Plaše se da traže pomoć - žene se značajno manje liječe od bolesti zavisnosti nego u Evropi

“Imala sam preko stotinu povreda na tijelu. Jedva sam ostala živa’’, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Jana, čije je ime izmijenjeno zbog zašitite identiteta.

Jana je 90-ih godina bila žrtva silovanja i zlostavljanja. Imala je tada svega 16 godina. Fizički bolovi su bili neizdrživi, a duševni još teži.

“Htjela sam da me nema’’, kaže.

Ljekari su joj propisali veliku količinu tableta.

“To je bilo vrijeme kada je bilo sramota govoriti o silovanju, o traumi. Nije bilo psihoterapije, nijesam imala kome da se obratim. Htjela sam da neprekidno spavam’’, kaže ona.

Objašnjava da je bila iz porodice sa problemima, a obrazac bježanja od istih bio joj je poznat. “Otac je patio od zavisnosti od alkohola’’.

Kokain je probala u društvu.

“Nijesam znala ni šta je to, ni koliko može biti opasno. Nije me ni zanimalo. Probleme sam stavila pod tepih. Osjećala sam se opet živom’’, kaže Jana.

Počela je da konzumira kokain kada god je bio dostupan. Jednoga dana strašno su je zaboljela leđa. “Tada nijesam znala da su to bili znaci prve krize’’, kaže ona.

Najznačajnije evropske i svjetske organizacije koje se bave ispitivanjem trendova vezanih za upotrebu droga kod žena ukazuju na snažnu vezu između životnih trauma i upotrebe droge. Žene koje imaju problem sa drogom često su žrtve traumatičnih iskustava u djetinjstvu, naročito seksualnog i fizičkog zlostavljanje, navodi se u publikaciji “Zdravstveni i društveni odgovor na probleme sa drogom’’ iz 2023. Evropskog centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (EMCDDA). I Kancelarija Ujedinjenih nacija za borbu protiv droge i kriminala (UNODC) navodi u izvještaju “Žene i droge’’ iz 2018. da među ženama koje razviju bolest zavisnosti postoji viša stopa posttraumatskog stresnog sidroma(PTSD) u poređenju sa muškarcima.

U Crnoj Gori nema preciznih podataka o broju osoba koje koriste droge (OKD), pa se procenat žena ne može znati. U Evropi od ukupnog broja onih koji imaju ozbiljan problem sa zavisnošću od droga, žene čine oko jednu četvrtinu, dok oko jedne petine njih (dvadeset odsto) ulazi u programe liječenja, navodi EMCDDA.

U Crnoj Gori, procenat žena u liječenju je značajno manji, prema podacima koje je CIN-CG uspio da dobije od institucija. “Najčešće bude da je na tretmanu 25 muškaraca, a svega tri žene’’, kazali su za CIN-CG iz JU “Kakaricka gora’’ za liječenje i rehabilitaciju od bolesti zavisnosti. To je svega oko 10 odsto žena, što je znatno manje od evropskog procenta.

U psihijatrijskoj bolnici u Dobroti nemaju odjeljenje za bolesti zavisnosti kod žena, već su žene sa ovim problemom smještene na drugom odjeljenju, objasnili su za CIN-CG iz ove ustanove. “U posljednje tri godine na Odjeljenju za bolesti zavisnosti liječeno je ukupno 350 muškaraca, dok su 52 žene sa ovim problemom bile smještene na Akutnom ženskom odjeljenju’’, naveli su iz ove bolnice.

Iz psihijatrijskog odjeljenja bolnice Nikšić kazali su da je u posljednja tri mjeseca na liječenju od bolesti zavisnosti bilo deset muškaraca i samo jedna žena.

Na zamjenskoj terapiji samo sedam odsto žena

Podaci koje je CIN-CG dobio od zdravstvenih ustanova u kojima se sprovodi program zamjenske terapije za opoidne supstance (buprenofin i metadon), pokazuju da je procenat žena u terapiji svega sedam odsto. Neravnomjernost je naročito izražena u Nikšiću i u sjevernim opštinama. U Nikšiću je 96 muškaraca na terapiji, a svega dvije žene, dok u Beranama i Bijelom Polju nema žena koje su u ovim programima.

Međutim, ovako mali procenat žena na liječenju, ne prati i nizak procenat žena koje koriste droge, pokazuju dostupna istraživanja.

