Slon na trapezu obojen emocijama

Zagrli ponekad sebe, jer svijet sigurno neće.

To su stihovi kojima se završava pjesma Aleksandre Lekić Vujisić “Zagrli ponekad sebe”, a kojom je počelo predstavljanje zbirke poezije “Slon na trapezu”, u četvrtak veče, u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović” u Podgorici.

I iako je upravo pjesma kojom je otvoreno pjesničko veče mnogima zvučala kao najbolji način da otvori knjigu, naziv koji je autorka odabrala, došao je spontano i ispostavio se “pravim”.

“Da budem iskrena, bio mi je takav dan. Vjerujem da se svi mi koji živimo u ovom užurbanom današnjem vremenu, s vremena na vrijeme osjećamo kao neki slon na trapezu koji balansira između privatnih i poslovnih uloga. Čuli smo pjesmu ‘Zagrli ponekad sebe’ koja prema mišljenju dr Ane Stjelje najbolje objedinjuje sve pjesme... Meni je, ipak, ova knjiga bila jedan slon na trapezu, nekad malo nezgrapan, ali uvijek iskren i nikada ne staje”, rekla je pjesnikinja.

Sa njom je razgovarala novinarka Nataša Vukajlović koja je primijetila da su pjesme koje Lekić Vujisić piše optimistične, iako ih mnogi često karakterišu kao melanholične. Ono što je sigurno jeste da su pjesme bliske, tople i da ih svi osjećaju svojim iskustvom i bićem, bez obzira na autorkine motive i trenutak nastanka. Lekić Vujisić je dodala i da postoje autobiografski segmenti, koji prirodno dobiju svoje mjesto u stihovima.

“Motivi koji se nađu u mojoj poeziji nekad jesu autobiografski, jer su dio svakodnevice, a često mi se desi i da prepoznam da su nesvjesno izašli iz mene, vezani za neka zbivanja u društvu ili meni bliske situacije. Ja puno čitam, uvijek sam puno čitala i zbog toga sam možda veoma često i nesvjesna izvora motiva”, otkrila je ona.

A na pitanje u čemu pronalazi inspiraciju, da li je traži i šta je uopšte inspiriše, Lekić Vujisić odgovara:

“Možda pretenciozno, ali moram da kažem da ja tražim inspiraciju uopšte, nego je nekako obrnuto. Ja pisanje doživljavam kao nešto što je svakodnevno, što je moje... Jedna prijateljica mi je rekla da je to moja vrsta dnevnika i vjerovatno jeste, iako to nije dnevnik bukvalno, ali sigurno da jeste nešto što je obojeno emocijama koje nosi taj neki dan ili događaj. S obzirom na to, sve je inspiracija”, objasnila je pjesnikinja.

Svojevrstan uvod u promociju knjige bila je i kampanja koja se proširila društvenim mrežama, a u okviru koje su ljudi različitih profila, životnih dobi, afiniteta, ali i sa raznih geografskih područja govorili Aleksandrine stihove.

“To je bio pravi lijepi kaleidoskop koji se sklopio na kraju. Mislim da smo poslali nekoliko poruka i mnogo energije pokazavši da poezija pripada svima nama. Iznenadila sam se kada su ljudi mahom pristajali. Pored toga, bilo mi je zanimljivo da je puno ljudi koji su pristali da čitaju poeziju u tu svrhu, ali i oni koji su je čitali nezavisno od ove kampanje, reklo da su se pronašli u nekim mojim pjesmama. Bio je to jedan jako interesantan eksperiment i dokaz da, iako često kažemo da se poezija ne čita i da mnoge ne interesuje, zapravo nije baš tako”, istakla je Lekić Vujisić.

Pored toga što je profesorica engleskog jezika i književnosti, ali i spisateljica, ona je i autorka nezavisnog, kreativnog projekta za djecu “Čigralište” koji je okupirao pažnju najmlađe publike, a koji se bavi promovisanjem značaja čitanja u ranom uzrastu. Za sobom ima i zbirku poezije za odrasle “Krvarim po pismima”, knjigu poezije za najmlađe “Djetinjstvo u džepu”, a “Slon na trapezu” je njena treća knjiga. Sa prisutnima na pjesničkoj večeri podijelila je više informacija o “Čigralištu”, a govorila je i o autorskom pristupu prilikom pisanja za odrasle i za djecu koji je, kaže, isti - iskren i prirodan.

Španski časopis za promociju kulture “Azahar” njenoj poeziji na engleskom jeziku posvetio je poseno izdanje u avgustu 2022. godine, a pored toga što piše na engleskom, pjesme su joj prevođene i na brojne druge jezike, objavljene u oko 50 antologija... Inostrano priznanje joj, kaže, posebno znači.

Iako je ranije najavljivala zbirku priča, čitaoci mogu očekivati da će nova knjiga poezije stići prva.

“Zbirka kratkih priča je spremna, sad treba da se pronađe izdavač. Možda ipak prije te zbirke priča dođe jedna zbirka poezije, skroz neočekivano i spontano, jer sam već u dogovorima sa jednom izdavačkom kućom iz regiona”, otkrila je ona.

Veče je zatvoreno kako i dolikuje - poezijom Aleksandre Lekić Vujisić koju su govorili prisutni u publici, a sama autorka uveličala je događaj pjesmom iz nove zbirke koja, očigledno, donosi nešto novo, neočekivano i posebno intimno, emotivno...

( Jelena Kontić )