Projekat za ponos i nova šansa za razvoj

Potrebno je ostrvo za ovako dobar osjećaj, naziv je umjetničkog projekta kojim će se Crna Gora predstaviti na 60. Bijenalu umjetnosti u Veneciji 2024. godine. Autorka projekta je umjetnica Darja Bajagić a kustoskinja Ana Simona Zelenović.

Tema Bijenala je “Stranac svuda”, a na konkursu Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG) odabrani projekat se izdvojio kvalitetom, sposobnošću povezivanja sadašnjeg vremena sa prošlošću i autentičnošću svakog elementa projekta. To je na jučerašnjoj konferenciji za medije u Podgorici kazao član žirija, kustos iz Italije Daniele Kapra (Capra).

Ministarstvo kulture i medija (MKM) je i pokrovitelj, MSUCG je organizator i izvršni producent, a direktor Muzeja dr Vladislav Šćepanović komesar crnogorskog Paviljona.

Demokratizacija i novi prostor

Na jučerašnjoj konferenciji za medije Šćepanović je istakao nekoliko noviteta, odnosno promjena ustanovljenih prilikom ovogodišnjeg procesa izbora i kasnijeg predstavljanja Crne Gore na popularnoj Smotri.

Prvi korak je bio novi prostor Paviljona Crne Gore koji će smješten na istaknutoj poziciji u gradu. Umjesto u “Palazzo Malipiero”, izložbeni prostor je “Ospedaletto”, saopštio je Šćepanović. Odgovarajući na pitanje “Vijesti” kazao je da to finansira MKM kao pokrovitelj, te da nije upućen u tačnu sumu po kojoj je prostor zakupljen. Budžet namijenjen za produkciju je 80.000 eura, a Šćepanović je istakao i da će se zbog birokratskih procedura potruditi da najveći dio budžeta realizuju do kraja godine, dok će ostatak potreban za realizaciju prenijeti u narednu.

Nakon 60. izdanja Smotre, Šćepanović planira i pokretanje pregovora za prostor u Arsenalu za Bijenale 2026. godine, što bi bilo od posebne važnosti.

“Ovo je izuzetno važan korak koji će omogućiti našim umjetnicima da se predstave na jednoj od najprestižnijih umjetničkih platformi... Stvaramo uslove da crnogorska umjetnost dobije međunarodno prepoznatljivu platformu koja će istaći bogatstvo i raznolikost naše umjetničke scene”, rekao je Šćepanović, između ostalog.

Govoreći o ovogodišnjem javnom pozivu, on je istakao da je u cilju demokratizacije i otvorenosti procesa odabira, konkurs bio otvoren za umjetnike, umjetničke grupe i kustose s kustoskim projektima.

“Raskinuli smo sa tradicionalnom praksom imenovanja kustosa, te umjetnicima pružili priliku da sami predstave svoje koncepte, čime smo stvorili otvorenije i inkluzivnije okruženje za umjetničku kreativnost. Formiranjem međunarodnog žirija, osigurali smo transparentnost u procesu donošenja odluka, pružajući pravednu procjenu i podršku autorskim predlozima. Ovo je korak prema stvaranju okruženja u kojem se cijeni kvalitet, inovacija i raznolikost u umjetničkom stvaralaštvu”, rekao je Šćepanović.

Ranijim praktikovanjem imenovanja kustosa, činjena je i svojevrsna nepravda ostalima iz te branše da predstave svoje ideje, kaže on.

“Smatrao sam da to nije korektan pristup, prije svega prema drugim kolegama kustosima. Mislio sam da je najvažnije da imamo tu slobodu da se kustos javlja sa različitim kustoskim projektima. Dobili smo dosta prijava, nekih 15. Žiri je radio veoma naporno i ne uvijek jednoglasno, pa ni odluka nije jednoglasna”, rekao je on.

Šćepanović to vidi upravo kao pozitivnu promjenu koja svjedoči pažlljivoj analizi projekata. Žiri koji je donio konačnu odluku radio je u međunarodnom sastavu, što je takođe još jedna od promjena. Pored Šćepanovića i Kapre, u žiriju su bili i: muzejska savjetnica u MSU Marina Čelebić, kustoskinja iz Sjeverne Makedonije Jovanka Popova i kustos iz Norveške Gunnar B. Kvaran. Prema njihovom mišljenju, pored pobjedničkog projekta izdvojili su se i koncepti umjetnice Andrijane Gvozdenović i kustoskinje Nele Gligorović, kao i koncept Tadije Janičića i kustoskinje Ljiljane Karadžić.

Zadatu temu lično osjeća

Da Crna Gora može biti ponosna izabranim projektom, poručio je kustos iz Italije Kapra, koji je priznao i da je bio pozitivno iznenađen kvalitetom projekata prijavljenih na konkurs. On je pohvalio ovogodišnju organizaciju koja je transparentnija. Dodaje i da je samo učešće na prestižnoj smotri savremene umjetnosti šansa za razvoj kulturne scene i sistema u kulturi Crne Gore.