Prema ‘’Izvještaju o kvalitetu života, životnim stilovima i rizicima’’ Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IZJZ) iz 2017. sa 4000 ispunjenih upitnika, 7,4 odsto žena i 9,4 odsto muškarca konzumiralo neku nelegalnu supstancu makar jednom u životu. U trenutku istraživanja, 2,5 odsto muškaraca i dva odsto žena konzumiralo je neku nelegalnu supstancu “u toku prethodnog mjeseca’’. Štaviše, iako se više muškaraca izjasnilo da je probalo heroin makar jednom u životu, duplo više žena nego muškaraca je označilo da su konzumirale heroin “tokom prethodnog mjeseca’’. U populaciji mladih do 24 godine, više žena se izjasnilo da je konzimiralo i heroin i kanabis “u toku prethodnog mjeseca’’.

Prema ESPAD istraživanju iz 2019. godine, najvećeg istraživačkog projekta o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci u svijetu, procenat djevojčica koje su probale heroin do šesnaeste godine u Crnoj Gori bio je značajno veći od procenta na evropskom nivou. I procenti onih koje su probale kokain i amfetamin do šesnaeste godine, veći su nego na evropskom nivou, dok su procenti onih koje su probale ekstazi i kanabis malo manji od evropskog prosjeka.

Tradicionalne porodične i društvene obaveze i uloge, otežavaju ženama koje koriste droge da započnu sa liječenjem. Strah od stigme, zakonskih sankcija, gubitka starateljstva nad djecom dodatno opterećuje žene koje su razvile bolest zavisnosti da pristupe stacionarnom tipu tretmana, navodi se u Svjetskom izvještaju o drograma iz 2023 UNODC-a.

“Društvo i institucije ne prepoznaju da se žene koje koriste droge u Crnoj Gori suočavaju sa nizom izazova u poređenju sa muškarcima što postaje problem koji zahtjeva hitnu reakciju, kažu za CIN-CG iz Crnogorske mreže za smanjenje štete, LINK.

“Ne postoji adekvatan odgovor na njihove potrebe i senzibilisan pristup, te trpe rodnu diskriminaciju i neravnopravan tretman. Mnoge žene koje koriste droge su i trudnice, majke, bave se seksualnim radom, često doživljavaju nasilje i stigmu, pripadnice etničkih manjina, žrtve trgovine ljudima, u zatvoru ili bivše zatvorenice. Sve to zahtijeva naročit pristup’’, objašnjavaju iz LINK-a

Žene najčešće razvijaju zavisnost uz društvo i partnera

Ivanu, čije je ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta je u svijet heroina uveo partner. Do tada je, kako kaže, uzimala droge samo rekreativno, u izlascima.

“Pila sam, uzimala sam tablete, ali samo kad izađem. Sve mi je to djelovalo bezazleno’’, kaže ona za CIN-CG.

Ivanina biografija, na prvi pogled djeluje sasvim uobičajeno. Nakon srednje škole uspješno je završila fakultet, zaljubila se, udala. Osnovala je sopstveni biznis i već godinama ga gotovo neprekidno vodi. Rodila je dvoje djece. Ipak, sve te godine, od šesnaeste do četrdesetih, Ivana je koristila droge.

Njen tadašnji momak, danas suprug, koristio je heroin kada ga je upoznala u ranim dvadesetim.

“To je za mene bilo strašno. Mislila sam da mi se nikada neće desiti da i ja to probam, međutim prevarila sam se’’, kaže ona.

Socijalno okruženje značajno više utiče na žene kada je u pitanju upotreba droge, što nije nužno slučaj sa muškarcima navodi se u publikaciji Ženske mreže za smanjenja štete (WHRIN) iz 2015. “One obično prvi put injektiraju droge sa muškim partnerom, i on je taj koji im injektira drogu. Muškarci obično prvo ubrizgavaju sebi drogu čistim priborom, dok su žene sljedeće.

“Odbijanje da dijele igle nerijetko se tumači kao nepovjerenje i odbijanje intimnosti u vezi, što može voditi do nasilja od strane partnera’’, navodi se dalje.

Žene u ranjivom položaju iz straha da ugroze vezu tako često injektiraju drogu već korišćenjim priborom, čime povećavaju i rizik od inficiranja virusima poput HIV-a i hepatitisa C.

