Grupa u kojoj su se favoriti sami nudili: Ko zna kada ćemo imati ovakvu šansu
Crna Gora nije razočarala u kvalifikacijama za Euro, osvojila je treće mjesto - tačno ono koje joj je pripadalo po rejtingu prije žrijeba, ali je neodoljiv utisak da je Radulovićev tim mogao rezultatski da uradi više protiv Srbije i Mađarske, timova koji su pokazali brojne slabosti, koje je i Bugarska iznenadila tri puta na četiri meča
Crnogorska fudbalska reprezentacija je kvalifikacije za Evropsko prvenstvo završila na trećem mjestu grupe G, nakon što je u duelima sa dva favorita, Srbijom i Mađarskom, na četiri meča od mogućih 12 osvojila samo bod. Tu počinje i završava se svaka priča o tome koliko su “hrabri sokoli” bili blizu (ili daleko) od Njemačke.
Izabranici Miodraga Radulovića imali su, međutim, dobru šansu da naprave iznenađenje i prvi put u istoriji izbore plasman na veliko takmičenje, ili da barem dođu u poziciju da u posljednja dva kola zavise od sebe i svojih rezultata, ponajviše zbog toga što su favoriti i glavni rivali pokazali velike slabosti. Crna Gora ih nije iskoristila...
Srbija je u dvomeču sa crnogorskom reprezentacijom osvojila svih šest bodova, a koliko je ekipa Dragana Stojkovića bila ranjiva govori i to da je u četiri meča sa druga dva najjača tima u grupi, Mađarskom i Bugarskom, od mogućih 12 osvojila samo dva boda!
Mađari su, s druge strane, kolo prije kraja obezbijedili vizu za Euro, na kraju i ugrabili prvo mjesto zahvaljujući, prije svega, dvostrukom tijumfu nad Srbijom. Od mogućih šest protiv Crne Gore osvojili su četiri boda, ali su po jednom kiksali i protiv Bugarske i Litvanije, na gostovanjima gdje su jedva izvukli po remi.
Crna Gora je, ako se računaju rezultati protiv dva posljednjeplasirana tima u grupi, Bugarskom i Litvanijom, ispustila najmanje bodova - samo dva, u Kaunasu, nakon gola primljenog u sudijskoj nadoknadi vremena.
Nisu, dakle, Jovetić, Savić i društvo ispustili šansu u mečevima sa slabije rangiranim reprezentacijama, čak su i prošli bolje nego Srbija i Mađarska, ali zato nisu došli do izražaja protiv bolje rangiranih selekcija, žrijebanih iz prva dva šešira.
Sve četiri utakmice koje su “sokoli” igrali protiv Srbije i Mađarske, takođe, neodoljivo liče jedna na drugu. U svakom meču su crnogorski fudbaleri ostavili dobar utisak, “napunili oči” odnosom prema igri, stavom na terenu, ali je u svakom nešto nedostajalo. U svakom su padali u drugom poluvremenu, kada su izgubili oba meča sa Srbijom i u Budimpešti sa Mađarima, protiv kojih su u Podgorici sačuvali bod.
Nedostajalo je, dakle, ono nešto ekstra što je potrebno da bi se srušio favorit. Nedostajalo je malo više hraborsti i odlučnosti u igri prema naprijed, nedostajalo je da se malo produži period dobre igre i koncentracije u defanzivi. Protiv Srbije u Podgorici, Crna Gora je izgubila tako što je primila dva gola u posljednjih 10 minuta. Protiv Srbije u Beogradu izgubila je tako što je primila dva gola u razmaku od četiri minuta - u 73. i 77. Protiv Mađarske u Budimpešti tako što je primila dva gola u razmaku od dva minuta - u 66. i 68. minutu.
U svim pomenutim susretima “sokoli” su, očigledno, platili ceh manjeg fonda kvalitetnih igrača u odnosu na rivale, manje minutaže koju fudbaleri imaju u svojim klubovima, takođe u odnosu na rivale. To je, možda i nauk za ubuduće, da igra sa orijentacijom na pojačani defanzivni blok (Radulović je formaciju 3-5-2, sa trojicom, odnosno petoricom defanzivnih fudbalera uglavnom koristio za mečeve protiv favorita) i takozvano “aktivno čekanje” možda i nisu pravi način da bi se iznenadio jači od sebe. Primjer je Bugarska, posljednja u grupi, koja je tri puta u četiri meča zakinula Srbiju i Mađarsku, od čega je dva puta ostala bez pobjede u sudijskoj nadoknadi, a sva tri puta zbog golova primljenih u posljednjih 10 minuta.
