ASK o prijavi protiv Gvozdenovića: Zakon ne važi kad tetka i ujak časte

Nekadašnji dugogodišnji visoki državni funkcioner Branimir Gvozdenović nije se ogriješio o Zakon o sprečavanju korupcije jer je dostavio detaljne podatke o načinu finansiranja školovanja djece u inostranstvu - obrazovanje na prestižnim evropskim univerzitetima plaćali su ujak, tetka, brat od tetke.

To je utvrdila Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) pet godina nakon što je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora tražila da se ispita porijeklo više stotina hiljada eura, koliko je koštalo školovanje dvoje djece Gvozdenovića u inostranstvu, a koje taj funkcioner nije mogao objasniti zvaničnim prihodima.

U odluci Agencije, koju potpisuje direktorica Jelena Perović, pored ostalog, navodi se da su dio školarina platili tetka, ujak, brat od tetke i to direktno na račune inostranih ustanova.

Nije, međutim, tretirano pitanje da li je Gvozdenović bio u obavezi da prijavi poklone rodbine, odnosno uvećanje imovine od više od 5.000 eura, s obzirom na činjenicu da su tadašnji studenti bili prijavljeni kao dio domaćinstva tog bivšeg funkcionera.

Agencija je, navodi se, “poklonila punu vjeru” analitičkim karticama sa računa stranih banaka, potvrdama inostranih ustanova... Agencija se nije bavila ni načinom finansiranja višegodišnjih troškova života u Italiji i Velikoj Britaniji za dvoje Gvozdenovićeve djece.

Istraživački centar MANS-a i “Vijesti” su 2018. objavile da je Gvozdenović za školovanje svoje dvoje djece u Milanu i Londonu potrošio najmanje 370 hiljada eura, a da taj iznos nije mogao uštedjeti od zvaničnih prihoda. On je tada Vijestima” rekao da je “imao pomoć šire rodbine”, bez daljeg obrazloženja.

Poklon, bez obzira od koga dolazi, zakonska je kategorija

Za direktora Istraživačkog centra MANS-a Dejana Milovca odluka Agencije predstavlja još jedan u nizu opasnih presedana u radu te institucije kojima se nastavlja kreiranje prakse nekažnjivosti visokih javnih funkcionera za očigledno kršenje zakona.

“Gvozdenović je morao prijaviti da je školovanje, kako tvrdi, platio neko treći, bez obzira na to što je novac uplaćen pravnom licu koje je njegovoj djeci pružilo uslugu. Ovo se posebno odnosi na informaciju koju je sam otkrio Gvozdenović u svom odgovoru Agenciji, da je italijanski Univerzitet ‘Bocconi’ u periodu od 2007. do 2010. godine stipendirao njegovog sina. Mlađi Gvozdenović je u to vrijeme bio i dalje član domaćinstva porodice Gvozdenović, što se vidi iz izvještaja o imovini i prihodima njegovog oca”, objašnjava Milovac.

Ono što u kartonu ne postoji, naglašava on, a što je moralo biti predmet interesovanja Agencije, jeste izvor iz koga su Gvozdenovići finansirali školovanje svoje djece u inostranstvu.

“Bez obzira na to da li je, kako Gvozdenović tvrdi, rodbina platila direktno na račun školama ili dala gotovi novac njegovoj djeci, to je promjena u imovini i prihodima koja je morala biti prijavljena nadležnim institucijama i konstatovana u imovinskom kartonu”, precizira Milovac.

Milovac: Šta bi bilo da kriminalci pomažu funkcionere preko posredničkih računa?

Prema riječima direktora Istraživačkog centra MANS-a, sa druge strane imamo “kreativno tumačenje” Agencije “na temu toga šta je prihod javnog funkcionera ili člana domaćinstva i kakve zakonske obaveze imaju javni funkcioneri kada je u pitanju njihov imovinski karton”.

