Vazdušni udari i supa od sočiva

Djeca nakon vazdušnog napada nogama prevrću ruševine i uzimaju predmete za domaćinstvo. Porodice stoje u redu za džakove brašna koje su podijelili radnici Ujedinjenih nacija. Volonteri kuvaju supu od sočiva da zagriju raseljene ljude natopljene kišom.

U sedmoj sedmici rata između Izraela i Hamasa, novu normalnost širom Pojasa Gaze čine uništenje, raseljavanje i svakodnevne muke traženja hrane i pokušaja da se ostane suv, piše agencija Rojters.

U Kan Junisu, gradu na jugu Gaze u koji je stotine hiljada stanovnika sjevera pobjeglo da bi izbjegli intenzivno izraelsko bombardovanje, susjedi su rekli da je tokom noći u napadu na jedan stan poginulo sedam ljudi, uglavnom djece.

“Ovdje je meso na zidovima i na ulicama. Šta su kriva ta djeca?” rekao je Junis Abd al Hadi, koji je bio među nekolicinom ljudi koji su preturali po ruševinama.

Izrael tvrdi da su njegovi udari usmjereni na infrastrukturu Hamasa, i da djeluje na osnovu obavještajnih podataka. Za civilne žrtve krivi Hamas, navodeći da ih islamistička grupa koristi kao živi štit.

Međutim, taj argument ne znači ništa Al Hadiju, koji je bijesan na Izrael, kriveći ga za smrt i bijedu.

“Svi smo na meti, gdje god da dođemo, mi smo na meti. Gađaju djecu, ljude, starce, sve. U gradu Gaza ili na bilo kom drugom mjestu, oni idu za nama. Traže od ljudi da odu a onda ih gađaju na putu, stotine ljudi”, rekao je Rojtersu.

Nakon napada Hamasa 7. oktobra, Izrael da izvršio invaziju na Gazu sa ciljem da uništi militantnu grupu koja tamo vlada od 2007. godine. Zdravstene vlasti Gaze tvrde da je od tada poginulo najmanje 13.300 Palestinaca, uključujući barem 5.600 djece, usljed izraelskog bombardovanja koje je veliki dio Gaze pretvorilo u pustoš.

U Džabaliji na sjeveru enklave i u Rafi na jugu, utorak ujutro je donio tragične poznate prizore odraslih i djece ranjenih u bombardovanju koje prebacuju u prenatrpane bolnice, prenio je Rojters.

U Rafi, radnici UN su istovarali humanitarni kamion pun vreća brašna, koje su ljudi nosili na biciklima, zaprežnim kolima ili na leđima.

Spasonosna za stotine hiljada stanovnika Gaze, pomoć u hrani koja dolazi preko graničnog prelaza Rafa je ipak nedovoljna da se svi adekvatno prehrane.

“Nas je 13 ljudi. Ove tri ili četiri vreće (brašna) koje nam daju nisu nam dovoljne. Ranije smo uzimali osam, 10 vreća. Ovo nije ni približno dovoljno”, rekla je Tagrid Džaber, koja je raseljena iz Beit Hanuna na sjeveru Gaze.

Džaber je rekla da njena porodica živi u šatorima i da ne mogu da ostanu suvi kad pada kiša. Ona je ispričala da je djeci previše hladno da spavaju na podu i da su im potrebna ćebad. Prije dolaska brašna, danima su jeli samo pirinač.

Ovo što sada živimo nije život. Nema života, nema hrane, nema pića, ništa. Čak i kiša lije na nas. Ne možemo da spavamo

U Kan Junisu, grupa volontera se udružila da skuva velike lonce supe od sočiva za raseljene ljude u jednom od šatorskih gradova koji su nikli, a donatori su obezbijedili novac ili sastojke kako bi omogućili taj projekat.

Muškarci, žene i djeca stajali su u redu sa praznim činijama i plastičnim posudama za hranu, čekajući svoj dio mirisne supe koja se krčkala u tri velika metalna lonca, dok su je muškarci miješali kutlačom i dugačkom daskom.

“Supa od sočiva je nekada bila obično jelo za koje niko nije mario, ali za nas je sada bolja od jagnjećeg mesa. Zahvalni smo što nam je supa od sočiva sada dostupna zahvaljujući ovim volonterima”, rekla je raseljena žena Munira al- Masri.

Husein Abu Ramadan, takođe raseljeni, organizovao je kuvanje supe na malim vatrama koje su naložene na vlažnom pješčanom tlu, sa šatorima od cerada svuda okolo.

Supa od sočiva je tradicionalno jelo za Palestince”, rekao je.

“Kada pada kiša, niko nije siguran u svom šatoru. Kiša i hladnoća su problem za sve, a posebno one sa djecom. Zbog toga su volonteri počeli da razmišljaju o služenju supe od sočiva, koja može da ugrije ljude.

Supa može da pruži određenu utjehu, ali čak ni djeca ne mogu da zaborave očajnu situaciju.

“Ovo što sada živimo nije život. Nema života, nema hrane, nema pića, ništa. Čak i kiša lije na nas. Ne možemo da spavamo”, rekla je Rojtersu djevojčica Maram al-Tarabiš.

( A.Š. )