Jarak: Ljudi u Crnoj Gori dobro znaju šta je "duvanska mafija", ali su dosta rezervisani

"Interesovanje postoji i danas, jer u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji, cijeloj ex Yu, kada se nešto dogodi, pet dana dana svi pričaju, pišu, govore, a onda se sedmog dana sve zaboravi", kaže Jarak

41339 pregleda17 komentar(a)
Razotkrivanje “duvanske mafije”: Andrija Jarak, Foto: Foto: RTL

Ljudi u Crnoj Gori dobro znaju šta je “duvanska mafija”, ali su dosta rezervisani. Govorili su mi “ne bih ja, ne bih ja” osim Milija Prelevića i Dritana Abazovića. Situacija je slična kao u Hrvatskoj. Ima ljudi koji imaju puno informacija, ali se boje da govore, kaže za Vijesti novinar Andrija Jarak, autor serijala “Dosije Jarak”, koji je ponovo izbacio u prvi plan ubistva Iva Pukanića i Duška Jovanovića.

Urađen u najboljem true crime formatu, serijal je izazvao veliku pažnju u Hrvatskoj, Crnoj Gori, ali i u cijelom regionu što je sasvim razumljivo, jer pipci “duvanske mafije” su snažno proželi gotovo sve države Zapadnog Balkana.

Andrija Jarak je dobro poznato novinarsko ime koji je odradio šest hiljada javljanja uživo, između ostalog, i iz Stare Vlaške, u centru Zagreba, gdje je podmetnutim eksplozivom ubijen Pukanić.

“Ja sam o svim tim slučajevima izvještavao uživo. Bio sam na licu mjesta, čuo šta govori policija, šta govori tužilaštvo”, objašnjava Jarak.

Radio je na serijalu 14 mjeseci. Prve dvije epizode, kaže, imalu su fantastičnu gledanost uprkos činjenici da se radi o zločinima od prije 15 godina.

“Interesovanje postoji i danas, jer u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji, cijeloj ex Yu, kada se nešto dogodi, pet dana dana svi pričaju, pišu, govore, a onda se sedmog dana sve zaboravi”, kaže novinar.

Slobodan Šašić, zamjenik glavnog državnog tužioca, iznio je službeni stav države. Tada je rekao da su krajnji naručioci i finansijeri imenom ostali nepoznati, ali nesumnjivo pripadaju krugu međunarodne duvanske mafije. Cilj je bio spriječiti po svaku cijenu pisanje nedjeljnika ‘Nacional’ i njegovog vlasnika koje je počelo 2001. godine. Tada počinju prijetnje i pritisci, pošto pokušaj da se potkupi nije uspio, ostalo je ućutkati ga lišenjem života”, prenio je Jarak riječi tužioca.

Ubistvo Iva Pukanića je specifično i po tome, navodi Jarak, što se prvi put pojavljuje ozbiljna grupa zločinaca, međunarodnih ubica.

“Podsjećam, ljudi koji su ubili Pukanića, prije toga su izvršili seriju ubistava u Bugarskoj. Počistili su tamošnju mafijašku scenu, poubijali su vrhušku bugarske mafije. Nisu to nekakvi avanturisti, navijači, siledžije. Oni su profesionalne ubice. Robert Matanić je po svim kriterijumima ispred Sretka Kalinića Zvijeri (ubica ‘surčinskog klana’ poznat po svojoj surovosti - prim. Aut). On je bio ozbiljan ‘killer’”, ističe Andrija Jarak.

“Mi smo se bavili upravo time: kako je moguće da se petorica svjetskih kriminalaca vrzma po Zagrebu, prate Pukanića, međusobno komuniciraju i to ne bude nikome sporno. Ko je okrenuo glavu? Hrvatska ima ozbiljne službe, dakle, ko je zažmurio”, pita se Jarak.

Osim toga, dodaje Jarak, kad su u Hrvatskoj osudili ubice na ukupno 163 godine zatvora, oni su stali.

