Ne stajem pod zastave, makar ostao u dubokom podzemlju

Ne pristaje na svrstavanja, a svojim knjigama se, kaže za Vijesti pisac Dragan Drobnjak, ogoljava “maksimalno i sirovo”. Objavio je romane “Ovo, ono i božuri” (2001) i “Zero” (2022), kao i zbirku poezije “Maska” (2023). Spisak zanimanja kojim se Drobnjak bavio je raznovrstan i podugačak. Između ostalog, sjeća se, radio je kao lektor, novinar, TV novinar, knjižar, pekar, fizikalac u brodogradilištu, prodavac krofni na plaži...

Prema njegovom mišljenju, pisac je svako ko ima potrebu da piše i to i čini. Pisac je, objašnjava Drobnjak, i neko ko živi od svog pisanja, ali, tvrdi, u Crnoj Cori skoro da nema takvih, “osim ako ne rade još nešto”.

“Ovdje je piscima ‘postati’ i pisac i lako i teško. Lako jer je cijena štampe i dalje jeftina i svako sa par stotina eura može da objavi knjigu i da se proglasi piscem. Pisac sa ambicijama da stvori neko ozbiljnije djelo je najčešće osuđen na andergraund ili da se privuče na jasle nekoj od političkih opcija. Moj lični stav po tom pitanju ponavljam kao mantru, citirajući Darka Rundeka ’Protiv volje umiješan u staru zavjeru strana, u staru zavjeru nada, ja sam jednoga dana slučajno našao put ispod svih tih zastava što vijore’. Ne pristajem da stanem ni pod jednu zastavu, makar ostao u dubokom podzemlju do kraja svog spisateljskog života”, kaže Drobnjak.

Rođen je prije 47 godina u Doboju, u djetinjstvu je pisao o dječjim bandama i opisivao doživljaje iz predgrađa. Nastavio je temama vezanim za ratne doživljaje, od kojih je, tvrdi, “zaradio trajni bipolarni poremećaj, probleme sa kockom, alkoholom”...

“Kod mene je ogoljavanje maksimalno i sirovo. Poželjno ili ne, tako sam naučio da pišem još od djetinjstva čitajući Lovrakovu ‘Družbu Pere Kvržice’ i Molnarove ’Dječake Pavlove ulice’. Čitaoci reaguju različito. Moja prijateljica Nataša iz Bačke Palanke kaže da je na pola prestala da čita moj roman ‘Zero’ i plakala. Pojedini me osuđuju, poistovjećujući moj alterego sa mnom. Ima ih i koji reaguju onako kako bih želio. To je književno djelo i kao takvo ga treba i čitati, bez obzira da li je i koliko to autobiografskog karaktera”, objašnjava pisac.

Drobnjakov roman Roman “Zero” govori o osobi koja boluje od bipolarnog poremećaja i prati glavnog lika od djetinjstva provedenog u Bosni, preko Kosova, Niša, Boke. Centralni dio romana je onaj o ruletu i “igri na nulu”, osuđenosti da se “sa svakim dobitkom sve više gubi”.

“Lik igra redovno na nulu i dobija, gubi i svakim dobitkom sve više gubi. Gubi novac, karakter, ljudskost, zdravlje. Poenta je, igrajući se sa demonima, svejedno je da li igraš na nulu ili neki drugi broj, uvijek gubiš. Zbirka pjesama ‘Maska’ zasnovana je na tome da svi mi uzimamo maske u zavisnosti od situacije. Uzalud je pitati se koja je maska prava, jer smo to sve mi. Naša duša je mnogodimenzionalna”, tvrdi sagovornik Vijesti.

Reakcije čitalaca su razne, pa je sjeća se, zbog “Zera” dobijam pozive na alkoholisanje i drogiranje. Dobijao je, kaže i etikete, da je ženomrzac, ustaša, četnik..

“Zbog ‘Maske’ mi mnogi ne vjeruju. Jedna djevojka mi ne vjeruje da sam zaljubljen u nju. Tvrdi da sam sad stavio masku zaljubljenog i kao takav šetam uokolo... Izbjegavaju me zbog psihičke bolesti mog alterega. Što se tiče književne kritike, i tu sam uglavnom u podzemlju. Ono prikaza knjiga što je izašlo, uglavnom je pozitivno, ali ja nisam zadovoljan još uvijek svojim pisanjem. Mislim da mogu mnogo bolje i da ću to dokazati budućim knjigama”, kaže Drobnjak.

Tvrdi da mu je pisanje na “ovozemaljskom” planu, donijelo “dosta poštovalaca, nešto džeparca i malo više neprijatelja”. Sa druge strane, donijelo mu je, objašnjava Drobnjak i satisfakciju i dodatno uvjerenje u to da pisanje nije toliko uzaludan posao.

“Dobio sam krila sa posljednje dvije knjige da nastavim i da ne razmišljam o nekom većem književnom uspjehu. Tvrdim da je dovoljno makar jedan čitalac da te shvati, da vrijedi objaviti knjigu”, zaključuje on.

Drobnjak je diplomirao je na Departmanu za Srpski jezik i književnost, na Filozofskom fakultetu u Nišu. Osnovnu školu je završio u Turiji kod Tuzle, srednju u Herceg Novom. Kaže da živi na relaciji Pavino Polje - Niš - Boka Kotorska.

( Dragana Šćepanović )