Izrael rizikuje dugu i krvavu pobunu u Gazi
Postoji zabrinutost da Izrael ignoriše lekcije iz invazija SAD na Irak i Avganistan. Izbor poslijeratnog rukovodstva u Gazi je složen proces jer svi regionalni igrači imaju svoje favorite i interese
Izrael rizikuje da se suoči sa dugotrajnom i krvavom pobunom ako porazi Hamas i okupira Gazu bez vjerodostojnog poslijeratnog plana da povuče svoje trupe i krene ka stvaranju palestinske države, prema riječima američkih i arapskih zvaničnika, te diplomata i analitičara.
Nijedna od ideja koje su do sada iznijeli Izrael, SAD i arapske države za poslijeratno upravljanje Gazom nije privukla pažnju, prema riječima dvoje američkih i četvoro regionalnih zvaničnika kao i četvoro diplomata upoznatih sa razgovorima, što izaziva strah da bi se izraelska vojska mogla zaglaviti u dugotrajnoj bezbjednosnoj operaciji.
Dok Izrael steže obruč oko sjevera Gaze, neki zvaničnici u Vašingtonu i arapskim prijestonicama se boje da on ignoriše lekcije iz američkih invazija na Irak i Avganistan kada su nakon brzih vojnih pobjeda uslijedile godine nasilnih sukoba.
Ako vlada Gaze na čelu sa Hamasom bude zbačena, njena infrastruktura razorena i ekonomija uništena, radikalizacija gnjevnog stanovništva mogla bi potpaliti pobunu protiv izraelskih trupa na ulicama enklave, kažu diplomate i zvaničnici.
Izrael, SAD i mnoge arapske države su saglasni da Hamas treba da bude svrgnut nakon što je 7. oktobra izveo prekogranični napad u kojem je ubio oko 1.200 ljudi i uzeo oko 240 talaca. Ali ne postoji konsenzus o tome ko bi trebalo da ga zamijeni.
Arapske zemlje i zapadni saveznici kažu da je reformisana Palestinska uprava (PU), koja djelimično upravlja Zapadnom obalom, prirodni kandidat za veću ulogu u Gazi, u kojoj živi oko 2,3 miliona ljudi.
Ali kredibilitet Uprave, koju vodi partija Fatah 87-godišnjeg predsjednika Mahmuda Abasa, podriven je gubitkom kontrole nad Gazom u korist Hamasa u sukobu 2007. godine, njenim neuspjehom da zaustavi širenje izraelskih naselja na Zapadnoj obali i optužbama za rasprostranjenu korupciju i nekompetentnost.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu rekao je prošlog vikenda da PU u svom sadašnjem obliku ne bi trebalo da preuzme kontrolu nad Gazom. On je kazao da je izraelska vojska jedina sila koja ima kapacitet da eliminiše Hamas i osigura da se terorizam ne pojavi ponovo. Nakon Netanjahuovih komentara, izraelski zvaničnici su tvrdili da Izrael ne namjerava da okupira Pojas Gaze.
Muhamed Dahlan, koji je bio šef bezbjednosti PU za Gazu dok nije izgubila kontrolu nad enklavom od Hamasa i koji se pominje kao budući lider tamošnje poslijeratne vlade, rekao je da Izrael griješi ako vjeruje da će pooštravanjem kontrole nad Gazom okončati sukob.
“Izrael je okupatorska sila i palestinski narod će se prema njemu odnositi kao prema okupatorskoj sili”, rekao je Dahlan u svojoj kancelariji u Abu Dabiju, gdje sada živi. “Niko od rukovodstva ili boraca Hamasa neće se predati. Oni će sami sebe dići u vazduh, ali se neće predati”.
Dahlan ima podršku uticajnih Ujedinjenih Arapskih Emirata da predvodi poslijeratnu administraciju u Gazi, prema riječima diplomata i arapskih zvaničnika. Ali on je rekao da niko, svakako ne on, neće željeti da dođe da upravlja razorenom teritorijom bez jasnog političkog puta na vidiku.
“Nisam vidio da Izrael, Amerika ili međunarodna zajednica imaju bilo kakvu viziju”, rekao je Dahlan, pozivajući Izrael da prekine rat i počne ozbiljne pregovore o dvodržavnom rješenju.
Muhamed Dahlan kaže da Izrael griješi ako vjeruje da će pooštravanjem kontrole nad Gazom okončati sukob
Američki predsjednik Džo Bajden upozorio je Netanjahua u srijedu da bi okupacija Gaze bila “velika greška”. Do sada, SAD i njihovi saveznici nisu vidjeli nikakvu jasnu mapu puta Izraela za strategiju izlaska iz Gaze mimo deklarisanog cilja uništenja Hamasa, kažu diplomate. Američki zvaničnici vrše pritisak na Izrael da predstavi realne ciljeve i plan kako da ih postigne.
