Sa bitke za bebe, idemo u bitku za roditelje

Večeras će na sceni Nikšićkog pozorišta, sa početkom u 20 časova, biti premijerno izvedena predstava „Pluća“, koju je, po tekstu Dankana Mekmilana, režirao Andrej Nosov.

U predstavi igraju Maja Stojanović i Stevan Vuković, kostime je kreirala Marija Marković, dok je za scenografiju zadužena Vesna Sušić. Za dizajn svijetla zadužen je Nemanja Calić, a izvršna producentkinja na projektu je Milica Burić. Tekst Mekmilana, koji je praizvedbu imao u Studio Theatre u Vašingtonu 2011. godine i od tada doživio više od 40 produkcija na mnogim pozorišnim svjetskim scenama, a prvi put se postavljaju u Crnoj Gori, preveo je Ivan Vuković.

„Tražili smo tekst i tematiku koji bi nam kroz malo likova i tako običnu priču donijeli živo ogledalo koje se okreće svakodnevno ka našim običnim i malim životima i te živote čini pozorišnim scenama, možda čak i pozorišnim festivalima. Tekst koji je kontekstualno aktuelan do onog najvišeg satiričnog nivoa i van konteksta univerzalan po tragikomičnim i vječito neriješenim pitanjima muško-ženskih odnosa i percepcijama 'malog' čovjeka prema 'velikim' pitanjima“, rekao je o izboru teksta umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta Janko Jelić.

Reditelj Nosov je kazao da je predstava za njega velika radost i izuzetna prilika da se zapitamo kako i zašto donosimo neke odluke u našim malim i prolaznim životima.

„Mladi par razmatra roditeljstvo. Oni su spremni da budu sledeća generacija roditelja, boljih od naših, ali ih politička anksioznost, užasna vremenska prognoza i surovost današnjeg svijeta značajno plaše. Pitanja su – kako imati djecu u svijetu na koji svakodnevno kukamo i nemoćni smo da ga mijenjamo – da li imamo prava da zarobimo nove generacije u starim problemima i licemerju svijeta i poretka koji živimo – ili će možda baš ta naša djeca spasiti polarne medvede i obezbijediti mir na svijetu“, napisao je reditelj.

Kako je objasnio, pred publikom je predstava koja se ne koristi pozorišnim (spoljnim) sredstvima u onoj mjeri u kojoj bismo očekivali, gdje su se trudili da „zarone“ unutra, u naše odnose i naše strahove i da progovore o nama.

„Baš sad, tu i ovdje i baš takvi kakvi smo, bez foliranja. Vidjećete oko 50 godina života, zamišljaćete sa nama koliko je praška za veš potrošeno u tih 20 hiljada dana i kako preživimo baš svako razočaranje. Naši likovi potroše oko 400 hiljada sati na razmatranje tema i dilema bez velikih rezultata. Kažemo da smo dobri ljudi, a veliko je pitanje kako će o nama govoriti za dvije ili tri stotine godina. Važno je da se pitamo, kaže ona. On misli da ne bi trebalo da svi imamo djecu - i tako sa bitke za bebe, idemo u bitku za roditelje. Veliko hvala ekipi predstave na radosti stvaranja i borbi za pozorište koje nas se tiče“, poručio je Nosov.

Repriza predstave je sjutra veče u istom terminu.

( Svetlana Mandić )