Zbog požara ne lože, vlaga „ne da” ni struju

Kada se proljetos uselila u kuću koja se nalazi u nikšićkom naselju Dragova Luka, Biljana Dešić je pomislila, iako je kuća bila relativno neuslovna za stanovanje, da će ona i dvoje djece moći da provedu makar nekoliko godina u njoj. Nažalost, prije dvadesetak dana u kući je izbio požar i ona i djeca strahuju kako će u objektu gdje ne bi smjeli da koriste ni struju ni šporet na drva, provesti zimu.”

“Prethodno smo, kao podstanari, živjeli u Humcima. Čovjek je prodao stan i kako su cijene stanova astronomske, nijesam bila u mogućnosti da plaćam 300 do 350 eura. Prijateljica koja je nekada živjela ovdje se sažalila na nas i dala nam ključ tako da smo ušli proljetos. Značilo nam je, jer je ovaj smještaj besplatan”, kaže za “Vijesti” pedesetogodišnja Biljana Dešić.

Uz pomoć humanitarne organizacije “Ana Đoković in memoriam” u sobi, koja je trebalo da bude spavaća i gdje se nalazio beton, postavili su laminat. Skromni namještaj koji imaju bio je dovoljan za njihove prohtjeve, a kako se zima približavala naručili su i drva.

“Imala sam nešto drva i kako je krenula hladnoća, čim sam naložila šporet došlo je do požara na gornjem spratu kuće. CEDIS će biti prinuđen da isključi struju jer su zidovi vlažni, a ne smijem ni da ložim, tako da sam drva morala otkazati. Na rizik sam uključila ovu malu grijalicu jer djeca ne mogu da izdrže hladnoću”.

U spavaćoj sobi, u kojoj niko ne spava, zidovi vlaže tako da je prozor, zbog buđi, stalno otvoren.

“Svako dva-tri dana čistim buđ, ali džaba. Trudim se da ovo održavam, ali teško ide. Zidovi su toliko vlažni da mi je pocrkalo dosta aparata, fen za kosu, bojler, mašina, pegla. Sve zbog velike vlage. Na rizik uključujem ovu grijalicu zbog djece, ali kad krenu veliki mrazevi, to ništa neće pomoći. Ovdje se i kanalizacija izliva. Pokušala sam to da otčepim, ali ne može. Kuća je neuslovna za življenje, ali kad je čovjek prinuđen onda mora”, kaže Biljana koja ima kćerku od 13 godina i sina koji na proljeće puni pet.

Nakon požara, kako kaže, Centar za socijalni rad joj je izašao u susret onoliko koliko je bio u mogućnosti i dao joj je jednokratnu pomoć. Za tu ustanovu i direktoricu, Dešić ima samo riječi hvale.

“Samohrana sam majka i od Centra za socijalno primamo 200 eura. Nikada se nijesam plašila posla i radim sve što mogu da djeci obezbijedim bolje djetinjstvo. Iako nijesam dobrog zdravlja čistim ulaze, a ljetos sam na primorju prodavala slike. Bolesna sam. Treba da radim tumor markere i magnetnu rezonancu, međutim nemam uslova da se liječim. Državljanka sam Srbije i nemam zdravstvenu knjižicu. Bivši suprug koji je iz Nikšića, ne plaća djeci alimentaciju i nemamo maltene nikakav kontakt”, tvrdi Dešić.

Ističe da im je više puta pomagala Banka hrane i da je svima zahvalna na pomoći.

“Saznala sam da Opština ima slobodnih stambenih jedinica. Ne tražim ja vilu, samo neku sobicu s kupatilom, da ne vlaži, jer djeca imaju bronhitis pa im vlaga dodatno škodi. Prije pet godina sam se lokalnoj upravi obratila za pomoć, ali nijesu mi pomogli, mada su obećali. Kada je došla nova vlast i njima sam se obratila i dobila sam jednokratnu pomoć za kupovinu drva”.

Nada se da će njena djeca zimu, onu kalendarsku, dočekati u boljim uslovima – stanu koji ne vlaži i gdje struja i šporet neće biti luksuz.

“Obratiću se predsjedniku Opštine za pomoć jer su mi rekli ljudi koji žive u Humcima da tamo postoje slobodne stambene jedinice koje su u vlasništvu Opštine. Djeca i ja ne tražimo luksuz. Samo siguran krov nad glavom”, poručila je Biljana Dešić.

( Svetlana Mandić )