Predstavljena monografija "Vijek srednjoškolskog obrazovanja u Tivtu"

Monografija “Vijek srednjoškolskog obrazovanja u Tivtu” koju je u povodu tog velikog jubileja što se navršio prije dvije godine, upravo izdala Srednja mješovita škola “Mladost” Tivat uz podršku Opštine i Centra za kulturu Tivat, svečano je promovisana juče.

Salu DTV “Partizan” do posljednjeg mjesta ispunili su aktuelni i nekadašnji profesori i rukovodioci ove škole, bivši učenici i brojne ličnosti iz tivatskog društveno-političkog života koje su ponikle iz prosvjetnih ustanova čije tradicije sada nastavlja SMŠ “Mladost”.

“Naša škola je u novembru 2021. proslavila veliki jubilej - 100-godišnjicu postojanja, a danas objavljujemo publikaciju 'Vijek srednjoškolskog obrazovanja u Tivtu'. Ova publikacija je omaž svim generacijama profesora i učenika tivatske srednje škole, generacijama koje su svojim radom, tihom posvećenošću i zalaganjem doprinijele ne samo da srednjoškolsko obrazovanje u Tivtu dostigne značajan nivo i visok kvalitet, nego da i Tivat bude bolje i ljepše mjesto za život”- kazala je, pozdravljajuči okupljene, direktorica SMŠ “Mladost”, Marija Čučković-Vujnović.

U ime Ministarstva prosvjete jubilej Tivćanima čestitao je Slobodan Savović istakavši da je SMŠ “Mladost” bila i ostala “svjedok brojnih epoha u Crnoj Gori koji pokazuje da je sve oko nas prolazno, a da samo znanje i struka ostaju vjećni”.

Sekretarka za društvene djelatnosti Opštine Tivat Olivera Mišković-Vidojević kazala je da je monografija o vijeku srednjoškolskog obrazovanja u Tivtu plod velikog truda i zalaganja svih koji su bili uključeni u izradu tog kapitalnog djela i čestitala im na postignutom.

“Monografija je prikaz vaše intelektualn prostojanosti, predanog rada i truda generacija koje je ova škola iznjedrila i ona je djelo koje ćemo ostaviti u zavjet budućim generacijama”, naglasila je ona.

Priređivač monografije, bivši profesor Dejan Kažić kazao je da je tokom rada na njoj pregledao više od 1.300 školskih dnevnika iz minulih decenija i preko 80 različitih knjiga naredbi i obavještenja te ostalih sačuvanih dokumenata. Naglasio je da je istorija ove škole bogata i slojevita, a neke od akcija koje je ona inicirala poput redovnog prednovogodišnjeg sakupljanja poklona i posjećivanja štićenika Dječijeg doma “Mladost” u Bijeloj koja je pokrenuta prije tačno 50 godina, održale su se do danas i stekle popularnost i kod drugih institucija i građana koje su joj se pridružili.

“Ovih 500 ljudi koji se nalaze u ovoj publikaciji dali su, zajedno sa Opštinom Tivat, Arsenalom i HTP “Mimozom” značajan doprinos društvenoj, privrednoj i kulturnoj baštini Tivta”, istakao je Kažić dodajući da se trudio da te ljude, njihove rezultate i zalaganja ovom knjigom “sačuva od mlina zaborava” i da na jednom mjestu sakupi dostupne podatke o vijeku srednjoškolskog obrazovanja u Tivtu.

O metodologiji izrade monografije govorio je njen urednik Neven Staničić ističući da je primjenjen obrazac školskog dnevnika iz 1936. Po njegovim riječima, tivatska Srednja škola uvijek je živjela sa gradom i njegovom privredom, a svojim brojnim dostignućima i bogatom istorijom može biti na ponos Tivtu i cijeloj Crnoj Gori. Uprava nekadašnjeg tivatskog vojnog brodogradilišta Arsenal odlučila je, da bi za budući rad osigurala dobre kadrove kvalifikovanih radnika i zanatlija, u Tivtu školske 1921-22. godine, otvori Stručnu školu učenika u privredi, ili kako se ona zvaničnoo zvala, Mornaričko-zanatlijsku školu.