Ivana je uz partnera postepeno razvijala ozbiljnu bolesti zavisnosti. Iako njen suprug nije radio, ali ga je imućna porodica izdržavala, za nju je to socijalno okruženje imalo samo riječi osude. “Svekrva me nikada nije prihvatila zbog mog problema, a za sina nikad ništa loše nije rekla. U gradu su znali da mi kažu “nemajko, jadnice, propalice, vidi te kako izgledaš’’. Na pitanje da li su govorili isto za njenog supruga, odgovora sa tužnim osmijehom “on je uvijek bio omiljen’’.

Istraživanja pokazuju da se ŽKD suočavaju sa manjom socijalnom podrškom i većim socioekonomskim izazovima u odnosu na muškarce, a “zbog niže stope zaposlenja i primanja’’ im je i cijena liječenja manje pristupačna nego muškarcima, navodi UNODC.

Ivani je centar svijeta bio suprug.

“Njega sam tjerala da ide na liječenje, a nije mi padalo na pamet da i ja pođem. Svoj problem nisam ni vidjela’’.

Iako je suprug počeo da koristi zamjensku terapiju na njen nagovor, ona se nije prijavila za isti tretman.

“Pozajmljivala sam od njega. Svakog dana bih ga molila da mi da malo da preguram radni dan, dok je on ostajao kući’’, kaže ona. Ali, to nije bilo rješenje. Ubrzo bi se vraćala heroinu, jer metadona nije bilo dovoljno za dvoje…

Često žrtve zlostavljanja, a skloništa ne posjeduju kapacitete

Jana je u ranim dvadesetim upoznala prvog supruga sa kojim je dobila dijete. Nakon rođenja kćerke trudila se da ne koristi droge i da se izbori sa bolešću. Međutim, problemima nije bilo kraja - trpjela je svakodnevno fizičko i psihičko nasilje.

Trenutno u Crnoj Gori ne možemo da kažemo da li postoji sklonište koje bi pružilo adekvatnu podršku ženama koje koriste droge, a koje su i žrtve nasilja, navode iz Linka.

“Tokom mapiranja servisa i usluga za osobe koje koriste droge koje su Link i NVO Juventas sproveli, pokazalo se da, od organizacija civilnog društva koje pružaju usluge skloništa ženama žrtvama nasilja, a koje su uzele učešće u ovoj aktivnosti, dio organizacija navodi da imaju nedostatak kapaciteta da se bave ženama koje koriste droge, dok je dio njih odgovorio i da ne želi da se bavi ženama koje koriste droge’’, naveli su iz ove organizacije.

Kriminalizacija upotrebe droga obično znači da žene koje se suočavaju sa rodno-zasnovanim nasiljem, rizikuju institucionalno nasilje od strane službenika/ca policije, zdravstvenih i socijalnih službi umjesto da im bude obezbijeđena zašitita navodi UNODC.

“Bila sam primorana da se sa djetetom sklonim od partnera. Ali ubrzo potom željela je samo da zaboravi na svoju situaciju’ i potpuno se predala psihoaktivnim supstancama”, rekla je Jana.

Rodno zasnovano nasilje utiče na upotrebu droga kod žena, jer je žene mogu koristiti kao sredstvo koje im pomaže da se nose sa emocionalnim i fizičkim bolom zbog zlostavljanja od strane partnera, navodi Svjetski izvještaj o drogama UNODC-a.

Studije pokazuju da žene koje koriste droge imaju do pet puta veći rizik da budu žrtve rodno-zasnovanog nasilja od žena koje ne koriste droge, navodi UNODC. Rizik od nasilja od strane partnera veći je ukoliko i on koristi droge, navodi EMCDDA.

ŽKD su i u povećanom riziku od seksualnog zlostavljanja zbog efekata koje droge vrše na tijelo navodi se u studji EMCDDA. Osim toga, žene koje razviju bolest zavisnosti često su primorane da nude seksualne usluge za novac ili drogu, te dolaze u dadatnu ugroženost od zlostavljanja ali i seksualno prenosivih bolesti, zatvorskih kazni i infekcija zbog injektiranja nehigijenskim priborom, navodi se.

“Dugo sam pokušavala da izbjegnem da imam seksualne odnose za drogu. Viđala sam žene oko mene, koje tako žive. Mislila sam da mi se nikad neće desiti’, kaže Jana. Pružanje seksualnih usluga da bi došla do droge, Jana opisuje kao jedno od najtraumatičnijih iskustava. “Najstrašniji je način na koji ljudi gledaju žene koje dođu u takvu situaciju. Stigma koja se veže za ženu koja to uradi. Ne gledaju te kao ljudsko biće’’, objašnjava ona.