Dok insistiraju na pravu Izraela da se brani, neki američki zvaničnici su zabrinuti da bi veliki broj civilnih žrtava mogao radikalizovati još Palestinaca i podstaći nove borce da se pridruže Hamasu ili budućim militantnim grupama koje bi se mogle pojaviti da ga zamijene, prema izvoru upućenom u američko kreiranje politike.
Građani Gaze koje je Rojters intervjuisao kazali su da izraelska invazija stvara novu generaciju militanata. Abu Muhamed (37), javni službenik iz izbjegličkog kampa Džabalija, rekao je da bi prije umro nego se suočio sa izraelskom okupacijom.
“Ja nisam Hamas, ali u danima rata, mi smo svi jedan narod, i ako pobiju borce, uzećemo puške i boriti se”, izjavio je za Rojters. “Izraelci mogu da okupiraju Gazu, ali se nikad neće osjećati sigurno, ni dana”.
Razgovori Vašingtona o poslijeratnom planu za Gazu su još u početnim fazama sa PU, drugim palestinskim zainteresovanim stranama i saveznicima, uključujući Egipat, Jordan, UAE, Saudijsku Arabiju i Katar, rekla su dvojica američkih zvaničnika pod uslovom da ostanu anonimni.
“Svakako još nismo stigli do toga u smislu bilo kakvih napora da tu viziju prodamo našim regionalnim partnerima koji će na kraju morati da žive sa njom ili da je primijene”, rekao je jedan visoki američki diplomata.
Bajden insistira da se rat mora okončati “vizijom” za rješenje po modelu dvije države - koje bi ujedinilo Pojas Gaze i Zapadnu obalu u palestinsku državu - ali ni on ni njegovi visoki saradnici nisu ponudili detalje o tome kako očekuju da to postignu niti su predložili ponovno pokretanje pregovora.
Ja nisam Hamas, ali u danima rata, mi smo svi jedan narod, i ako pobiju borce, uzećemo puške i boriti se. Izraelci mogu da okupiraju Gazu, ali se nikad neće osjećati sigurno, ni dana
Pojedini eksperti smatraju da su male šanse za uspješnost bilo kakvog pokušaja ponovnog pokretanja pregovora, prije svega zbog ogorčenosti Izraelaca nakon terorističkih akcija Hamasa 7. oktobra i Palestinaca zbog izraelske odmazde u Gazi.
“Među mnogim tragedijama Hamasovog terorističkog napada je i ta što je suštinski podrio i unazadio palestinski cilj za uspostavljanje suverene, nezavisne države”, kazao je Džonatan Panikof, bivši zamjenik nacionalnog obavještajnog oficira vlade SAD za Bliski istok koji sada radi Atlantskom savjetu.
Bajden bi mogao odlučiti o skromnijoj inicijativi koja bi obuhvatala izradu puta ka eventualnom nastavku pregovora, kazala je za Rojters osoba upućena u situaciju. Bajdenovi saradnici su svjesni da Netanjahu i njegova ekstremno desna koalicija, koja odbacuje ideju o palestinskom državnom suverenitetu, nijesu baš voljni za obnavljanje razgovora.
U trenutku kada traži reizbor naredne godine, moguće je da Bajden ne želi da udalji proizraelske birače tako što će ostaviti utisak da vrši pritisak na Netanjahua da napravi ustupke Palestincima.
Američki državni sekretar Entoni Blinken, u govoru prošle nedjelje u Tokiju, objasnio je koje su crvene linije za Vašington u Gazi rekavši da se administracija protivi prisilnom raseljavanju Palestinaca, svakoj vrsti smanjivanja teritorije, okupaciji ili blokadi od strane Izraela. Takođe je kazao da ne može postati platforma za terorizam.
Blinken je u više navrata kazao da bi Vašington želio da vidi da reformisana PU na kraju upravlja Pojasom Gaze i to objedinjena sa Zapadnom obalom. Za vrijeme Abasa, koji je na čelu Uprave od 2005, njen kredibilitet je padao dok je blijedilo obećanje o putu ka dvodržavnom rješenju naznačeno u mirovnom sporazumu iz Osla 1993.