Ova obrazovna ustanova u početku je školovala zanatlije različitih profila stručnostu iz oblasti brodogradnje, strojogradnje, elektrotehnike i građevinarstva. Pod raznim imenima ova je škola funkcionisala pod patronatom Arsenala sve do 1971. kada se preformira u Školski centar za obuku stručnih kadrova za Opštine Tivat i Budva pod ingerencijom Ministarstva prosvjete. Sa svojim isturenim odjeljenjem za turizam koje je otvoreno 1974. u Budvi, tivatska Srednja škola je prva obrazovna instiutucija na ovim prostorima koja školuje i kadrove za moderni crnogorski organizovani turizam, iako je fokus njenog rada, sve do zatvaranja Arsenala, ostao obrazovanje brojnih stručnih profila brodograditelja, brodomašinaca i elektrotehničara za potrebe ove industrije. Od školske 1990-91. Srednja škola "Mladost" kako je u međuvremenu dobila zvanično ime, dobija i odjeljenje Gimnazije, a danas pored toga ima i stručna odjeljenja elektrotehničara elektronike, elektrotehničara za razvoj mobilnih aplikacija, ekonomskih tehničara, instaletera termotehničkih uređaja i klimatizacije, kuvara, automehatroničara i drugog.

Za svoj rad škola je tokom proteklih 100 godina, dobila brojne nagrade i priznanja među kojima 1979. godine, i najveće prosvjetno priznanje u Crnoj Gori – nagradu "Oktoih". Uz emitovanje kolaža fotografija koji pokrivaju istorijat škole od daleke 1921. do danas, o njenom radu govorili su bivši direktori i profesori Gavro Vučurović, Nada Bjelica i Nataša Krstović koji su evocirali uspomene na brojne lijepe, ali i teške i izazovne momente iz istorije ove, u crnogorskim okvirima po mnogo čemu jedinstvene, ali i nerijetko avangardne škole koja je često prednjačila svojim dostignućima i inovacijama u obrazovnom procesu na ovim prostorima.

Vučurović koji je bio direktor škole od 1976. do 1980. jedan je od posljednjih živih učenika nekadašnje tivatske vojno-industrijske škole koju je on upisao 1951. pa je prisutnim ispričao izuzetno zanimljivu priču o teškim uslovima života u poslijeratnom Tivtu i gvozdenoj disciplini koja je vladala u internatu te škole, te napornim uslovima rada u Arsenalu gdje su učenici obavljali praksu.

Profesorica Nada Bjelica koja je bila direktorica škole od 1980. do 1990. pored ostaloga, govorila je o načinu izgradnje i opremanja aktuelne zgade SMŠ “Mladost” koja je u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka, sagrađena isključivo sredstvima Opštine Tivat, bez centa ulaganja države, a opremljena tada najmodernijim namještajem, opremom i učilima čiju je nabavku finansirao Arsenal. Bjelica je sa emocjama ispričala kako joj je tadašnji direktor Arsenala pukovnik Miloš Mihajlović 1985. kada je došla da ga zamoli za pomoć najmoćnijeg tivatskog preduzeča opremanju ove škole, kazao da Arsenal ima para, da će to Savezni sekretarijat narodne odbrane odobriti, te da “sve u u spisku i predračunu koji sam mu dala slobodno udvostručim”.

“Kupili smo najmoderniju i najkvalitetniju tada u Jugoslaviji dostupnu opremu, pa kada je škola otvorena na polugodištu 1986., novinari su oduševljeno pisali da je to “škola za 21.vijek” kakva do tada nije viđena na ovim prostorima. Škola je bila toliko dobro i kvalitetno opremljena da su neki mediji tada napisali da je moja kancelarija kao direktorice a koju ja nisam ni namještala ni opremala, već je to uradio “Slovenijales” kao isporučilac, ljepša od kancelarije tadašnje predsjednice Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije Milke Planinc”, ispričlala je uz osmjeh profesorica Bjelica, dodajući da joj 1986. ipak nije bilo svejedno kada je tako nešto pročitala u novinama.

( Siniša Luković )