“U nekim zemljama Evrope procjenjuje se da između 20 i 50 odsto žena koje injektiraju droge pružaju seksualne usluge’’, navodi se u publikaciji EMCDDA. “Ove žene se suočavaju i sa većim stepenom stigme, kako zbog upotrebe droga, tako i zbog pružanja seksualnih usluga’’.

Upotreba droge je česta i među ženama koje se bave seksualnim radom. Prema Evropskom veb istraživanju o drogama iz 2021. gotovo četvrtina seksualnih radnica u Crnoj Gori (23,2%) koristila je droge injektiranjem nekad u životu, a 14,5% se izjasnilo da je koristilo “tokom posjednje godine’’.

NVO Juventas je 2011. godine otvorio Drop in centar za osobe koje se bave seksualnim radom i to je jedini centar ove namjene u Crnoj Gori. Dugogodišnja praksa u pružanju direktne podrške pokazala je da je riječ o heterogenoj zajednici. Tako, jedan broj osoba koje se bave seksualnim radom koristi droge, te se usljed toga pojačava stepen socijalne isključenosti, kao i diskriminaciju od strane društva. Razlozi za bavljenje seksualnim radom su individualni. Svakako, kada osoba razvije bolest zavisnosti, onda i to posljedično može biti ili jeste jedan od načina da se obezbijede sredstva za nabavljanje droge. Pošto su osobe koje se bave seksualnim radom često u visokom riziku od socijalne isključenosti ili su već socijalno isključene važno je dalje unapređivati sistem socijalne zaštite i omogućiti uslove za unapređenje kvaliteta života. U Crnoj Gori se bavljenje seksualnim radom tretira kao prekršaj te stoga izostaju ciljane usluge i servisi podrške namijenjeni ovoj zajednici.

Zajednica osoba koje se bave pružanjem seksualnih usluga je uprkos servisima koje imamo i godinama unazad pružamo, dosta skrivena, upravo zbog visokog stepena stigme i diskriminacije, a ovo se dodatno usložnjava kada su dio i zajednice osoba koje koriste drogu. Crna Gora ima izuzetno mali broj usluga koje se fokusiraju na žene koje koriste drogu i koje su prilagođene njima.

U Crnoj Gori djeluju tri drop-in centra za osobe koje koriste droge, dva su u Podgorici, a jedan je u Baru.

Zatvorska kazna umjesto pomoći

Usljed straha da će biti prinuđena da se bavi seksualnim radom zbog zavisnosti, Jana se trudila da do novca dođe preprodajom droge. “To mi je obezbjeđivalo kakav-takav status neku vrstu sigurnosti, među muškarcima koji se time bave. Trudila sam se da djelujem neustrašivo, opasno, učila sam od njih’’, objašnjava ona. To je bio i jedan od načina da prehrani dijete. Zbog prodaje droge, ona je osuđena na kaznu zatvora u ranim dvadesetim.

Žene često bivaju osuđene na kaznu zatvora jer su u najnižem rangu preprodaje droge i lako ih je otkriti, navodi UNODC. Obično su natjerane od strane partnera da počnu sa kriminalnim aktivnostima, a nekad odgovaraju za djela koja je partner počinio, navodi UNODC.

“Procenat žena koje su kažnjene zatvorom zbog krivičnih djela povezanih sa drogama je veći nego kod muškaraca’’, navodi UNODC.

Trenutno je na izdržavanju kazne zatvora u Crnoj Gori ukupno 17 žena. Od toga su dvije optužene zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih supstanci, dok su njih četiri u pritvoru zbog sumnje u izvršenje tog krivičnog djela, kazali su za CIN-CG iz Uprave za izvršenje krivčnih sankcija (UIKS). Njih pet je u pritvoru zbog sumnje da su počinile djelo kriminalnog udruživanja, što može, ali i ne mora biti povezano sa stavljanjem u promet opojnih droga, objasnili su iz UIKS-a.

UNODC je još 2007. u predložio dekriminalizaciju nenasilnih kriminalnih djela počinjenih od strane žena. “Neke studije potvrđuju da sudije i ostali u sistemu pravosuđa ne uzimaju u obzir nejednakost žena kada donose presude’’, navodi UNODC.