“Tumačenje direktorice Jelene Perović i Agencije da Gvozdenović nije morao da prijavi školarinu jer je uplaćena direktno obrazovnim institucijama je proizvoljno i potencijalno može biti štetno ukoliko se pretvori u praksu u skladu sa kojom će ASK i u narednom periodu u sličnim predmetima odlučivati. U teoriji, ukoliko se ovakva praksa nastavi, Agencija ne bi nalazila ništa problematično ni da organizovani kriminal i sa njime povezane kompanije pomažu javne funkcionere, sve dok to nije ‘uknjiženo’ direktno na njihovo ime”, poručuje Milovac.

Upozorio je na to da je “veoma važno da imovina javnih funkcionera, naročito onih koji su poput Branimira Gvozedenovića u prethodnom periodu u rukama imali veliku moć izvršne vlasti i donosili odluke vrijedne više miliona eura, bude pod budnom pažnjom nadležnih institucija, u prvom redu Agencije za sprečavanje korupcije”.

Nažalost, na ovom primjeru smo vidjeli da je Agencija propustila da konstatuje čak i administrativne propuste i kršenja obaveze predavanja istinitog imovinskog kartona, dok je o bilo kakvoj složenijoj provjeri životnog stila javnih funkcionera izlišno i govoriti. Umjesto toga, Agencija nastavlja da opravdava ocjene Evropske komisije koja je i u posljednjem Izvještaju o napretku kritikovala upravo kvalitet odluka koje donosi ova institucija”, zaključuje Milovac.

Agencija nije pitala ni o visokim troškovima života u Milanu i Londonu

Podaci do kojih je prije pet godina došao Istraživački centar MANS-a, pokazuju da je Gvozdenović za školovanje svoje djece na prestižnim evropskim fakultetima u periodu od 2007. do 2016. godine potrošio najmanje 370 hiljada eura.

Istovremeno, prema njegovim izvještajima o imovini i prihodima, cijela njegova porodica je za tih devet godina ukupno zaradila nepunih 330 hiljada eura.

To znači da sve i da Gvozdenović nije dao ni cent za hranu, režije i druge troškove života supruge i njega, opet bi mu nedostajalo 40 hiljada eura za školovanje djece u inostranstvu.

Iako je navodno sin Gvozdenovića bio stipendista Univerziteta u Milanu, u odluci Agencije ne tretira se pitanje troškova života u tom italijanskom gradu.

Prema računici od prije pet godina, mlađem Gvozdenoviću je za to bilo potrebno najmanje 50.000 eura. Nakon sticanja diplome na Univerzitetu Bocconi 2010, Marko Gvozdenović iste godine upisuje postdiplomske studije iz međunarodonog biznisa na britanskom Hult univerzitetu. Cijena master studija koje je pogađao Gvozdenovićev sin iznosila je oko 36 hiljada eura, bez troškova života u Londonu.

Slično je i u slučaju ćerke Branimira Gvozdenovića koja je srednjoškolsko obrazovanje dijelom sticala u školi St Claire u Oksfordu od 2011. do 2013. godine. Školarina sa smještajem, kako su tada pokazivali zvanični podaci te ustanove, za dvije godine nije bila manja od 90 hiljada eura. Ostali troškovi života u Oksfordu, pod uslovom da je život bio skroman, za dvije godine morali su iznositi makar 20 hiljada eura, pa je cjelokupno školovanje u ovoj srednjoj školi koštalo oko 110 hiljada eura.

Dalje školovanje Marija Gvozdenović je nastavila 2013. na City of London University CASS, gdje godišnja školarina iznosi 11.000 eura, odnosno 33.000 za tri godine.

Branimir Gvozdenović tada je odbio da odgovori “Vijestima” zašto “pomoć šire rodbine” nije prijavio tadašnjoj Komisiji za sprečavanje konflikta interesa, jer je bio u obavezi da dostavi izvještaj za sve promjene imovine veće od pet hiljada eura.

( Tina Popović )