Dakle, može se i protiv favorita.
To je i neki siže kvalifikacija u kojima Crna Gora nije razočarala, naprotiv. Cilj, međutim, nije bio da se ne razočara, ili da se ostavi dobar utisak, već da se konačno ostvari plasman na veliko takmičenje, barem po najavama iz samog nacionalnog tima.
Ako se gledaju kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, u četiri do sada odigrana ciklusa od osamostaljenja, ovo je drugi najbolji učinak crnogorskog tima. Bolji je bio samo premijerni, za Euro 2012, kada je tada najmlađa reprezentacija u Evropi na osam mečeva osvojila 12 bodova (jedan više nego do sada), osvojila drugo mjesto u grupi i plasirala se u baraž. Da je tada na snazi bio sadašnji sistem kvalifikacija i završnice, sa 24 tima, Crna Gora bi igrala EP.
U ciklusu za Euro 2016. Crna Gora je bila četvrta u grupi sa šest timova, na 10 utakmica osvojila je 11 bodova, da bi u prošlom ciklusu, za Euro 2020, osvojila samo tri boda na osam mečeva, bez jedne jedine pobjede.
Radulović je u ovim kvalifikacijama ukupno koristio 31 fudbalera. U odnosu na prošle cikluse kvalifikacija za SP i Lige nacija ekipa je, barem djelimično, podmlađena i jasna je tendencija da neki igrači “prolaze”, da neki dolaze. Crna Gora je u ovom ciklusu definitivno dobila 23-godišnjeg Nikolu Krstovića, koji bi narednu deceniju trebalo da predvodi napad, pojavili su se i nešto stariji, 26-godišnji Driton Camaj, te u finišu i 29-godišnji Edvin Kuč, koji je na tri meča, kao vezni, dao tri gola. Slobodan Rubežić (23) definitivno bi trebalo da bude zalog za budućnost, a minutažu u finišu kvalifikacija, doduše samo u finišu dva meča, dobili su Viktor Đukanović (19) i Andrija Radulović (21), a debitovali su i Marko Tući i golman Filip Đukić, obojica 24-godišnjaci.
Pet od devet golova za Crnu Goru u ovom ciklusu postigli su najbolji i najiskusniji - Stevan Jovetić (tri) i Stefan Savić (dva). I to govori koliko je Crna Gora još uvijek zavisna od velikih igrača koji su u ozbiljim fudbalskim godinama (34 i 32). I koliko će jednog dana biti teško bez njih.
Slijedi, barem takmičarski, izuzetno težak period. Pauza od takmičenja sve do jeseni 2024. (mart i jun rezervisani su za prijateljske utakmice) a onda šest mečeva novog izdanja Lige nacija, pa teške kvalifikacije za Mundijal tokom 2025.
Crna Gora nije uspjela da se plasira na EP od 24 tima, nije realno očekivati da ode na Mundijal u kojem Evropa daje 16 timova u novom, proširenom izdanju. Zbog toga selektor, ko god bio (Raduloviću narednog mjeseca ističe treći jednogodišnji ugovor) mora da iskoristi prijateljske mečeve koji im slijede, zatim utakmice Lige nacija, pa i “surove” mundijalske kvalifikacije da u nacionalni tim uvede još mladih fudbalera.
Potpuno novi izgled naša reprezentacija bi trebalo da dobije u narednom ciklusu za Euro 2028, a što se pametnije iskoristi naredni period, biće i veće šanse da se napravi iznenađenje. A možda se i bez imperativa, postavljanja ciljeva koji često ne odgovaraju realnosti, i dogodi neko čudo.
31
fudbalera koristio je Miodrag Radulović u osam kvalifikacionih mečeva u nedavno završenom ciklusu za EURO 2026. Prve takmičarske mečeve za reprezentaciju odigrali su Edvin Kuč, Slobodan Rubežić, Marko Tući, Viktor Đukanović, Dušan Bakić, Andrija Radulović i Filip Đukić
11
bodova na osam utakmica osvojila je reprezentacija Crne Gore, što je drugi najbolji učinak u četiri kvalifikaciona ciklusa za Evropsko prvenstvo. Bolji skor imala je samo u prvim kvalifikacijama, za Euro 2012, kada je sa 12 bodova osvojila drugo mjesto i plasirala se u baraž. U ciklusu za EP 2016. osvojila je 11 bodova, ali i odigrala dva meča više, dok je za EP 2020. osvojila samo tri boda.
( Danilo Mitrović )