Kalinić: Oboljelog od dijabetesa morate edukovati i motivisati da vodi računa o sebi, a to nije lako

U Crnoj Gori terapija za dijabetes je dostupna, ali pacijente treba edukovati i motivisati da vode računa o sebi, ocijenila je predsjednica nevladine oragnizacije (NVO) Plavi krug, Valentina Kalinić.

Ona je navela da je edukovan pacijent osnov u liječenju šećerne bolesti.

Kalinić je kazala da u Crnoj Gori godinama postoji dobar terapijski pristup oboljelim od dijabetesa.

“Sve ljekove uglavnom imamo u Crnoj Gori. Nekad smo i u prednosti u odnosu na zemlje u okruženju, pa imamo sve terapijske modalitete”, rekla je Kalinić u intervjuu agenciji MINA.

Ona je naglasila da se oboljeli od dijabetesa moraju edukovati.

“Morate ga edukovati i motivisati da vodi računa o sebi, a to nije lako”, istakla je Kalinić.

Prema njenim riječima, treba omogućiti pacijentima da imaju sve što je potrebno za kontrolisanje dijabetesa, pored terapije koja je dostupna u Crnoj Gori.

“Svi naši pacijenti dobiju najsavremeniju i najskuplju terapiju, definitivno. Sad treba da dobiju i sredstva za praćenje glikemije u krvi, jer samokontrola je takođe lijek”, dodala je Kalinić.

Ona je kazala da su u Crnoj Gori dostupne i insulinske pumpe za liječenje tipa 1 šećerne bolesti.

Kalinić je navela da od nedavno postoje registrovani senzori, koji su novo pomagalo u praćenju dijabetesa, a koje dobijaju pacijenti do 26. godine.

“To je jedna revolucija za liječenje pacijenta sa dijabetesom”, rekla je Kalinić.

Ona je kazala da u Crnoj Gori pacijenti tipa 1 imaju priliku da budu na najsavremenijem načinu liječenja, a to su insulinske pumpe.

Kalinić je objasnila da zahvaljujući insulinskoj pumpi nema toliko mnogo uboda dnevno, kao što imaju pacijenti sa tipom 1, već se insulin aplicira putem insulinske pumpe.

“Do sada insulinsku pumpu je dobilo nekih 80-90 građana u Crnoj Gori”, rekla je Kalinić i dodala da se to odnosi na oboljele od tipa 1, kojih ima oko pet hiljada.

Kako je dodala, za njih bi bilo dobro obezbijediti da svi imuju pumpe i senzore, ko želi.

Kalinić je kazala da savjetovališta moraju da idu ka građanima, kako bi bili informisani i da bi mogli da dobiju savjet o načinu ishrane i aplikaciji svoje terapije.

“Dijabetes ne boli, ne opominje, i ako vi ne pratite nivou šećera u krvi i ako za to nemate sredstva, ne možete biti dobar pacijent”, upozorila je Kalinić.

Ona je navela da za sada u Crnoj Gori trakice za praćenje dijabetesa imaju samo pacijenti koji su na insulinskoj terapiji i, kako je dodala, na tome se mora poraditi, koliko god je to skupo po državu.

Kalinić je ukazala na potrebu proširenja liste jer, kako je navela, penzionerima i radnom stanovništvu ipak nije lako izdvajati 30 EUR za trakice, a bez toga nema pravilnog vođenja dijabetesa.

“Moramo da poradimo na tome, da proširimo listu za davanje trakica za praćenje glikemije u krvi jer na taj način čuvamo porodicu, samog pacijenta i čuvamo društvo u cjelini”, rekla je Kalinić i upozorila da je mnogo veći trošak u komplikaciji dijabetesa.

Prema njenoj ocjeni, trebalo bi raditi na tome da se proširi lista za tip 1 i da svi dobiju senzore za praćenje nivoa glikemije.

Kalinić je rekla da svaka deveta odrasla osoba ima dijabetes u Crnoj Gori.

Ona je kazala da je u Crnoj Gori 40 do 50 hiljada pacijenata sa dijabetesom, navodeći da je najčešći tip 2.

Kako je rekla, u 90-95 odsto slučajeva oboljeli od dijabetesa nemaju tipične znake, a radno stanovništvo i ako ima simptome to ignoriše ili uz tempo života ne mogu da prepoznaju.

“I često nam dođu pacijenti zapušteni iz razloga što ne obraćaju pažnju na sebe, što ih možda i način života, borba za egzistenciju natjera ili jednostavno nemaju kulturu vođenja računa o svom zdravlju”, rekla je Kalinić i istakla da ljudi najčešće nijesu svjesni opasnosti od dijabetesa.

