Otvoriti vrata Ljubovim djelima: "Hamlet crnogorske poezije..."

Prošla je godina od smrti (dramskog) pisca, pjesnika i nesumnjivo autentične figure na crnogorskoj umjetničkoj sceni Ljubomira Đurkovića... Ako je prethodni period proveden u tugovanju, vrijeme je da se iz te tuge pokrenemo, ostavljajući po strani sentimente i pažljivo se zagledamo u sve ono što je uradio živ čovjek i živ pisac. Na to ne obavezuju lična poznanstva sa Ljubom, već njegovo djelo kao autora kojem bi trebalo prići ozbiljno i temeljno.

To je poručio crnogorski pisac mlađe generacije Ilija Đurović, 29. novembra sa scene “Studio” u Crnogorskom narodnom pozorištu gdje je organizovan program “Ljubomir Đurković u sjećanju: dramaturgija, emocija i epoha” u čast jednog od najznačajnijih crnogorskih dramskih pisaca. Đurović je sa prisutnima podijelio svoja sjećanja i doživljaj Ljuba, a pored toga, najavio je i da će “Žuta kornjača”, izdavačka kuća koja je ranije objavila Đurkovićevu dramsku trilogiju “Grci” objaviti i sabrane drame i poeziju Ljubomira Đurkovića.

Na nama je da nakon Ljubove smrti učinimo da djelo pisca Ljubomira Đurkovića živi na novi način, dostupnije i vidljivije čitaocima, publici, svima nama koji ga volimo i koji ćemo nastaviti da komuniciramo sa njim, kroz njegova djela i kroz snove", kazao je Đurović

“I na taj način ćemo, nadam se, napokon učiniti da se sve što je Ljubomir Đurković objavio, kao i ponešto od stvari koje nije objavio za života, nađe na jednom mjestu dostupno čitaocima”, rekao je on.

Đurović je uputio i na odgovornost i obavezu koju CNP ima upućujući da je prijeko potrebno da u svakom trenutku na repertoaru bude makar jedna Đurkovićeva drama.

“Da njegove drame na repertoaru ostanu trajne, onako kako najbolji pisci jednog jezika u ozbiljnom nacionalnom pozorištu traju godinama, često decenijama, stvarajući i obrazujući novu publiku i nove autore. Zbog toga, drago pozorište, kad prođe ovaj dan u kojem smo se okupili željni fizičkog Ljuba, pokažite nam da sa piscem Ljubomirom Đurkovićem možete da se nosite. Jer takav pisac je važan i vrijedan teret koji zahtijeva rad, dar i istinsku posvećenost. Otvorite vrata Ljubovim djelima i učinite to što prije, jer ta djela imaju mnogo toga da nam kažu o našem vremenu”, kazao je on i osvrnuo se na okolnosti:

“U svijetu u kojem svakodnevno svjedočimo makar dva rata koja mogu postati svjetska, u kojem fašisti koje je Ljubo toliko prezirao osvajaju Evropu, u kojem na Balkanu, pogotovo u Crnoj Gori, vlada sitna politička trgovina i u kojem klero-nacionalistička retorika sve više prodire u sve segmente društva, Ljubomir Đurković i njegov ‘Otpad’, ‘Tiresijina laž, ‘Kasandra’, ‘Klišeji’, ‘Medeja’ i ‘Malimir’ nam govore mnogo toga. I već nam govore, ako smo spremni da slušamo. Čovjek i prijatelj Ljubo nije morao da umre da bi pisac Ljubomir Đurković postao vidljiv i da bi njegovo djelo bilo prepoznato, čitano, prevođeno i izvođeno za njegovog života više od svih crnogorskih dramskih pisaca zajedno. Ali na nama je da nakon Ljubove smrti učinimo da djelo pisca Ljubomira Đurkovića živi na novi način, dostupnije i vidljivije čitaocima, publici, svima nama koji ga volimo i koji ćemo nastaviti da komuniciramo sa njim, kroz njegova djela i kroz snove”, rekao je Đurović.

Glumica Varja Đukić prethodno je iznijela predlog da se ustanovi nagrada za dramsko djelo koja bi nosila ime Ljubomira Đurkovića, kako bi kroz to priznanje i njegovo djelo nastavilo da živi. Ističući da je (bio) jedna od najmarkantnijih ličnosti, Đukić je sa prisutnima podijelila i zajedničke događaje i prva sjećanja, ali i neprikosnoveno drugovanje Ljuba Đurkovića i reditelja Slobodana Milatovića, vjesnika modernog i alternativnog talasa kulturno-umjetničke scene u Crnoj Gori.

Crnogorski književnik Ognjen Spahić naglasio je da “ljubomorno čuva poznanstvo sa Ljubom koje blista bojama otpornim na smrt” i odbija da govori o njemu, da odgovara na pitanja kakav je bio i tome slična, već je postavio zadatak svima zainteresovanima za lik i djelo Ljubomira Đurkovića - njegove rukopise, drame, poeziju...

“Nekrofilska subkultura sklona je da načinom i količinom javnog žaljenja odmjerava količinu poštovanja i uvažavanja koje je pokojnik iskusio za života. Na vijest o Ljubovoj smrti ja sam slegao ramenima i zapalio cigaretu, ali ne bljutavu elektronsku koju svakodnevno gutam, već pravu, skrivenu u kutiji iza knjiga. Sasušeni duvan zagrebao je grlo i napunio oči suzama. Pomislio sam naravno na Toma Vejtsa ‘I smoke my friends down to the filter’ - ‘Pušim sve svoje prijatelje skroz do filtera’. Da sam opsovao, vjerujem da bih progovorio Ljubovim glasom. Tako je otpočela smrt koju ljubav iz godine u dan uspješno preživljava. Veoma je važno da govorim o Ljubu koji je umro samo meni, ne Božu, ne Varji, Anici (Ani Vukotić), Zoranu, Niku. Ne govorim o Ljubomiru Đurkoviću kao nemjerljivo velikom gubitku za ovdašnju pozorišnu i književnu scenu. O tome moraju govoriti generacije onih koji ga nisu poznavali. Mi smo tu, usuđujem se reći, da ih natjeramo da ga ne zaborave”, kazao je Spahić.

Nazivajući ga Hamletom crnogorske poezije, pa i Džimom Morisonom, uz neizostavno spominjanje Toma Vejtsa i brojne druge paralele, Božo Koprivica je prisutnima pročitao segmente iz Đurkovićeve poezije, podijelio svoja sjećanja i viđenja Đurkovića...

“Iako ne znam istoriju crnogorske moderne književnosti, a i postmoderne, Ljubo Đurković je kao pjesnik i raritetna pojava otvorio prozor novom valu crnogorske književnosti, poezijom i životom i onom tako lijepom osobinom da podstakne, podrži i zarazi, čovjeku dobro učini”, kazao je, između ostalog Koprivica i na kraju zapjevao “Oj, đevojko, drugarice” u čemu su ga ispratili i prisutni u publici.

Uz izvođenje scene iz kultne predstave “Otpad”, glumac CNP-a Zoran Vujović sa prisutnima je podijelio i jedan od interesantnih događaja koje pamti sa Ljubom Đurkovićem a koji oslikava njegov karakter, bunt, viziju, kao i glumac i reditelj iz Slovenije Niko Goršič.

Posebnu atmosferu večeri donijela je i suptilna scenografija i fotografije Ljuba Đurkovića koje je radio veliki crnogorski umjetnik Milija Pavićević, a koje na autentičan način oslikavaju Đurkovića, njegov karakter, umjetnički i duh alternative...

( Jelena Kontić )