Tema Bijenala inspirisana je istoimenom grupom anarhista iz Torina koja se borila protiv rasizma i ksenofobije, objasnila je moderatorka konferencije za medije i portparolka MSUCG Hristina Bošković. Ona je dodala i da kustos Bijenala Adriano Pedrosa ističe da se tema “Stranac svuda” odnosi i na sve druge oblike marginalizacije, uključujući i one “autohtone” autore koji se možda osjećaju kao stranci u sopstvenoj sredini.

Upravo to možda najbolje korespondira sa umjetnicom Darjom Bajagić koja je porijeklom iz Crne Gore, ali je odrastala, obrazovala se, živjela i karijerno ostvarila u inostranstvu, o čemu su “Vijesti” ranije i pisale.

“Tema Bijenala bila je razlog više da prijavimo ovaj naš projekat”, potvrdila je kustoskinja Ana Simona Zelenović i dodatno objasnila da se i sama Bajagićeva često osjećala kao stranac.

“Porijeklom iz Crne Gore, živjela je u Egiptu, zatim u Americi, tamo se obrazovala i onda ponovo došla da živi u Crnu Goru, što mislim da je takođe veoma značajno za predstavljanje na Bijenalu. Pritom je predstavljena širom Evrope i Amerike, što doprinosi nekom povezivanju Crne Gore i internacionalnog konteksta s jedne strane, a sam projekat je interesantan iz više razloga... Jedan od njih je i to što Mamula sama po sebi ima kompleksnu istoriju, ali i to što može da se prati neka istorija Crne Gore kao države, ali i odnosa prema kulturnom nasljeđu, kulturi sjećanja, kolektivnom pamćenju. To je nešto što Darju trenutno zanima u svom istraživanju i radu”, kazala je kustoskinja.

Kustoskinja Zelenović je dodala da je cilj projekta kritičko razmatranje kulture kolektivnog pamćenja i promišljanje našeg odnosa prema zajedničkoj baštini. Umjetnica te teme istražuje kroz slikarstvo i skulpturu, a posebno se fokusira na kompleksnu i višeslojnu istoriju crnogorskog ostrva Mamula, otkrila je ona.

“Bajagić kroz istraživačku i umjetničku praksu istražuje našu recepciju i percepciju slika i drugih vizuelnih reprezentacija, uprkos nedostatku ili upravo zahvaljujući tome što posjeduju znanje o odgovarajućem istorijskom ili društvenom kontekstu. Eksperimentišući s građenjem simboličkih sistema značenja, umjetnica istražuje kako se ono generiše kroz vizuelnost i kako mišljenja dobijaju na snazi u savremenom društvu zasnovanom na slici”, rekla je ona.

Darja Bajagić se prisutnima obratila putem video uključenja i zahvalila na prilici da predstavlja Crnu Goru na Bijenalu umjetnosti u Veneciji. Na pitanje “Vijesti” da li je ovom projektu i samom istraživanju doprinijelo njeno premijerno predstavljanje na Crnogorskom likovnom salonu “13. novembar” na Cetinju 2020. godine (na poziv kustosa Petra Ćukovića), ona je odgovorila potvrdno.

“To je bilo moje prvo izlaganje u Crnoj Gori i od tada sam se trudila da se bavim različitim temama koje su relevantne ovdje, lokalno. Kada sam se vratila, prije oko godinu, osjećala sam potrebu da izgradim snažnije veze na lokalnom niovu, sa okruženjem, istorijom, kulturom, nasljeđem, što sam dijelom i uradila ovim putem. No, iako mi je to sve blisko i dio je mene, istovremeno mi je i strano i nepoznato... Ukazala mi se velika prilika i veoma sam zadovoljna da imam mogućnost da predstavim projekat na kojem sam radila mnogo godina i koji mi je i na ličnoj razini veoma važan”, rekla je Bajagićeva.

Darja Bajagić je rođena 1990. godine u Podgorici, ali je odrasla u Egiptu i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Trenutno živi i radi na relaciji Crna Gora - SAD. Diplomirala je na Pacific Northwest College of Art 2012. godine, a potom magistrirala na prestižnom Jejlu - Yale University School of Art 2014. Dobitnica je i prestižne stipendije Lemelson Foundation, a učestvovala je na brojnim izložbama u Evropi i Americi.

Institucije zatvorile scenu

Na pitanje “Vijesti” da li je jedna od tendencija MSUCG i širenje likovne scene, te usmjeravanje pažnje na autore iz Crne Gore koji žive i rade u inostranstvu, ali i predstavljanje aktuelnih tokova kulture vani, Šćepanović odgovara da je upravo to mapirao kao neke od problema.

“Jovanka Popova iz Sjeverne Makedonije, koja je veoma aktivna kustoskinja, rekla mi je da u posljednje vrijeme ne zna šta se događa u Crnoj Gori... Pritom, mi smo tu - Crna Gora i Makedonija. Tako je prva stepenica otvaranje Crne Gore i prikazivanje crnogorskih umjetnika u svijetu. I naravno, kroz saradnju sa drugim umjetnicima iz regiona, ali i svijeta, kao i uspostavljanje nekog načina komunikacije... Naravno, bilo je tu pojedinačnih pokušaja, ali mislim da je falilo institucionalnih”, rekao je on.

Šćepanović je kazao i da je iskorak napravljen, ali i dalje treba raditi na unapređivanju stanja.

( Jelena Kontić )