Deset sekundi glasa za prepoznavanje dijabetesa

Vještačka inteligencija u našem glasu prepoznaje da li patimo od dijabetesa, kaže jedna nova studija. Da li je to čarobno sredstvo koje će olakšati dijagnoze i spasavati živote?

I dalje zvuči kao naučna fantastika, ali već donekle radi: vještačka inteligencija na osnovu analize ljudskog glasa može prepoznati bolesti poput Parkinsona i Alchajmera, psihičke poremećaje, depresije, čak i srčane bolesti.

Mašina u glasu prepoznaje naznake suženih krvnih sudova ili iscrpljenosti i može dati signal da valja otići na detaljniji pregled.

Sada jedna studija ukazuje da se sa zapanjujućom izvjesnošću može prepoznati dijabetes tipa 2 – već na osnovu analize deset sekundi nečijeg govora.

To se navodi u studiji objavljenoj u stručnom časopisu velike američke mreže Mejo klinika (Mayo clinic) „MCP: Digitalno zdravlje“.

Živimo nesvjesni dijabetesa

Širom svijeta 240 miliona odraslih živi sa dijabetesom, a da toga nije svjesno. Devet od deset slučajeva otpadaju na dijabetes tipa 2.

Takvi ljudi imaju povećani rizik od srčanih i moždanih udara, kao i od loše cirkulacije u nogama.

Da bi se dijabetes ustanovio, danas su potrebne laboratorijske pretrage kod ljekara, često i više njih u periodu od par mjeseci.

Kod testiranja glasa, vještačka inteligencija prati promjene u glasu koje ljudsko uho ne može da primijeti. Dovoljan je i recimo isječak telefonskog razgovora.

Računar prati melodiku, ritam, pauze, visinu glasa. Neke bolesti ostavljaju i fonetskog traga, recimo kako izgovaramo glas "a". Ukupno ljudski glas ima 200.000 karakteristika koje vještačka inteligencija može da prati.

U novoj studiji se navodi da je potrebno svega šest do deset sekundi snimka, kao i osnovni podaci poput starosti, pola, visine i težine.

Vještačka inteligencija je onda, navodi se u studiji, kod žena prepoznavala dijabetes sa pouzdanošću od 89 odsto, a kod muškaraca sa 86 odsto.

Šta su otkrili naučnici?

Za programiranje vještačke inteligencije su istraživači u timu Džejsi Kaufman sa Tehničkog univerziteta Ontario prikupili glasove 267 osoba od kojih neke boluju od dijabetesa.

Tokom dvije sedmice su ispitanici po šest puta dnevno svojim telefonom snimili po jednu kratku rečenicu.

Tako je prikupljeno dvadesetak hiljada uzoraka glasa i softver je pronašao 14 akustičkih karakteristika koje se razlikuju kod ljudi koji imaju dijabetes, i onih koji nemaju.

"Trenutna dijagnostika zahtijeva mnogo vremena, putovanja i troškova. Tehnologija glasa ima potencijal da ukloni te prepreke", kaže mlada naučnica Kaufman.

A šta ako se zloupotrijebi?

Neki stručnjaci upozoravaju da ne treba biti euforičan – vještačka inteligencija može da pruži vrijedno rano upozorenje, ali bolest na kraju mora da se utvrdi klasičnim metodama.

Ima i oštrijih kritika, mahom od boraca za zaštitu podataka. Oni upozoravaju na distopijski scenario u kojem poslodavci ili zdravstvena osiguranja testiraju glas ljudi bez njihovog pristanka.

Možda onda poslodavac ne želi da zaposli čovjeka za kojeg vještačka inteligencija kaže da vjerovatno ima neke tegobe. Ili zdravstveno osiguranje ne želi da ga osigura jer neće da plaća buduće troškove liječenja.

Izvjesno je da posljednju riječ o širini upotrebe analize glasa neće dati nauka nego politika.

( Deutsche Welle )