Kako živjeti i preživjeti nasljeđe i donijeti promjene

U Nikšićkom pozorištu u ćetvrtak, 30. novembra, u 20 časova je premijera duodrame „Pluća“, koju je po tekstu Dankana Mekmilana režirao Andrej Nosov, a u kojoj igraju Maja Stojanović i Stevan Vuković.

Prema riječima Janka Jelića, umjetničkog direktora Nikšićkog pozorišta, toj ustanovi, kao i glumcima, trebala je manja forma, poput predstave „Pluća“, da se i u njoj ogledaju.

„Tekst donosi univerzalu priču muško-ženskog odnosa, vječiti neriješeni problem koji u suštini daje život i stvaralačku enegiju i u pozorištu i u drugim umjetnostima, a tretira i moderne probleme savremenog trenutka, i u sudaru tih velikih motiva se dešava ova drama“, kazao je Jelić na konferenciji za novinare.

Predstava se, kako je kazao Nosov, prije svega odnosi na generacije koje dolaze i koje treba da donesu promjenu u odnosu na nasljeđe koje im je ostavljeno.

„Ovo je priča o dvoje mladih ljudi, onih na kojima će sve ostati, onih zbog kojih sve radimo, našu djecu. Ovo je predstava za djecu, za mlade ljude, ali i za roditelje, da probaju da razumiju kako to nove generacije žive i prežive sve ono što su im roditelji ostavili, sve ono što čeka njihovu djecu“, kazao je Nosov.

Istakao je da je bila privilegija raditi predstavu za Nikšićko pozorište, sarađivati sa glumcima i čitavom ekipom koja je puna kreativnosti, posvećenosti, energije.

Glumica Maja Stojanović istakla je da je pomenuta predstava, u kojoj je dvoje glumaca sve vrijeme upućeno jedno na drugo, najveći izazov za nju, da je proces stvaranja bio predivan i da jedva čeka premijeru.

Sve ono što je maštao da gluma nosi u sebi i da može jednom glumcu da pruži, to mu je, prema riječima Stevana Vukovića, predstava „Pluća“ pružila.

„Imati partnerku koja ima razumijevanja za mene, koja je otvorena za sve moje greške, nekad više, nekad manje. Doživio sam otvorenost i prostor koji je Maja otvorila – sve ono što želim, čega me strah, sve ono što bih probao, a nekad se čak ni u životu ne usuđujem, mogao sam da probam pred Majom i sa Majom. Sa druge strane reditelj koji je imao razumijevanje za sve to, koji je bio dobar putokaz za sve pravce kojima smo lutali i uvijek nas je vraćao na pravi, željeni put“, kazao je Vuković.

Predstava mu je, kako je istakao, pružila dobar osjećaj na sceni, mogućnost da se lijepo zabavljaju, igraju, razgovaraju i urade dobru stvar jer su oni „dobri ljudi koji giješe i koji naivno pokušavaju da žive svoje živote kako su ih zamislili i kako bi bilo ispravno“, kazao je Vuković.

Veličina ovog projekta je, prema njegovim riječima, što je stvoren intiman krug saradnika i prijatelja, sa istim ciljem – da urade predstavu u kojoj će se drugi prepoznati i o čemu će razmišljati.

Za scenografiju i dizajn marketinškog materijala bila je zadužena Vesna Sušić koja je istakla da je materijal dizajnirala prema ideji reditelja – da u potpunosti ne razotkriju tajnu koje junaci predstave imaju, a da sugerišu na ono što treba da se dogodi, da bude jednostavne forme, kao što je i predstava rađena.

„Što se tiče scenografskog posla, Andrejevi zahtjevi su bili vrlo jednostavni – da ne bude klasična pozorišna scenografija, već da bude sastavljena od scenskih elemenata koji će da služe svrsi kojoj pripadaju i da zajedno sa svijetlom stvorimo divnu sinergiju koja glumcima treba da posluži da približe tu tajnu o okojoj pričamo“, kazala je Sušić.

Tekst Mekmilana je preveo Ivan Vuković, za kostime je zadužena Marija Marković, a za dizajn svijetla Nemanja Calić, a izvršna producentkinja je Milica Burić.

Komad, koji je izvođen na najznačajnijim scenama u svijetu, u više od 40 pozorišta, prvi put se postavlja u Crnoj Gori. Repriza predstave zakazana je za 1.decembar u 20 časova.

( Svetlana Mandić )