manirima plijenio od evropskih dvorova do savremenika i svojih sunarodnika”, navode one.

Autorke izložbe u svom tekstu podsjećaju i na brojne zasluge Petra II Petrovića Njegoša koji je uzdigao Crnu Goru na različitim nivoima, a sve tokom svog kratkog, ali vječnog života.

“Veliki mislilac, kome je, uprkos činjenici da je u veoma kratkom roku sa nevjerovatnom lakoćom savladao kako prirodne tako i društvene nauke, i te kako nedostajalo školsko obrazovanje, pokušaće na sve načine da opismenjava svoj narod - od otvaranja škola preko štampanja zbornika i nabavki knjiga. Postavio je temelje moderne države, donio u svoju kamenu Crnu Goru sve što je vidio u velikim evropskim gradovima - od štamparije, preko kase, banke, alata za kovanje novca, do dvogleda i fotografskih uređaja za skidanje obraza, bijelih rukavica i crnih kravata...”, naglašavaju Kovačević i Latković.

Biljarda kao bijeg

Bijeg od teškog, tvrdim tradicionalizmom okovanog života u manastirskim ćelijama, Njegoš je pronašao u kamenom zdanju svoje Biljarde, pišu dalje... Tamo je, smatraju one, uz treperavu svjetlost svijeća ili katkad sjaj “Lune” pisao svoje besmrtne stihove koji su nastajali u romantičarskom zanosu, možda i ne sluteći da je svojim djelom tipični predstavnik ovog pravca kod nas.

“Sa sobom prenosi svjetovne knjige i oružje, koje, po zapisima savremenika rado pokazuje svim posjetiocima, čime čini prve korake u odvajanju duhovne od svjetovne vlasti (što će kasnije uraditi knjaz Danilo), kao i stvaranju prve državne biblioteke i muzeja”, dodaju Kovačević i Latković.

Osim što je bila rezidencija Petra II Petrovića-Njegoša, knjaza Danila i knjaza Nikole do 1867. u Biljardi su bile smještene i mnoge državne institucije: Njegoševa štamparija, gimnazija, bogoslovsko-učiteljska škola, Djevojački institut, a početkom XX vijeka i razna ministarstva i muzička škola... Sve to, a onda je 1951. godine, povodom obilježavanja stogodišnjice Njegoševe smrti, izvršena posljednja veća rekonstrukcija kompletnog zdanja i vraćen mu je autentičan izgled, osim, ističu Kovačević i Latković, u dijelu dvorišta u kome su Austrijanci tokom Prvog svjetskog rata podigli Reljef Crne Gore. Tako su se stvorili uslovi za formiranje muzeja.

“Gotovo jedan vijek Crnogorci su ljubomorno čuvali ostavštinu posljednjeg vladara i vladike iz dinastije Petrović-Njegoš, da bi polovinom XX vijeka, odmah nakon donošenja odluke Ministarstva prosvjete i kulture NRCG da se u Biljardi otvori Njegošev muzej, počeli sa prikupljanjem predmeta za novoformiranu instituciju. Sprat muzeja je u prvim godinama formiranja dijelio Njegošev i Etnografski muzej, a u prizemlju zgrade je smješten Muzej narodnooslobodilačke borbe. Sedamdesetih godina XX vijeka prizemlje Biljarde je rekonstruisano u galeriju sa postavkom ‘Umjetnici Jugoslavije Njegošu’. Nakon sanacije posljedica razornog zemljotresa 1979. godine, sprat Biljarde dobija stalnu postavku Njegoševog muzeja, čija koncepcija odgovara nekadašnjoj rezidenciji”, zabilježile su Kovačević i Latković o Biljardi koja danas čuva eksponate i svjedočanstva u znak sjećanja i poštovanja prema jednoj od, ako ne i najznačajnijoj ličnosti u istoriji Crne Gore.

Slobodan ulaz u muzeje

Pored izložbe, a povodom državnog praznika “Njegošev dan - crnogorski praznik kulture”, sve jedinice Narodnog muzeja Crne Gore biće otvorene građanima Crne Gore, 13. i 14. novembra, od devet do 15 časova.

Posjetioci će moći besplatno da obiđu Biljardu, Muzej kralja Nikole, Istorijski i Etnografski muzej, Njegoševu rodnu kuću na Njegušima i Crnogorsku galeriju umjetnosti “Miodrag Dado Đurić”.

( Jelena Kontić )