“E, sad, da li su oni stali ili im je neko rekao da stanu? U svakom slučaju, nikad se više nije nastavilo sa tom istragom. U filmu Ratko Knežević kaže da je Pukanić razbio najveći krijumčarski lanac na teritoriji Evrope. Knežević takođe otvoreno proziva Stanka Caneta Subotića i Mila Đukanovića. Zašto to organi gonjenja nisu istražili? Meni je to potpuno neprihvatljivo jer Cane Subotić je u tom trenutku imao hrvatsko državljanstvo. Zašto nikad nije ispitan”, navodi Andrija Jarak jednu od mnogobrojnih dilema u vezi sa naručiocima ubistva Pukanića.

Autor serijala “Dosije Jarak” govori otvoreno i o Ivi Sanaderu, bivšem hrvatskom premijeru.

“Ivo Sanader je u tom trenutku gospodar svega i svačega u Hrvatskoj, doktor nauka, elokventan, evropejac, govori pet stranih jezika, Evropa ga ljubi, Merkelica ga voli, čovjek ode na pravoslavni Božić i kaže ‘Hristos se rodi’, ‘Za dom spremni’ je za njega bio fašistički pozdrav... Sanader je jednom rečenicom rješavao stvari za šta bi drugima bili potrebna dani, sedmice, mjeseci. I onda imamo naslovnicu kojom se prvi put propituje nešto u vezi Sanadera. Pojavljuje se kolekcija od osam satova od kojih svaki vrijedi 10.000 do 15.000 eura”, objašnjava Jarak uz ogradu da ne želi ni na koji način da implicira Sanaderovu povezanost sa ubistvom Pukanića.

U novinarskim krugovima, dodaje on, bilo je poznato da je Sanader bio veoma ljut na Pukanića.

“Svi smo znali da Sanader Pukanića, poslije te naslovnice, nije mogao očima vidjeti. To je bila otvorena mržnja s obje strane”, objašnjava hrvatski novinar.

Andrija Jarak je, snimajući serijal, boravio i u Crnoj Gori. Kaže da misli da je “Nacional”, pišući o poslovima “duvanske mafije”, zaintrigirao Duška Jovanovića i “Dan” je prenosio tekstove, kako mu je rekao sadašnji glavni urednik ovog dnevnog lista Mili Prelević, bez ikakve intervencije.

“Kontaktirali smo, naravno, Mila Đukanović. Nismo dobili nikakav odgovor, ali bih ga rado pitao da li je on naručio to ubistvo i na koji način je povezan sa ovim slučajem. Do Caneta Subotića smo pokušali da dođemo preko tri registrovane firme, preko advokata... Nikad niko nije odgovorio”, kaže Jarak.

On je uvjeren da će se istina o ubistvima Pukanića i Jovanovića doznati.

“Ja mislim da će se saznati istina o ubistvu Pukanića i Jovanovića. Uvjeren sam da će se neko pojaviti i reći. Doznaćemo, na ovaj ili onaj način, ali žalosno je ćutanje koje traje svih ovih godina”, kaže na kraju Andrija Jarak, autor true crime serijala “Dosije Jarak”.

Za sada ništa od FBI

Bivši premijer Dritan Abazović je sredinom jula ove godine najavio da će tražiti od Entonija Blinkena, državnog sekretara SAD, pomoć FBI u rasvjetljavanju ubistva novinara Duška Jovanović.

Na pitanje Vijesti dokle se stiglo u realizaciji ove inicijative, Abazović je odgovorio da je na potezu Ambasada Crne Gore u Americi.

“U Njujorku smo razgovarali detaljno oko toga sa ljudima iz administracije. Naša ambasada je uzela obavezu da nastavi komunikaciju sa Stejt departmentom kako bismo vidjeli konkretizaciju”, kazao je Abazović.

Poslije skoro mjesec dana bez ikakvog odgovora, iz Ambasade SAD u Njujorku su nas uputili na Ministarstvo vanjskih poslova iz kojeg do trenutka pisanja ovog teksta nisu odgovorili na pitanje dokle se stiglo u realizaciji Abazovićeve inicijative.