Koliko alkohola dnevno se smije popiti, a da nismo alkoholičari?
Nakon svakog teškog pijanstva, trovanja tijela, čovjek jednostavno rečeno postaje gluplji jer visoka koncentracija alkohola nepovratno ubije na milione najpametnijih ćelija mozga, objašnjava neuropsihijatar
Činjenica je da je potrošnja kako legalnih tako i ilegalnih psihoaktivnih sredstava u porastu i u pozadini potražnje za njima je prisutna, kako težnja za uživanjem, tako i nastojanje da se čovjek udalji od frustrirajuće stvarnosti.
"Ukupan kontekst kojem je posljednjih godina izložena ova civilizacija (Covid-19 epidemija, ratovi, potresi, ekonomska kriza, narušen sistem vrijednosti…), negativno utiče na emocionalno stanje ljudi, koji su sve više zabrinuti, tjeskobni, depresivni i preplašeni u vezi sa perspektivom", objasnio je za Ordinaciju profesor dr Slavko Sakoman, neuropsihijatar.
Alkohol je opasan jer je društveno prihvatljiv
Na pitanje Ordinacije koliko alkohola u danu smijemo da popijemo, a da nismo alkoholičari i naravno da ne ugrožavamo naše zdravlje. prof. Sakoman je objasnio i zašto ustvari pijemo alkohol:
“U Hrvatskoj, u većoj mjeri no što je slučaj u većini EU država, narušen je kvalitet života ljudi i povećan intenzitet frustracija zbog neispunjenih očekivanja i nepravde i s time u vezi pogoršano je mentalno zdravlje ljudi. Najbrži, najjednostavniji i 'naoko' najefikasniji način da se promijeni 'na „bolje' psiho fiziološki status i doživljavanje realnosti, jeste „moram nešto uzeti“. Izbor je velik, od sveprisutnog i najlakše dostupnog alkohola, do ljekova za smirenje, analgetika, trave, kokaina…”
Alkohol će, kaže, najlakše prevariti ljude, jer je stav prema pijenju pozitivan, a na „kulturu pijenja“ gleda se kao na društveno prihvatljivo ponašanje za popravljanje raspoloženja i ona je ugrađena u gotovo sve pore života ljudi.
Gledajući čovjeka i potrošnju alkohola, ljekar kaže da treba razlikovati nekoliko kategorija; Apstinenti (oduvijek), povremeni, umjereni, prigodni konzumenti, prekomjerni potrošači (od kojih jedan dio ima vidljive štetne posljedice, ali još uvijek nisu zavisnici) i konačno alkoholičari, osobe koje boluju od te hronične, progresivne recidivirajuće bolesti zavisnosti mozga.
“Kada pak govorimo o količini i toleranciji na alkohol, tu treba biti vrlo oprezan. 'Početniku' zbog niske tolerancije i vrlo mala količina alkohola može jako udariti u glavu. Ali , i najtežim zavisnicima, ako su u onoj posljednjoj fazi, pada tolerancije i mala količina može prouzrokovati stanje teškog pijanstva a da su u početku 'karijere' razvoja tog tipa zavisnosti te osobe mogle da popiju i desetostruke količine, pravo hodati i ne ispasti u očima drugih blesavo. Alkohol je 'legalna droga' i osoba koja putuje prema najtežoj kliničkoj slici alkoholizma prolazi kroz tri faze (tzv. Jelinekova kriva); porast tolerancije, faza baždara, pad tolerancije.”, pojašnjava prof. Sakoman i dodaje da maloljetne osobe tako uopšte ne bi smjele da piju i zadatak je porodice, škole i države, da svojim mehanizmima zaštite djecu i mlade od ugrožavanja zdravog odrastanja i svih rizika povezanih s poremećenom samokontrolom ponašanja pod uticajem alkohola. Na žalost, većina i vrlo mladih tinejdžera ima iskustvo s pijenjem, a mnogi i s opijanjem alkoholom.
Koliko alkohola smijemo popiti dnevno/nedjeljno - da nismo alkoholičari?
“Odrasle zdrave osobe (ako nema posebnih kontraindikacija) mogle bi dnevno bez štete da popiju količinu alkohola koje sadrži, na primjer, 2 dcl vina (muškarci) i 1 dcl vina žene i ako je tako, govorimo o društveno odgovornoj i kontrolisanoj potrošnji. Govoreći o razlici količine po polu, nije riječ o diskriminaciji žena, već o činjenici da je organizam muškarca genetski otporniji na alkohol i 'treba' mu oko 10, a ženama 5 godina kontinuiranog prekomjernog pijenja, da bi se razvio alkoholizam. Osobe koje konzumiraju alkohol, da bi smanjile rizik po zdravlje, moraju voditi računa i o distribuciji potrošnje. Popiti tokom sedmice po bocu piva uz ručak ili u subotu uveče 7 boca, nije isto. Nakon svakog teškog pijanstva, trovanja tijela, (često praćenog alkoholnom amnezijom), čovjek jednostavno rečeno postaje gluplji, jer visoka koncentracija alkohola nepovratno ubije na milione najpametnijih ćelija mozga i uništi nebrojene među-neuronske konekcije. 'Glupost', doduše, ne boli ali osjećaju se teškoće pamćenja, prisjećanja… U pijanstvu se unište i nebrojene ćelije jetre, gušterače…koje se do neke granice mogu obnavljati, a kada to prestane, počinju se pokazivati simptomi ciroze jetre, pankreatitis, miokardiopatija, polineuropatija…”, dodaje profesor i zaključuje – bolje je biti nego piti.
( Vijesti online )