Janina najveća patnja bilo je oduzimanje starateljstva nad djetetom, koje nije uspjela da povrati ni nakon izlaska iz zatvora. Ćerka je pripala mužu, koji je dok su bili skupa Janu zlostavljao.

Žene često pate više nego muškarci zbog ozbiljnih dugoročnih posljedica od zatvorskih kazni, navodi se u izvještaju UNODC-a. “Odvajanje djece od majke je jedan od najštetnijih aspekata zatvorske kazne za žene’’, navodi izvještaj.

I uz bolesti zavisnosti može se biti dobar roditelj

Jako smo željeli djecu, kaže Ivana. Bez obzira na problem sa bolešću, ovaj par se upustio u planiranje porodice. “Suprug je bio tad već na metadonu, a ja sam odlučila da prekinem sa upotrebom svih psihoaktivnih supstanci’’, kaže Ivana. Ivana je ostala u drugom stanju putem vještačke oplodnje. “Doktori su sumnjali da je upotreba droga kod mene i partnera izazvala probleme. Bila sam upoznata sa rizicima, brinula sam’’, govori ona. Međutim, ubrzo nakon porođaja nastavila je sa upotrebom. “Moj problem je postepeno rastao. Koliko god sam čuvala svoje kćerke u trudnoći, one su me znale samo u stanju bolesti, od svoje pete do dvanaeste godine’’, kaže ona.

Sa tugom, ali i prihvatanjem objašnjava kako se jedna od kćerki stidjela nje. “Kada ih pratim do škole, kaže mi da ih ostavim prije ulaza u dvorište, da je niko ne vidi sa mnom’’, govori ona.

Želim da im nešto napravim, da se potrudim, a ne mogu da ustanem, govori ona.

Ljudi koji koriste droge mogu biti dobri roditelji i u jednakoj mjeri vole svoju djecu kao ostali, samo što bolest zavisnosti kao i svaka druga, može otežati roditeljstvo, kaže za CIN-CG Marija Mijović iz Juventasa. Da bi to postigli često im je potrebna pomoć servisa i socijalnih službi.

Naročite uspjehe postižu ljudi koji pređu na substitucionu opoidnu terapiju, kaže za CIN-CG Boban Sekulić, koordinator programa za smanjenje štete u NVO CAZAS. “To omogućava ljudima da budu ponovo funkcionalni, da uspostave neku ravnotežu, te mogu u značajno većoj mjeri da se posvete djeci’’, kaže Sekulić.

Trudnoća često neželjena

Jedna studija (Unintended Pregnancy in Opioid Abusing Women, 2011) pokazala je da čak 86 odsto žena koje koriste opijate, nevoljno ostaju trudne. I kod žena koje su na nekom vidu liječenja od opoidnih supstanci, postoji visoka stopa neplaniranih trudnoća, oduzimanja roditeljskog prava, abortusa i djece koja su smještena u hraniteljskim porodicama ili su usvojena.

“Skoro smo imali slučaj ŽKD da niko nije znao da je trudna. Iznijela je trudnoću, ali je odustala od starateljstva. Trudnoća je najvjerovatnije bila neželjena’’, govori Sekulić.

Na pitanje CIN-CG-a da li primaju trudnice na tretman od bolesti zavisnosti iz JU Kakaricka gora kazali su da ova institucija “nije tip zdravstvene ustanove, te nije u mogućnosti da pruži adekvatnu zdravstvenu zaštitu koja je neophodna trudnicama sa bolešću zavisnosti’’.

Jedan od problema koji nosi trudnoća tokom bolesti zavisnosti je sindrom neonatalne apstinencije, kod novorođenčeta. Ovaj sindrom je rezultat hroničnog izlaganja korišćenja droge od strane majke tokom trudnoće. Prema izvještaju Američkog udruženja pedijatara može nastati od svih vrsta droga, pa čak i antidepresiva. Pošto beba nakon porođaja nije izložena ovim supstancama, kod nje se javljaju simptomi apstinencije, koji mogu biti fatalni.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i UNODC preporučuju savjetovanje sa ljekarima i odgovorajuću terapiju kod trudnica koje koriste droge, što može igrati važnu ulogu u tome da žena uredno održava trudnoće, posjećuje ljekare, ostvari kontakt sa drugim servisima podrške, objašnjavaju u preporukama. Sve to može značajno poboljšati ishod trudnoće i porođaja.