Kalinić je objasnila da su klasični simptomi - pojačeni apetit i žeđ, ustajanje noću, peckanje pri mokrenju, tipični znaci dijabetesa i da se najčešće javljaju u tipu 1 šećerne bolesti.

“Drugi tip koji je češći, koji prati gojazne ljude, koji se javlja kasnije u životnoj dobi, mada sada zbog gojaznosti kod djece se često javlja i u dječjem uzresu, to je tip 2 koji nije od starta zavistan od insulina, on je neprepoznatljiv i nema klasične simptome”, pojasnila je Kalinić.

Ona je naglasila da postoje kategorije stanovništva kod kojih bi trebalo raditi na otkrivanju šećera, a to su gojazne i osobe koje imaju pridružene faktore - hipertenziju ili imaju masnoći u krvi.

“Kod njih bi trebalo raditi testiranje na dijabetes, odnosno raditi rutinske laboratorijske analize, makar dva puta godišnje, poslje 45 godine je to preporučeno svima nama”, rekla je Kalinić.

Kako je dodala, treba pokušati da se “uhvati” pred-dijabetesno stanje, jer se često otkrije dijabetes kad već ima komplikacije.

Kalinić je upozorila da stres može da bude okidač za dijabetes.

Ona je naglasila da su usporen način života, provođenje više vremena uz televiziju, nepravilan način ishrane, nešto što dijabetes pravi jednom od najbrojnijih nezaraznih bolesti.

Kako je kazala, kod dijabetesa je itekako prisutan nasljedni faktor.

“Kaže se da u porodicama gdje oboje (roditelja) ima dijabetes, recimo tipa 2, jedno od troje djece će naslijediti”, navela je Kalinić.

Ona je rekla da se genetika ne može izmijeniti, ali se mogu spriječiti promjenljivi faktora rizika, kao što je gojaznost.

“I zato mi podstičemo fizičku aktivnost, gledamo da se pravilno hrane od dječjeg uzrasta, odnosno od trudnoće dok majka nosi dijete, da ona sama ne razvije gestacijski dijebetes”, rekla je Kalinić.

Ona je kazala da ljekari apeluju na trudnice da dobiju što manje kilograma tokom trudnoće, kao i da doje do šestog mjeseca i da se ne uvodi rano kravlje mlijeko.

Kako je rekla, savjetovališta imaju svi veliki gradovi u Crnoj Gori, ali da je diskutabilno koliko aktivno se građani odazivaju i koliko su svi u savjetovalištima obučeni za nove dijagnostičke terapijske metode.

Kalinić smatra da bi trebalo poraditi na aktivaciji i evaluaciji rada savjetovališta, kao i postojanju centra edukacije preko Fonda, gdje bi pacijenti imali pravo na edukaciju i kompletne provjere zdravlja, uz dobijanje dijagnoze.

Takav centar, kako je dodala, već postoji u okruženju, u Vrnjačkoj Banji.

Kalinić je kazala da je, nakon što se suočila sa teškim pacijentima i nakon smrti dvadesetpetogodišnje pacijentkinje, shvatila da oboljelim od dijabetesa nije dovoljno posvetiti vrijeme u ordinaciji.

Ona je navela da od 2010. godine postoji NVO Plavi Krug u Baru, koji čine pacijenti i ljekari koji rade sa dijabetesom.

Kako je rekla, 2010. godine su pravili prvo okupljenje vezano za Dan dijabetesa 14. novembra, gdje su u dvorcu Kralja Nikola u jednoj prostoriji, ljekari pričali upravo o dijabetesu, a bili su gosti i pacijenti.

Od tada se, kako je navela Kalinić, rade kampovi na koje su dolazili ljekari, zdravstaveno osoblje i profesori fizičke kulture, koji treba da edukuju pacijenta.

Kalinić je rekla da su kroz kampove organizovali škole i radionice, kroz koje je prošlo od 300 do 500 pacijenata sa prostora bivše Jugoslavije.

“Tu smo se okupljali, edukovali na sve teme koje su vezane za dijabetes, od načina ishrane do načina aplikacije insulina, terapije, fizičke aktivnosti”, rekla je Kalinić.

Kako je navela, za dijabetes neki kažu da nije bolest, nego stanje.

“Nemate bolest ako ste danas dobili insulin, funkcionišete, idete na posao, porađate se, učite, prisutni ste na časovima, vi nemate bolest. Ako imate bolest, vi ste u bolnici ili ste kod kuće”, dodala je Kalinić.

Ona je poručila da se sa dijabetesom može doživjeti duboka starost, bez ijedne komplikacije, ali da mora da se preuzme odgovornost i da pacijent mora da bude motivisan i da stalno vlada situacijom.

( MINA )