Neophodna je promjena dinamike, kazali su američki zvaničnici. Možda je moguća promjena rukovodstva unutar PU, u okviru koje bi Abas mogao ostati u počasnoj ulozi, kazale su pojedine diplomate. Takođe se razmatra i drugi korak u okviru kojeg bi PU dobila ključnu ulogu u distribuciji poslijeratne pomoći Gazi u cilju oživljavanja njenog legitimiteta, kazao je jedan visoki evropski diplomata.
Na pitanje o ovim diskusijama, jedan visoki zvaničnik PU kazao je da je povratak Uprave u Gazu jedini prihvatljivi scenario i da se o tome razgovara sa SAD i drugim zapadnim silama. On je odbio da komentariše predlog da Dahlan ili neko drugi predvodi palstinsku vladu.
Pojedini visoki palestinski zvaničnici, uključujući premijera Muhameda Štajeha, kazali su da se Palestinska uprava neće vratiti na vlast u Gazi na izraelskim tenkovima.
Predlog za dvogodišnju tranzicionu administraciju tehnokrata u Gazi koju bi podržavale UN i arapske sile predočili su pojedini zapadni partneri i bliskoistočne države, kazale su diplomate. Međutim, postoji otpor ključnih arapskih vlada, uključujući Egipat, koje ne žele da budu uvučene u ono što vide kao košmar u Gazi, kazale su diplomate.
Regionalne sile strahuju da bi arapske snage koje bi bile raspoređene u Gazi morale da koriste silu protiv Palestinaca, a nijedna arapska zemlja ne želi da stavi svoju vojsku u tu poziciju.
Mada je ostarjeli Abas nepopularan kod velikog broja Palestinaca, nema dogovora o tome ko bi ga mogao zamijeniti na mjestu budućeg lidera.
Dahlan bi vjerovatno bio prihvatljiv za Egipat i Izrael. Međutim, iako je blisko sarađivao sa SAD dok je bio bezbjednosni šef Gaze, jedan američki izvor je kazao da Vašington ima određene primjedbe povodom njegovog povratka na vlast. On je godinama u neprijateljskim odnosima Abasom i užim krugom PU, kao i sa pristalicama Hamasa.
Dahlan je predvodio niz hapšenja i akcija protiv lidera Hamasa 1996. godine nakon niza samoubilačkih bombaških napada protiv Izraela.
Jedan zvaničnik iz UEA kazao je da bi Abu Dabi podržao sve poslijeratne aranžmane na koje bi pristale sve strane u konfliktu i koje bi podržale Ujedinjene nacije u cilju vraćanja stabilnosti i ostvarivanja dvodržavnog rješenja.
Marvan Barguti, lider Fataha koji je u Izraelu 2002. godine osuđen na zatvor zbog ubistva, popularan je među mnogim Palestincima, ali pojedini u Vašingtonu njega ne vide kao praktično rješenje budući da izraelska vlada neće biti voljna da oslobodi nekoga koga optužuju da ima “krv na rukama”.
Jedan američki zvaničnik je kazao da će izbor lidera biti složen proces budući da svi regionalni igrači imaju svoje favorite i interese. Na kraju, Vašington bi se opredijelio za bilo kog lidera koji stekne podršku palestinskog naroda i njegovih regionalnih saveznika, kao i Izraela.
Još od američke invazije na Irak 2003. godine nije postojala ovako rasprostranjena zabrinutost zbog neke vojne akcije na Bliskom istoku
“Jasno je da je očajnički potrebna obnova palestinskog rukovodstva, ali to nije ni najmanje lako”, kazao je Džast R. Hilterman, direktor programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Međunarodnoj kriznoj grupi. On je kazao da arapske zemlje mogu uložiti veto na svakog kandidata koji im se ne dopada a Hamas, koji se predstavlja kao branitelj palestinske nezavisnosti, bi vjerovatno pobijedio na izborima.
Ulozi su veliki uz mogućnost prelivanja sukoba na okupiranu Zapadnu obalu i izvan Izraela.
Još od američke invazije na Irak 2003. godine nije postojala ovako rasprostranjena zabrinutost zbog neke vojne akcije na Bliskom istoku, kazali su arapski zvaničnici i diplomate.
Nezavisno od toga što Bajden odluči da uradi u diplomatskom smislu, njegovi saradnici kažu da on nema interes u tome da SAD dobiju direktnu vojnu ulogu u sukobu, osim ukoliko bezbjednosni interesi Amerike ne budu ugrožene od strane Irana ili njegovih regionalnih posrednika.
“Nema planova ili namjere za raspoređivanje američke vojske na terenu u Gazi, sada ni ubuduće”, kazao je novinarima prošlog mjeseca Džon Kirbi, portparol za nacionalnu bezbjednost u Bijeloj kući.
Priredile: A.Š., N.B.
( Rojters )