Rodna perspektiva i trauma-informisan pristup

Sagovornice CIN-CG-a prošle su kroz višegodišnje pokušaje odvikavanja od droga i na kraju ostvarile stabilan oporavak. “Prvi put kad sam odlučila da na par dana pođem na psihijatriju da se “očistim’’, sa namjerom da zauvijek prekinem, psihijatar mi je rekao “što će ti droga, mlada si, zdrava’’, kaže Ivana.

Jana je probala razne tretmane, reto centre, išla je u inostranstvo...”Dosta toga je bilo religijski bazirano. Niko mi godinama, decenijama nije objasnio kakva je to bolest’’, govori ona.

Obje bi se vraćale drogama, a svaki povratak vodio je dublje u bolest, objašnjavaju.

Sve do otvaranja ženskog krila u JU “Kakaricka gora’’.

Tek tada su dobile odgovarajući tretman. Smatraju sebe sretnicama, jer su prošle kroz psihoterapeutsku podršku i tretman u ovoj ustanovi. Vjeruju da je to bilo ključno za njihov oporavak.

U JU “Kakaricka gora” kažu da primjenjuju rodno senzitivan pristup za žene. “U toku rada sa ženama pristup terapeuta je različit u odnosu na rad sa muškarcima, jer često su klijentkinje doživjele traumatična iskustva u djetinjstvu ili u toku perioda bolesti zavisnosti’’, naveli su oni za CIN-CG. Navode da je motivacija žena koje se odluče na tretman uglavnom jaka, pa tretmanu pristupaju ozbiljno.

EMCDDA preporučuje trauma-infromisani pristup liječenju žena koje pate od bolesti zavisnosti, s obzirom na veliki stepen traume i stigme sa kojom su se sočile kroz život. Ovakav pristup ima za cilj “da prepozna simptome traume kod pacijentkinja i ulogu koju je igrala u njihovom životu, da obezbijedi da joj se traumatično iskustvo ne ponovi (tokom liječenja), i da uspostavi osjećanje sigirnosti i samopoštovanja kod žena’’ navodi EMCDDA.

“Trauma-informisani” pristup u pružanju podrške ženama koje koriste droge prepoznaje važnost uzimanja u obzir potencijalnih traumatskih iskustava koje su mogle proći, a stručna podrška mora biti zasnovana na principu individualnosti’’, navode iz Juventasa.

Način na koji bi se sistemski moglo pristupiti ovom problemu upravo počinje od edukacije i informisanja kadra, u svim službama koje mogu doći u kontakt sa ovom zajednicom, te usvajanje pristupa u pružanju podrške koji odgovara na potrebe žena koje koriste droge, kazali su iz Juventasa.

“Danas sam druga žena. Sretna sam. Iscijelila sam odnose sa porodicom, posvećena sam majčinstvu, imam posao’’, govori Jana.

I Ivana se navikava na potpuno novi život. “Sada je došao red na mog partnera da se liječi. Podstakla sam ga da pođe u instituciju, ali više mi nije on centar svijeta. Sada sam fokusirana na sebe i da ostanem u apstinenciji...zauvijek’’, govori ona sa osmijehom.

Upotreba droga među djevojčicama i ženama

Oko 80 odsto djevojčica uzrasta do 16 godina probalo je neku od hemijskih supstanci koje izazivaju zavisnost prema ESPAD istraživanju u Crnoj Gori iz 2019, dok je kod dječaka taj procenat 85 odsto. Manje djevojčica je do šesnaeste godine konzumiralo ilegalne droge nego dječaka (osam i četrnaest odsto), ali je veća upotreba ljekova za smirenje i bolove bez ljekarskog recepta, nego kod dječaka iste dobi (13 i devet odsto). Djevojčice i dječaci su do šesnaeste godine u jednakom procentu isprobali kombinaciju ljekova i alkohola (dva odsto), inhalante (šest odsto) i amfetamin (dva odsto). Istraživanje je zabilježelo porast konzumacije alkohola kod djevojčica, a pad kod dječaka u odnosu na prethodne godine.

Na svjetskom nivou najveći procenat žena je u populaciji koja koristi amfetamina (45 odsto), kao i među populacijom koja koristi nepropisane ljekove (između 45 i 49 odsto), dok su manji procenti među populacijama koje koriste herion i kokain gdje oko dvije trećine čine muškarci, navodi se u Svjetskom izvještaju o drogama iz 2023. Sve više žena je koje koriste marihuanu, pa je u Sjevernoj Americi 42 odsto žena u toj populaciji.

( Đurđa Radulović )